Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž Ovr-265/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Ani Bosančić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari ovrhovoditelja EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747 Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, zastupani po punomoćniku Ivi Kaselj Šabić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, protiv ovršenika AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Hlatki odvjetniku iz Vukovara, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-393/2024-2 od 10. svibnja 2024., 16. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-393/2024-2 od 10. svibnja 2024., osim u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi povodom prijedloga ovrhovoditelja utemeljenog na Izjavi o suglasnosti o zapljeni po pristanku dužnika br. OV-6028/2019 ovjerenoj kod Javnog bilježnika Bore Arambašića iz [adresa] dana 2. rujna 2019. koja ima učinak pravomoćnog i ovršnog Rješenja o ovrsi određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama ovršenika, radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 2.968,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 2021. do isplate, te radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 326,98 eura.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu je izjavio ovršenik, pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. Ovršnog zakona i to točka 1., 5. , 7., 8. i 11., a posebno pozivajući se pri tome kako rješenje o ovrsi ne sadrži nikakvo obrazloženje i razloge zbog kojih je doneseno. Tvrdi kako mu nije poznato da bi vjerovnik Impuls leasing d.o.o. raskinuo Ugovor o financijskom leasingu, te otklanja svoju odgovornost za eventualno dugovanje trgovačkog društva HT- Werke d.o.o.. Navodi i kako je vozilo, koje je predmet Ugovora o leasingu vraćeno, pa ne postoji dugovanje prema ovrhovoditelju. Dakle, u bitnome smatra kako isprava temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava, ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije, te zastare. Predlaže da se pobijano rješenje o ovrsi ukine, predmet vrati na ponovno odlučivanje ili podredno da ga se uputi na parnicu radi utvrđenja da ovrha nije dopuštena iz istaknutih razloga uz dosudu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu, ovrhovoditelj se protivi žalbenim navodima ovršenika, ističe kako je predmetna osnova za plaćanje ovršna isprava jer se radi o privatnoj ispravi sačinjenoj radi zaštite ovrhovoditelja koju ispravu je sam ovršenik potpisao i pristao na istu, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj " 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ), ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 50. stavak 5. OZ-a.

6. Prije svega u odnosu na žalbeni navod kako rješenje ne sadrži bilo kakvo obrazloženje i razloge zbog kojih je doneseno ovršeniku valja ukazati na odredbe članka 41. stavak 4. OZ-a gdje je propisano kako rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlog za ovrhu, naravno ukoliko prijedlog udovoljava svim formalnim pretpostavkama za izdavanje rješenja, pa je stoga ovaj žalbeni navod ocijenjen u potpunosti neosnovanim.

7. Nadalje, vezano za žalbene navode koji se odnose na kvalitetu isprave na temelju koje je određena ovrha, treba poći od odredbe članka 23. stavak 1. OZ-a gdje je propisano što su ovršne isprave, te je u točki 5. navedeno da je ovršna isprava - ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, a u točki 7. određeno je da je ovršna isprava i druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

7.1. Sukladno č lanku 28. stavak 1. OZ-a određeno je da je Javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave, dok je člankom 29. stavak 5. propisano da ako je prema ovršnoj ispravi vjerovnik ovlašten odrediti opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine, vjerovnik će opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine odrediti u prijedlogu za ovrhu.

7.2. Člankom 202. stavak 1. OZ-a određeno je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke, a stavkom 2. citirane odredbe propisano je izričito da se Isprava iz stavka 1. ovoga članka izdaje se u jednom primjerku, da ona ima značenje pravnog posla iz članka 77. stavak 1. ovoga Zakona, te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, dok je stavkom 5. članka 202. OZ-a propisano da Isprava iz stavka 1. toga članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

8. Dakle, iz sadržaja naprijed citiranih odredbi OZ-a nedvojbeno proizlazi zaključak da suglasnost o zapljeni po pristanku dužnika ima svojstvo ovršne isprave, te da radi o ovršnoj ispravi za koju zakon propisuje tu snagu i značaj, odnosno pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, pa su navodi ovšenika kako ovrhovoditelj ne raspolaže ovršnom ispravom potpuno neosnovani.

9. Također se ovršenik promašeno poziva na odredbe članka 185. stavak 1. OZ-a, jer se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini koja se zasniva na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili za čije je ostvarenje potrebno podnošenje toga papira, odnosno o nedjeljivoj tražbini.

10. U odnosu na paušalno istaknute žalbene navode vezano za odredbe članka 50. stavak 1. točka 5. i 8. OZ-a, s time da ovršenik ne navodi konkretno za koji rok smatra da je protekao zbog kojeg se po zakonu ne može tražiti ovrha, niti koji od uvjeta ne bi bio ispunjen za određivanje ovrhe, ovaj sud zaključuje kako su isti također neosnovani. Činjenica da je vozilo vraćeno davatelju leasinga ne znači da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje ovrhe, kao i da ne postoji dugovanje na strani vjerovnika koje je potkrijepljeno, kako iz stanja spisa proizlazi; Izjavom o raskidu ugovora o leasingu, Odštetnim zahtjevom, te Sporazumom o izvansudskoj nagodbi. S time da nije vjerojatno da ovršenik nije znao za raskid navedenog Ugovora i pravo davatelja leasinga za naknadu štete, odnosno za tražbine koje proizlaze iz zaključenog Ugovora o financijskom leasingu ako je prema žalbenim navodima znao za vraćanje vozila davatelju leasinga.

11. U odnosu na istaknute prigovore iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 11. OZ-a, potrebno je navesti da isti predstavljaju razlog o kojemu se ne može odlučivati u ovršnom postupku, već će sud prvog stupnja povodom navedenih žalbenih razloga postupiti sukladno članku 52. OZ-a i ovršenika uputiti na pokretanje parničnog postupka u kojem će se odlučivati o tome postoje li eventualno razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

12. Slijedom navedenog, žalbeni razlozi ovršenika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi zbog čega je primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, dok će odluku o ostalim žalbenim razlozima donijeti parnični sud nakon što ovršenik bude upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. S obzirom da je žalba ovršenika odbijena kao neosnovana, istome ne pripada trošak sastava žalbe zbog čega je i odlučeno kao u točki II. izreke rješenja (članak 166. stavak 1. ZPP-a), dok je ovrhovoditelj točkom III. izreke rješenja odbijen sa zahtjevom troška sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za žalbeni postupak.

U Vukovaru, 16. srpnja 2025.

Sudac

Ana Bosančić