Poslovni broj: Usž-1843/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mirko Mastilović, odvjetnik u Puli, Marsovog polja 8, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1325/2023-9 od 25. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1325/2023-9 od 25. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/22-26/136, URBROJ: 531-07-1-3-2/1-23-3 od 25. travnja 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točke I. i II.).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Rovinja – Rovigno, Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i izdavanje akata, Odsjeka za izdavanje akata, KLASA: UP/I-361-05/21-03/01, URBROJ: 2171-01-05-02-21-3 od 17. prosinca 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o troškovima spora. U bitnom navodi da službena bilješka ni u kom slučaju ne može biti dokaz postupka, niti službena potvrda upravnog tijela. Smatra da upravni sud pogrešno tumači vjerodostojnost snimke iz 1953. godine, obzirom da pogrešno smatra da se ta snimka može upotrijebiti u postupku, ali samo kad zgrada nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/11, ali ne i kad zgrada nije uopće vidljiva na istom. Tvrdi da u praksi postoji niz primjera da zgrada koja je vidljiva na snimku iz 1953. godine, odnosno 1968. godine i nije uklonjena/srušena već se samo može uočiti na snimku iz 2011. godine, zbog bujne vegetacije koja je protekom vremena zaklonila pogled na zgradu, odnosno na dijelove zgrade na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama ili stropovima s gredama i stropnom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova. Iako je takav primjer realno moguć i u ovoj upravnoj stvari, upravni se sud, bez provjere, priklanja mišljenju upravnog tijela koji je o spornoj činjenici napisao službenu bilješku i koja je za upravni sud odlučujući dokaz. Namjera zakonodavca pri donošenju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama je bila omogućiti svim vlasnicima, odnosno graditeljima koji su to učinili do 2011. legalizirati te objekte ukoliko ispunjavaju i druga svojstva podobna za provedbu legalizacije, a nikako restriktivno tumačiti zakonske odredbe na štetu vlasnika, odnosno graditelja takvih zgrada. Slijedom navedenog predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu te predmet, s uputom, vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima "Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Ovo iz razloga jer je postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju opravdanost primjene odredbe članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br. 86/12., 143/13., dalje: ZPNIZ-a), temeljem koje je riješena predmetna upravna stvar.
7. Navedenom odredbom članka 2. stavka 1. ZPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže. Stavkom 2. istog članka Zakona, propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 5. svibnja 2017. podnio prvostupanjskom tijelu dopunu prvotno podnesenog zahtjeva za ozakonjenje zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od 1. srpnja 2013., na način da je pored ozakonjenja te zgrade zatražio i ozakonjenje predmetne zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kao dokaz vidljivosti te zgrade je priložio Uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula, Odjela za katastar Rovinj od 6. travnja 2017. kojim se potvrđuje da je zgrada vidljiva na snimci iz 1953. godine.
8.1. Odlučujući o predmetnom zahtjevu, prvostupanjsko je tijelo, istog odbilo, obzirom da je, nakon uvida u službenu bilješku KLASA: UP/I-361-05/21-03 /01, URBROJ: 2171-01-05-02-21-2, sačinjenu od strane Istarske županije, Grada Rovinja, Upravnog odjela za prostorno planiranje od 17. prosinca 2021., utvrdilo da predmetna zgrada nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/11.
8.2. Odlučujući od žalbi tužitelja, koji je upirući na nezakonitost navedene službene bilješke smatrao činjenično stanje nedovoljno utvrđenim, tuženik je, sam izveo dokaze te nakon uvida u službeno uvjerenje Državne geodetske uprave, Sektora za katastarski sustav, od 8. veljače 2022. žalbu tuženika odbio. Ovo iz razloga jer navedeno službeno uvjerenje od 8. veljače 2022., također, potvrđuje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog tijela proizašlog iz službene bilješke, da zgrada koja je predmetom ozakonjenja nije vidljiva na DOF5/2011 od 21. lipnja 2011.
9. Smatrajući da nije bilo mjesta odbijanju njegova zahtjeva, tužitelj upirući na uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Rovinj-Rovigno, od 06. travnja 2017., iz kojeg slijedi da je zgrada, koja je predmetom ozakonjenja, prikazana na snimci iz 1953., smatra da isto predstavlja drugu digitalnu ortofoto kartu Državne geodetske uprave izrađenu na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011., u smislu, prethodno citirane, odredbe članka 2. stavka 2. ZPNIZ-a.
10. Međutim, ovakvo pogrešno tumačenje primjene citiranog članka 2. stavka 2. ZPNIZ-a pravilno je obrazložio prvostupanjski sud pojasnivši da su ranije snimke dopušteno dokazno sredstvo vidljivosti zgrade u smislu navedenog članka ZPNIZ-a samo u situaciji kada zgrada nije jasno vidljiva na DOF5/2011 (primjerice kad nisu jasno vidljive dimenzije zgrade ili stupanj izgrađenosti), ali ne i kada zgrada uopće nije vidljiva, jer bi se, u suprotnom, dopustilo ozakonjenje zgrada koje su ranije postojale, ali su u međuvremenu uklonjene/srušene te su nakon DOF5/2011 izgrađene potpuno nove zgrade, a što nije smisao ZPNIZ-a.
11. Zaključno, ovaj Sud smatra potrebnim napomenuti tužitelju, kako je to i propisano odredbom članka 1. navedenog Zakona, da se Zakonom uređuju uvjeti, postupak i pravne posljedice uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada (u daljnjem tekstu: ozakonjenje zgrada), pa se suprotno mišljenju tužitelja, u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada činjenice o vremenu gradnje ne mogu dokazivati drugim dokaznim sredstvima osim onih propisanih navedenom odredbom članka 2. toga Zakona. Ovakvo stajalište zauzeto je, osim u dosljednoj upravnosudskoj praksi (primjerice presude poslovni broj: Usž-1011/15-2 od 2. rujna 2015., Usž- 1372/17-2 od 25. svibnja 2017.), također i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice poslovni broj: U-zpz 15/17-8 od 21. ožujka 2018., U-zpz-46/17-5 od 10. svibnja 2018.).
12. Neosnovano tužitelj osporava odluku o troškovima spora, obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev, stoga je prvostupanjski sud je pravilnom primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbio zahtjev tužitelja za naknadu zatraženog troška upravnog spora, budući da prema navedenoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
13. Budući su prvostupanjski sud, a i upravna tijela, za svoju odluku naveli pravno relevantne razloge utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, to nema mjesta usvajanju žalbe tužitelja.
14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 16. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
