REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2185/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, zastupan po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženice CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž R-20/2025-2 od 17. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-160/2024-12 od 20. prosinca 2024., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Tuženica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-20/2025-2 od 17. veljače 2025. zbog pravnih pitanja kojeg smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Kada sud pravomoćnom (deklaratornom) presudom utvrdi nedopuštenom odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu djeluje li takva odluka suda od dana donošenja odluke o otkazu (ex tunc) ili ona djeluje tek od dana kada je presuda donesena (ex nunc)?

2. Kada je poslodavac nedopušteno otkazao ugovor o radu radniku te je to naknadno utvrđeno pravomoćnom presudom, spada li takvo otkazivanje u odgovornost poslodavca tj. je li poslodavac već u trenutku davanja nedopuštenog otkaza bio dužan znati da je otkaz nedopušten?

3. Teče li za poslodavca rok zastare za vraćanje otpremnine isplaćene temeljem nedopuštenog otkaza ugovora o radu od dana sudske odluke kojom je otkaz utvrđen nedopuštenim ili taj rok teče od dana isplate otpremnine radniku kojemu je nedopušteno otkazan ugovor o radu?

4. Može li poslodavac koji je nedopušteno otkazao ugovor o radu, što je naknadno utvrđeno pravomoćnom deklaratornom presudom, i pri tome isplatio otpremninu radniku, a da nije zadržao pravo na povrat niti je platio da bi izbjegao prisilu, zahtijevati od radnika vraćanje isplaćene otpremnine?“.

1.2. Smatra da je riječ o pitanju u pogledu kojeg odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

2. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, predlažući da se odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova danog odgovora na prijedlog.

3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa otpremnine isplaćene tuženici zbog danog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, koja osnova je kasnije otpala jer je otkaz tog ugovora o radu tuženici pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-408/2016 od 9. svibnja 2019. utvrđen nedopuštenim.

5. Tuženica je u prijedlogu naznačila pravna pitanja koja smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, postavljena pitanja nisu važna pitanja za odluku u sporu, jer polaze od drugačijih činjeničnih navoda od utvrđenja na kojima se temelji pobijana presuda. Naime, sud je pobijanu presudu temeljio na pravnim pravilima o stjecanju bez osnove tj. osnove koja je naknadno otpala donošenjem pravomoćne sudske odluke, te s tim u vezi utvrđivao i ocjenjivao odlučne činjenice, pa su pitanja postavljena u odnosu na sam otkaz ugovora o radu neodlučne za ishod ovog predmeta. Stoga i odluke na koje se tuženica poziva u odnosu na ova postavljena pitanja ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.

6. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci pod točkom I.

7. Prema ocjeni ovoga suda, odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom II. Naime, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP i povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, u okolnostima konkretnog slučaja, a prema sadržaju danog odgovora, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić