Poslovni broj: Usž-2799/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat - Paliska, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Milko Križanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 70, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković, Metković, Splitska 6, OIB: 36162371878, radi odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1113/24-10 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1113/24-10 od 17. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković, broj:
UP/I-212-02/24-03/2062 od 24. travnja 2024., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika tužitelju je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, pozivom na članak 50. Zakona o strancima („Narodne novine”, 133/20. – dalje: ZoS) s obrazloženjem da ne ispunjava uvjete iz članka 6. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (dalje: Zakonik o schengenskim granicama).
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ponavlja navode iz tužbe i ističe da je sud odbio tužbeni zahtjev prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravna stajališta tuženika, iako je činjenično stanje drugačije od utvrđenoga. Navodi da je jedini razlog odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku postojanje upozorenja u svrhu zabrane ulaska u Schengenskom informacijskom sustavu (dalje: SIS), ali da pri tome ne postoje nikakve sigurnosne zapreke, da ne predstavlja nikakvu opasnost za sigurnost Republike Hrvatske ili bilo koje države na svijetu i da nije jasno navedeno koju točno opasnost predstavlja. Opetovano ističe da iz dostavljenog upozorenja u SIS-u ne proizlazi do kada je upozorenje na snazi niti u koju svrhu je izdano. Navodi da nikada i ni na koji način nije povrijedio pozitivne propise Republike Hrvatske, nije ugrozio nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske, kao i da je iz dostavljenog rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu razvidno da ne postoje zapreke ili zabrane za prelazak granice Bosne i Hercegovine. Smatra da sud nije ispunio dužnost utvrđivanja materijalne istine i provođenja svih potrebnih dokaza te da su zbog nekritičkog prihvaćanja utvrđenja iz upravnog postupka ispunjeni svi žalbeni razlozi. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da u žalbi nisu iznesene nikakve nove okolnosti niti je ukazano na odredbe propisa koje su povrijeđene. S obzirom na navedeno smatra da je pobijana presuda donesena u skladu s važećim propisima i u cijelosti ostaje kod svega iznesenog u odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, te Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Pobijana presuda temelji se na činjenicama utvrđenim u upravnom postupku prema kojima je prilikom ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku, na graničnom prijelazu Metković - Doljani, provjerom kroz Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom utvrđeno da se tužitelj vodi u evidenciji SIS-a zbog zabrane ulaska i boravka državljana trećih zemalja na schengenskom području, koja zabrana je upisana od strane Francuske Republike. Stoga je odbijen ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku, pozivom na članak 50. ZoS-a te članak 6. stavak 1. točku d) Zakonika o schengenskim granicama.
8. Prvostupanjski sud je dao mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu (članak 6. ZUS-a) te je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.
9. Naime, odredbom članka 50. ZoS-a propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama odbiti ulazak u Republiku Hrvatsku o čemu Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice, donosi rješenje. Člankom 6. stavkom 1. točkom d) Zakonika o schengenskim granicama propisano je da se boravak na državnom području država članica u trajanju od ne više od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka, neće dopustiti osobi za koju je u SIS-u izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska. Zabranu ulaska u SIS upisuje država članica (ovdje konkretno Francuska Republika) te je ta država članica vlasnik podataka unesenih u SIS. S obzirom na to da je Schengenski informacijski sustav potpora graničnoj kontroli te da Zakonik o schengenskim granicama ni ZoS ne propisuju obvezu javnopravnog tijela da strancu preda izvod iz SIS-a, pri čemu tužitelj može sva prava na pristup podacima koji čine temelj za upis u SIS ostvariti u državi članici koja je upis izvršila i koja je vlasnik tih podataka, ovaj Sud zaključuje da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
10. U konkretnom slučaju činjenice na kojima se temelji osporeno rješenje tuženika utvrđene su na osnovi službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, a koje odlučne činjenice su tužitelju poznate i koje su tijekom ovog postupka bile nesporne jer je osobno potpisao osporeno rješenje tuženika.
11. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, tužitelju se napominje da Bosna i Hercegovina nije članica Europske unije i schengenskog prostora, za razliku od Republike Hrvatske, koja je zbog toga u obvezi primijeniti Zakonik o schengenskim granicama i zabraniti ulazak u schengensko područje državljaninu treće države za kojeg je bilo koja država članica schengenskog prostora izdala upozorenje u SIS-u. Iz navedenog razloga neosnovano je pozivanje tužitelja na rješenja donesena u Bosni i Hercegovini i razloge za njihovo donošenje, kao i činjenicu da može napustiti teritorij Bosne i Hercegovine, u što ovaj Sud nije ovlašten niti ulaziti, osim ukazati na činjenicu da s obzirom na postojanje upozorenja u SIS-u ne može ući na teritorij država članica schengenskog prostora. Pri tome razlozi zbog kojih je upozorenje izdano i na koje vrijeme nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (za što je nadležna država članica koja je upozorenje izdala), već jedino da takvo upozorenje u SIS-u postoji.
12. Ostali žalbeni navodi tužitelja, koji se odnose na to da mu je rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu od 15. travnja 2024. ukinuta mjera zabrane putovanja izvan granica Bosne i Hercegovine, da nije povrijedio pozitivne propise i da ne predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske, nisu odlučni za drugačije rješenje ove upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi i na koje prvostupanjski sud očitovao, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
13. Polazeći od činjenica utvrđenih u upravnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjski sud se očitovao na sve tužbene prigovore i iznio je razloge na temelju kojih smatra da isti nisu osnovani i od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.
14. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 16. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Snježana Horvat - Paliska
