REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3045/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republika Hrvatska-Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-19/2025- 2 od 20. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-486/2017-71 od 24. listopada 2024., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-19/2025-2 od 20. ožujka 2025., zbog pitanja koja tužitelj smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. U odnosu na prvo postavljeno pitanje predstavlja li evidencija tuženika o prisutnosti na radu Ministarstva obrane Republike Hrvatske javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke, jer u odlukama nižestupanjskih sudova nije ni zauzeto pravno shvaćanje da bi navedena evidencija predstavljala javni ispravu u smislu navedene zakonske odredbe.
5. Drugim i trećim postavljenim pitanjem predlagatelj problematizira pitanje dokazne snage pojedinih dokaznih sredstava, vezano za utvrđivanje činjenice trajanja prekovremenog rada tužitelja, a koja pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer dokazna sredstva predviđena odredbama ZPP-a nisu u hijerarhijskom odnosu, niti je odredbama ZPP-a propisano da se određene činjenice mogu dokazivati isključivo određenim dokaznim sredstvima, izuzev slučaja kad odredbe ZPP-a propisuje da se činjenica mora utvrditi vještačenjem (čl. 250. ZPP) o čemu nije riječ u predmetnom slučaju. Stoga je činjenice vezane uz utvrđivanje trajanja radnog vremena radnika moguće utvrđivati, osim na temelju dokumentacije poslodavca, iskazima svjedoka i tužitelja. Međutim, u konkurenciji različitih dokaza, prema odredbama ZPP- a, ni jedan dokaz nema veću snagu od drugog dokaza, dok uvjerljivost dokaza kojima se u postupku dokazuje određena činjenica ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinom predmetu. Drugostupanjski sud je pobijanu odluku donio, u skladu s navedenim, ocijenivši iskaze svjedoka i tužitelja, kao i dokumentaciju tuženika o radnom vremenu tužitelja.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
