REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2546/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB 52634238587, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-49/2025-2 od 28. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3274/2019-56 od 19. studenoga 2024., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženici podnošenje revizije u odnosu na pitanje:
„Ima li službenik pravo na novčanu naknadu zbog nemogućnosti korištenja stanke tijekom radnog dana u slučaju kada nije tražio slobodne dane na ime nekorištenih stanki prema odredbi čl. 48. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 i 112/17) i čl. 42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20, 56/22)?“.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati 278,89 Eur-a bruto, zajedno sa zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate počevši od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te naknaditi trošak postupka u iznosu od 890,45 Eur-a, sve u roku od 15 dana.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući sljedeća pitanja:
„1. Da li je tužena bila u obvezi u evidencijama radnog vremena evidentirati i korištenje dnevnog odmora (stanke) iako niti jednim pozitivnim propisom u Republici Hrvatskoj isto nije propisano?
2. S obzirom da se radi o sporu iz radnog odnosa, primjenjuje li se odredba članka 135. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23), te je teret dokazivanja na onome tko tvrdi da mu je pravo iz radnog odnosa povrijeđeno ili je teret dokaza na tuženoj?
3. Ima li službenik pravo na novčanu naknadu zbog nemogućnosti korištenja stanke ili pauze u slučaju kada nije tražio slobodne dane na ime nekorištenih stanki sukladno odredbi čl. 48. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 i 112/17) i čl. 42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20, 56/22)?“.
4. Tuženica smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, smatrajući da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana drugostupanjska presuda odstupa od pravnih shvaćanja viših sudova i revizijskog suda.
5. U odgovoru na prijedlog tužitelj ističe da se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.
6. Prijedlog tuženice je dopušten.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom dijela plaće za koju tvrdi da mu pripada jer mu tuženica nije omogućila korištenje stanke u trajanju od 30, odnosno 60 minuta a vezano uz to, sporno pitanje je bi li tužitelj imao pravo na isplatu ako prethodno nije tražio da umjesto neiskorištenih stanki dobije slobodne dane.
8. Postupajući u smislu odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pitanje naznačeno u izreci rješenja važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. tog Zakona za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Riječ je, naime o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, jer je u vezi s njim pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj presudi u suprotnosti s onim zauzetim u presudama Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-7/2024-2 od 18. siječnja 2024., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-654/2023-2 od 21. ožujka 2024., Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-183/2023-2 od 12. rujna 2023. i dr., a o njemu nema prakse revizijskog suda.
9. U odnosu na preostala pitanja, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, smatra se da je prijedlog povučen.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
