Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-129/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković, kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja [trgovačko društvo] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odlučivanja o zahtjevu za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku posl.br. Ovr- 1309/2025-2 od 31. ožujka 2025., 16. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se, u pobijanom dijelu (točka II ) rješenje Općinskog suda u Osijeku posl.br. Ovr-1309/2025-2 od 31. ožujka 2025.

II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je o troškovima izravne naplate:

"I Nalaže se ovršenik FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u da naknadi ovrhovoditelju ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], trošak postupka izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u iznosu od 46,88 eura(četrdesetšest eura i osamdesetosam centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II U preostalom dijelu, odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja."

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija ovrhovoditelj u dijelu kojim je djelomično odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka izravne naplate, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sadržajno pobijajući odluku jer mu nije priznat trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, smatrajući da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže odluku preinačiti na način da se ovrhovoditelju dosudi naknada daljnjih troškova postupka u cijelosti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjskim rješenjem sud je ovrhovoditelju priznao troškove sastava prijedloga radi dostave ovršnog rješenja o ovrsi, te sastava podneska kojim je zatražena naknada troškova izravne naplate, dok nije prihvatio zahtjev za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, primjenjujući odredbu članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a.

6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ), ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa niti onu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano poziva ovrhovoditelj, a niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Naime, sukladno članku 283. stavak 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor dok je stavkom 2. istog članka određeno da će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja.

8. Punomoćnik ovrhovoditeljeva je zatražio od javnog bilježnika izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, kada se za to stvore zakonski uvjeti, podneskom od 12. ožujka 2025., te za navedeni podnesak traži naknadu troškova. Javni bilježnik je klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti izdao 19. ožujka 2025. u kojoj je naveo da je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 28. veljače 2025.

9. Kako Zakonom nije propisao rok u kojem je javni bilježnik dužan izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik je u obvezi izdati tu potvrdu u primjerenom roku, koji će ovisiti o konkretnim okolnostima slučaja. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije znao je li rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno i ovršno, već podneskom traži unaprijed da mu se ta potvrda izda kada se za to stvore uvjeti.

10. Prema shvaćanju ovog suda primjereni rok za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti od strane javnog bilježnika u ovom slučaju nije protekao a ponašanje ovrhovoditelja kojim je zatražio naknadu troška za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti iako tada nije bio siguran jesu li ispunjene pretpostavke izdavanja te klauzule čime je praktički onemogućio javnog bilježnika da vlastitom inicijativom izda potvrdu, je protivno odredbi članka 10. stavak 1. ZPP-a, pa se stoga taj trošak ne može smatrati opravdanim u smislu članka 14. stavak 4. OZ-a, koji propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, pri čemu je primarna pretpostavka obveze ovršenika da naknadi ovrhovoditelju troškove postupka da su ti troškovi ovrhovoditelju doista i nastali.

11. Zbog svega navedenog, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, trebalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

12. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a jer isti nije uspio u žalbenom postupku.

Dubrovnik, 16. srpnja 2025.

Sutkinja:

Kate Brajković