REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2150/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Gliboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Općine Dugopolje, Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, OIB: 57240842564, zastupanog po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, radi predaje u posjed i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1609/2024-2 od 5. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-541/2021 od 30. listopada 2024., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1609/2024-2 od 5. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-541/2021 od 30. listopada 2024. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase: „1. Je li tužitelj, imajući u vidu odredbu članka 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15– pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) prema kojoj da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, te prema kojoj odredbi vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu te odredbu članka 163. stavka 1. ZV prema kojoj posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) kao i daljnju odredbu članka 166. stavka 1. ZV prema kojoj će se onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja smatrati vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju, kod činjenice da tuženik ne osporava tužiteljevo pravo vlasništva na utuženim nekretninama?
2. Je li moguće steći pravo vlasništva dosjelošću i to na nekretnini od strane jedinice lokalne samouprave sa javnim ovlastima, koja se financira javnim novcem, u svojoj organizacijskoj strukturi ima predviđene stručne službe sa educiranim kadrom među inima i pravne struke, a koji su zaposlenici izabrani na javnom natječaju kao najbolji kandidati koje tržište rada nudi, ukoliko je tuženik sve i da je je stekao pravo vlasništva od nevlasnika kako i sam posjeduje predmetne nekretnine više od 10 godina kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednik u smislu odredaba čl. 159 ZV?
3. Je li bitna povreda odredaba parničnog postupka ukoliko se sud prvog stupnja poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na četvrtoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. listopada 2009., ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06 i 146/08; dalje: ZV), prema kojim je nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari?
4. Je li bitna povreda odredaba parničnog postupka ukoliko sud po utvrđenom činjeničnom stanju nesporno nađe da je određeni pravni posao ništetan (u konkretnom slučaju stjecanje prava vlasništva od nevlasnika), a na koju je ništetnost dužan paziti po službenoj dužnosti, propusti odlučiti svojom sudskom odlukom o ništetnosti takvog pravnog posla pozivom na načelo otvorenog pravosuđenja?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer predlagatelj smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio isti odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troška odgovora na prijedlog.
4. Postupajući sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužitelja, valja istaknuti kako tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da tuženik nije osporavao tužiteljevo pravo vlasništva na spornim nekretninama, što ne proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova. U pogledu drugog postavljenog pitanja, treba reći da tužitelj nije ničime naznačio razloge važnosti navedenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da iz prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnom pitanju o kojem postoji nejedinstvena praksa viših sudova, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije.
6. U pogledu trećeg i četvrtog postavljenog pitanja, valja napomenuti da ista pitanja sadržajno predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakvo propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni.
7. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da je presuda drugostupanjskog suda dostatno obrazložena i da sadrži razloge o svim bitnim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
9. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
10. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), s obzirom da tuženik u navedenom podnesku ne iznosi nikakve okolnosti koje bi bile relevantne ovom sudu za donošenje odluke povodom podnesenog prijedloga.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
