REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4388/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Perić, odvjetnica u Splitu, protiv I-tuženika IE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II- tuženice ME, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III-tuženika TE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV-tuženice UE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], V-tuženika DEE, [adresa], VI-tuženika IEE, [adresa], VII-tuženika KE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Livajić, odvjetnik u Omišu, VIII- tuženika ĐE, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, IX-tuženice FE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja očinstva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-122/2023- 2 od 14. ožujka 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-241/2019-20 od 6. studenoga 2020., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je tužba odbačena upravljena na utvrđenje očinstva prednika tuženika.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužiteljica zbog pitanja:
„1. Je li dobna granica za pokretanje postupka radi utvrđivanja očinstva propisana čl. 383. i rok iz čl.386. Obiteljskog zakona, odnosno, inzistiranje na strogoj primjeni rokova, neovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja, kojim se vrijeđa sama bit prava na poštovanje privatnog, a posredno i obiteljskog života pojedinca, u skladu sa čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda? 2. Jesu li u ovom postupku nižestupanjski sudovi bili dužni provesti test balansiranja interesa i uspostaviti pravičnu ravnotežu između suprostavljenih interesa i to interesa tužiteljice na zaštitu prava osobnog života i vlastitog identiteta s jedne strane te poštivanja načela pravne sigurnosti, a obzirom na pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava da su apsolutna vremenska ograničenja za pokretanje takvih postupaka rigidna, da ESLJP u ovakvim postupcima provodi test balansiranja interesa, te da je u pojedinim odlukama utvrdio da zaštita pravne sigurnosti sama za sebe nije dovoljan razlog za uskraćivanje prava pojedinca za vođenje postupka radi utvrđivanja očinstva?
3. Nastavno na prethodno pitanje, predstavlja li propust sudova da provode test balansiranja interesa povredu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sve obzirom na pozitivnu obvezu i dužnost države da osigura efikasnu zaštitu i poštovanje privatnog i obiteljskog života?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).
3. Istovremeno podnosi i prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
4. Prvotuženik je odgovorio na prijedlog.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Suprotno tvrdnjama tužiteljice po ocjeni ovog suda pitanja koja postavlja nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima iz čl. 385.a ZPP-a koja moraju biti kumulativno ispunjena da bi se moglo dopustiti podnošenje revizije, jer odgovor na u prijedlogu postavljena putanja može se naći samo u posebnim okolnostima ovog konkretnog spora, ali se ne radi o pitanjima koja su važna za donošenje pravnih shvaćanja koja bi ubuduće u svim drugom sporovima dala odgovor na materijalnopravne ili procesnopravne prijepore i time bila važna za jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Osim toga sama primjena zakonskih rokova iz Obiteljskog zakona ne predstavlja povredu konvencijskog prava jer kada bi se prihvatila teza tužiteljice svaka primjena prekluzivnih rokova kojima se u konačnici onemogućavah stranku da ostvari neko svoje pravo pred sudom jer su za pružanje sudske zaštite prošli rokovi koje zakon propisuje svaka takva odluka suda koja bi primijenila pozitivno pravo Republike Hrvatske bila bi protivna konvencijskom pravu što je samo po sebi apsurdno.
Osim toga iz stanja odluka ne slijedi da bi bile ostvarene izuzetne okolnosti koje bi opravdavale ignoriranje zakonom propisanih prekluzivnih rokova a što je jedan od uvjeta da bi se primijenila praksa Evropskog suda za ljudska prava u ovoj pravnoj stvari (npr. Mikulić protiv Hrvatske Zahtjev broj 53176/99).
7. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
8. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, čime nije niti učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
9. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
