REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-596/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽEN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Turističke zajednice Općine Vir, Vir, Put Mula 9, OIB: 74975706189, kojeg zastupa punomoćnica Marina Kulaš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korljan i partneri d.o.o. u Zadru, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-78/2022-3 od 27. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-1530/21 od 25. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R- 78/2022-3 od 27. siječnja 2023. i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 1530/21 od 25. listopada 2022. te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučiti će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-78/2022-3 od 27. siječnja 2023., potvrđena je presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 1530/21 od 25. listopada 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, koju je tuženik donio dana 29.09.2021. godine, te da stoga radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao i to na poslove koje je tužiteljica obavljala temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, od 01.06.2015. godine, odnosno druge odgovarajuće poslove, u roku od 8 dana.
III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana." (toč. I. izreke) te je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. II. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju, dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2310/2023-2 od 5. rujna 2023., podnosi tuženik zbog slijedećeg pravnog pitanja:
“Je li sud, u radnom sporu u kojem se odlučuje o zakonitosti odluke o otkazu, donijete zbog poslovno uvjetovanih razloga (prestanak potrebe za obavljanjem poslova), dužan najprije točno utvrditi koje poslove je radnik obavljao kod poslodavca do donošenja odluke o otkazu, te zatim je li kod poslodavca prestala potreba za obavljanjem tih poslova?”.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022, dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu odluku ispitao je samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 29. rujna 2021., zatim zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev tužiteljice za vraćanje na poslove koje je obavljala na temelju ugovora.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da se smanjio obim poslova kod tuženika, pa je tuženik iz opravdanih razloga na drugačiji način uredio svoju unutarnju organizaciju i donio navedenu odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora u skladu s odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 3/2014, 127/2017, 98/2019, dalje: ZR), odnosno prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije postupio protivno odredbama ZR.
8. Potvrđujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud dodaje da nije bilo nužno točno i pojedinačno utvrditi koje je sve poslove obavljala tužiteljica, a koje poslove sada obavlja treća osoba jer je isključiva ovlast poslodavca da određuje i utvrđuje eventualne nove modele svoga poslovanja.
9. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne može se prihvatiti kao pravilno.
10. Odredbom čl. 115. st. 1. ZR određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:
1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)
2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz) 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili
4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).
11. Iz navedene odredbe članka 115. st. 1. točka 1. ZR proizlazi da je odlučna činjenica za ocjenu postojanja opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu prestanak potrebe za obavljanjem točno određenih poslova koje je radnik obavljao prije donošenja odluke o otkazu, a što nižestupanjski sudovi nisu utvrdili. Smanjeni obim poslova kod tuženika nije sam po sebi dokaz da je prestala potreba i za poslovima koje je tužiteljica obavljala bez da se prethodno utvrdi koje je točno poslove obavljala tužiteljica te je li prestala potreba poslodavca upravo za te poslove. Dakle, za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari bilo je potrebno točno utvrditi koje je poslove obavljala tužiteljica prije otkaza, a zatim je bilo potrebno utvrditi je li prestala potreba za obavljanjem tih konkretnih poslova.
12. Iz navedenih razloga ovaj sud, reafirmira pravno shvaćanje već izraženo u odluci ovoga suda Revr-3/15-2 od 16. prosinca 2015. slijedom čega odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"U radnom sporu u kojem se odlučuje o zakonitosti odluke o otkazu, donijete zbog poslovno uvjetovanih razloga (prestanak potrebe za obavljanjem poslova), sud je dužan najprije točno utvrditi koje poslove je radnik obavljao kod poslodavca do donošenja odluke o otkazu, te zatim je li kod poslodavca prestala potreba za obavljanjem tih poslova.".
13. Slijedom navedenog, kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu razmotrili sve činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, niti o tome izložili razloge u obrazloženju svojih presuda, to je valjalo ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja, a na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.
14. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, imajući na umu pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju, raspraviti sve činjenice odlučne za rješenje spora među strankama i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
15. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
