Poslovni broj: Usž-1341/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Davorin Ivančić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zagrebu, Trnsko 44a, protiv tuženika Hrvatske ljekarničke komore, OIB: 49353978858, Stegovnog suda drugog stupnja, Zagreb, Martićeva ulica 27, radi lakše povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 477/2024-15 od 26. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-477/2024-15 od 26. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-477/2024-15 od 26. veljače 2025. poništena je odluka tuženika Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda drugog stupnja, klasa: 025-03/23-07/06, urbroj: 330-08/2-23-15 od 30. studenog 2023. (točka I. izreke presude), poništena je odluka Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda prvog stupnja, klasa: 025-03/23-07/07, urbroj: 330-08/2-23-10 od 27. ožujka 2023. (točka II. izreke presude), tužiteljica DP oslobođena je od odgovornosti za počinjenje lakše povrede službene dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore (točka III. izreke presude), naloženo je tuženiku Hrvatskoj ljekarničkoj komori da tužiteljici DP nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora (točka IV. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 1.250,00 eura (točka V. izreke presude).

2. Osporenom odlukom tuženika od 30. studenog 2023. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena odluka Stegovnog suda prvog stupnja od 27. ožujka 2023. (točka I. izreke odluke), na temelju članka 104. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama te članka 5. Odluke o troškovima stegovnog postupka i troškovima upravljanja stegovnim sudom Hrvatske ljekarničke komore, naloženo je tužiteljici naknaditi troškove drugostupanjskog stegovnog postupka, i to naknade za drugostupanjsko vijeće Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore u iznosu od 1.340,50 eura/10.100,00 kuna na žiro-račun Hrvatske ljekarničke komore u roku od 15 dana od pravomoćnosti odluke.

Odlukom Stegovnog suda prvog stupnja Hrvatske ljekarničke komore od 27. ožujka 2023. tužiteljica je oglašena odgovornom što je 13. srpnja 2021. u 12:02 te u 15:10 sati prilikom izvanrednih stručnih nadzora obavljenih u ljekarničkoj jedinici ZU Ljekarne Kaštel farm u Fažani, utvrđeno da za recepturom, odnosno u ljekarničkoj jedinici čiji je tada bila voditelj nije prisutan magistar farmacije, već samo farmaceutski tehničar, a da se u sustavu radi izdavanja lijekova i medicinskih proizvoda koristi CEZIH kartica tužiteljice DP, koja nije zatečena u ljekarni. Dakle, na temelju navedenog je utvrđeno da je tužiteljica svoju CEZIH karticu ustupila drugoj osobi na korištenje i time počinila lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore. Stoga je tužiteljici magistri farmacije, na temelju članka 40. i 41. Zakona o ljekarništvu ("Narodne novine", 121/03., 142/06., 35/08. i 117/08.), u vezi članka 37. Statuta Hrvatske ljekarničke komore i u vezi članka 54. stavka 3. Pravilnika izrečena novčana kazna u iznosu od 132.73 eura/1.000,00 kuna, koju je tužiteljica dužna platiti na žiro- račun Komore u roku od 15 dana od primitka konačne odluke (točka I. izreke odluke). U toj odluci se navodi i da je tužiteljica dužna nadoknaditi troškove prvostupanjskog stegovnog postupka iz članka 1. Odluke, odnosno trošak naknade za tužitelja Komore u iznosu od 4.500,00 kuna, trošak naknade za vijeće stegovnog suda Komore u prvom stupnju u iznosu od 10.100,00 kuna, a naloženo je da ukupan iznos od 1.937,75 eura/14.600,00 kuna uplati na žiro-račun Hrvatske ljekarničke komore u roku od 15 dana od pravomoćnosti odluke. U točci II. izreke prvostupanjske odluke tužiteljica se oslobađa od odgovornosti da bi u vremenu i mjestu navedenom u točci I. izreke u ljekarničkoj jedinici čiji je tada bila voditelj, lijekove za vrijeme njezine odsutnosti izdavale osobe koje za to nisu ispunile sve zakonske i podzakonske pretpostavke, odnosno da u ljekarničkoj jedinici čiji je voditelj nije osigurala obavljanje ljekarničke djelatnosti sukladno Pravilniku o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti ("Narodne novine", 52/20.), jer kao magistar farmacije nije skrbila za pravilnu uporabu lijekova, medicinskih proizvoda te ostalih proizvoda kojima ljekarna opskrbljuje korisnike, nije nadzirala rad osoblja sa stručnom spremom koja je niža od njezine, dopustila je da lijekove izdaju osobe koje za to nisu ispunile sve zakonske i podzakonske pretpostavke, napustila je radno mjesto, a da nije dobila niti osigurala svoju zamjenu, pa da bi time počinila teže povrede iz članka 11., 17., 18. i 23. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore.

3. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu valjano objavljen na mrežnoj stranici Komore 18. ožujka 2020. i stupio na snagu 26. ožujka 2020., a što je razvidno i iz samog Pravilnika i uvidom u mrežne stranice Komore. Dokaz da je Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu objavljen na propisani način nalazi se u spisu Stegovnog suda prvog stupnja uz zapisnik od 28. lipnja 2022. o raspravi pred Stegovnim sudom prvog stupnja, a koji spis predmeta je dostavljen u spis ovog upravnog spora. Ističe da je valjanost i zakonitost Pravilnika obrazložena i u podnesku od 28. lipnja 2022. u spisu Stegovnog predmeta, koji je dio spisa upravnog spora. Smatra da prvostupanjski sud netočno utvrđuje da disciplinska tijela Komore nisu iznijela valjane razloge u prilog zaključku da su u predmetnom slučaju ispunjena bitna obilježja lakše povrede dužnosti i ugleda Ljekarničke komore, jer iz opisa počinjenog stegovnog djela za koje je tužiteljica proglašena odgovornom, nedvojbeno proizlazi da je isto počinjeno s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera. Naime, u konkretnom slučaju kada tužiteljica svoju CEZIH karticu ustupa drugoj osobi za izdavanje lijekova i medicinskih proizvoda u ljekarni, kada ona tamo nije prisutna, pri čemu se njena kartica može koristiti isključivo uz njeno korisničko ime i šifru, nedvojbeno je da je ona postupajući tako svjesna da time čini povredu iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama stegovnog suda i da upravo to i hoće. Stoga, iz prethodno izloženog, suprotno zauzetom stavu suda, proizlaze sva subjektivna i objektivna obilježja stegovnog djela za koje je tužiteljica proglašena odgovornom. Nadalje, ističe da su troškovi stegovnog postupka utvrđeni na temelju važeće odluke o troškovima stegovnog postupka i troškovima upravljanja Stegovnim sudom, a dosuđeni su na temelju važećeg Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore. Dakle, pravila oko naknade i visine troškova stegovnog postupka su propisana valjanim pravnim aktima, uz legitiman cilj, a to je osiguravanje pravilne i zakonite provedbe stegovnih postupaka, a što se može utvrditi uvidom u mrežnu stranicu tuženika. Predlaže da ovaj Sud poništi presudu prvostupanjskog suda, sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.

4. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu tuženika u kojem u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i donio na zakonu osnovanu presudu i rješenje o troškovima spora pravilnom primjenom zakonskih odredbi. Također ukazuje na činjenicu da nisu točni niti istiniti navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na to pogrešno primijenio materijalno pravo, time što je u provedenom postupku utvrdio da tuženik nije dostavio dokaze koji bi ukazala na zakonitost donesenih, a pobijanih odluka tuženika. Smatra da su neosnovani i netočno i navodi tuženika u svezi troškova upravnog spora, jer iz rješenja suda o troškovima upravnog spora proizlazi da su isti osnovano i zakonito dosuđeni. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu u cijelosti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom, iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga, jer je prema podacima u spisu predmeta postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu nije morao biti objavljen u "Narodnim novinama", međutim, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da navedeni Pravilnik prije provođenja nadzora nije bio objavljen na dostupan način, to jest na mrežnim stranicama Hrvatske ljekarničke komore. Naime, tuženik tijekom postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, a niti tijekom upravnog spora nije uspio dokazati da je Pravilnik, koji je primijenjen u konkretnom nadzoru, u vrijeme provođenja nadzora bio objavljen na dostupan način. Na temelju podataka u spisu predmeta nije se moglo utvrditi da je u vrijeme provedenog nadzora navedeni Pravilnik bio objavljen na službenoj mrežnoj stranici tuženika. Tuženik je kao pravna osoba s javnim ovlastima, dužan voditi brigu o valjanoj objavi svojih općih akata, a propust da opći akt, u konkretnom slučaju navedeni Pravilnik objavi na dostupan način, ne može biti na štetu tužiteljice.

8. Ovaj Sud ocjenjuje da disciplinska tijela Komore nisu u osporenim rješenjima iznijela valjane razloge za zaključak da su u konkretnom slučaju ispunjena bitna obilježja lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika, odnosno da je tužiteljica namjerno ili nehajno ustupila svoju CEZIH karticu drugoj osobi na korištenje. Naime, tijekom provedenog disciplinskog postupka nije nedvojbeno utvrđeno da je, kada i kome tužiteljica ustupila svoju karticu, to jest pristupne podatke za njezino korištenje, a zbog čega niti činjenični opis povrede, koja je tužiteljici stavljena na teret, ne udovoljava bitnim obilježjima konkretne povrede. S time u vezi ovaj Sud ukazuje da se u disciplinskom postupku protiv magistra farmacije – člana Komore na odgovarajući način primjenjuju odredbe kaznenog, materijalnog i postupovnog zakonodavstva, sukladno članku 43. Zakona o ljekarništvu te mjerodavne odredbe ovdje primijenjenog Pravilnika. Prvostupanjski sud osnovano smatra da nepravilnost glede objavljivanja predmetnog Pravilnika isključuje mogućnost da tužiteljica stegovno odgovara za navodnu povredu utvrđenu prilikom nadzora utemeljenog na općem aktu, čije važenje je u konkretnom razdoblju bilo bitno kompromitirano manjkavošću njegove objave, pa daljnje vođenje disciplinskog postupka više nema svrhe niti pravne osnove, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je poništio prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku te sam riješio stvar oslobađanjem tužiteljice od odgovornosti za počinjenje konkretne stegovne povrede.

9. Pored navedenog treba napomenuti da je odluka o troškovima disciplinskog postupka, zbog očigledne nerazmjernosti iznosa utvrđenih troškova u odnosu na izrečenu novčanu kaznu u konkretnom slučaju, pa je istu trebalo poništiti, kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud. Odluka prvostupanjskog suda o troškovima upravnog spora pravilno je donesena na temelju odredbe članka 144. i 147. Zakona o upravnim sporovima i Tarifnog broja 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 38/23.), a dano je odgovarajuće obrazloženje kako za dio troškova koji su dosuđeni tužiteljici, tako i za zahtjev za naknadu troškova koji je odbijen te su i u tom dijelu navedeni odlučni razlozi za donošenje pravilne i zakonite odluke o naknadi troškova upravnog spora.

10. Kako tuženik razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić