REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6081/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ZŽ, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice ZŽ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb, Službe za nadzor, Odjela za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja od 16. travnja 2025., broj: 99/2025, Klasa: 471-01/25-04/266, Ur. broj: 513-02-3035/108-25-11 na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenice ZŽ, a u povodu tog prigovora i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se prekršaj činjenično i pravno opisan izrekom tog prekršajnog naloga pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), te se temeljem citiranog zakonskog propisa, okrivljenici izriče novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) eura, koju kaznu je temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), dužna platiti u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužna platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, dok je ostale obroke dužna platiti u roku od 30 dana od dana uplate prethodnog obroka.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica ZŽ dužna je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 35,00 (tridesetpet eura), u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica ZŽ proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te joj je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.670,00 (dvijetisućešestosedamdeset) eura.

2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura.

3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenica je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne.

4. U podnijetom prigovoru okrivljenica u bitnom pojašnjava okolnosti počinjenja prekršaja, priznajući počinjenje istog, no apostrofirajući da joj je zbog loše financijske situacije teško podmiriti izrečenu novčanu kaznu, budući uzdržava dijete s teškoćama u razvoju, predlažući stoga posredno da se ista smanji te odobri njezina obročna otplata.

5. Prigovor je osnovan.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Međutim, ovaj Sud je također, po službenoj dužnosti utvrdio kako je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, budući je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti, s obzirom da je prekršaj zbog kojeg je okrivljenica proglašena krivom pravno označen kao prekršaj iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona.

6.2. Odredbom članka 192. stavka 5. Općeg poreznog zakona, propisano je između ostalog, kako će se za ponovljeni prekršaj iz stavka 1. ovog članka, kazniti fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčanom kaznom od 2.650,00 do 53.080,00 eura.

6.3. Međutim, iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja vidljivo je kako se okrivljenica u bitnom tereti što nije u poslovnom prostoru gdje obavlja djelatnost pripreme i usluživanja pića, za obavljenu konzumaciju dvije kave s mlijekom i espresso, naplaćenih 4,70 eura u gotovini izdala račun, pri čemu se niti na koji način decidirano ne navodi kako je riječ o ponovljenom prekršaju, a što je osnovni uvjet za primjenu odredbe članka 192. stavka 5. Općeg poreznog zakona, dok se okolnost da je okrivljenica ranije pravomoćno prekršajno kažnjavana zbog počinjenja istog prekršaja, navodi tek u dijelu obrazloženju prekršajnog naloga u kojem izdavatelj prekršajnog naloga iznosi razloge za odmjerenu novčanu kaznu. Kako za primjenu navedene pravne kvalifikacije, u činjeničnom opisu djela, kao što je ranije istaknuto, okolnost da se radi o ponovljenom prekršaju mora biti nesporno razvidna navođenjem broja pravomoćne odluke i datuma njezinog donošenja te stjecanja pravomoćnosti, izdavatelj prekršajnog naloga morao je prekršaj koji se okrivljenici stavlja na teret pravilno pravno označiti isključivo kao prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, čija su zakonska obilježja postupanjem okrivljenice ostvarena, budući je citiranom odredbom propisano kako će se fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, kazniti novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura, ako ne izdaje račune.

6.4. Stoga je, uslijed počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice, ovaj Sud po službenoj dužnosti, otklonio navedenu pogrešku, i radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, djelo koje joj se stavlja na teret pravilno pravno označio kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenica ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.

8. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je da izdavatelj prekršajnog naloga navodi kako su prilikom odmjeravanja kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, pri čemu olakotne okolnosti na strani okrivljenice nisu utvrđene, dok je otegotno cijenjeno da se radi o prekršaju iznimne i očite društvene opasnosti te da je okrivljenica recidivist u počinjenju prekršaja, jer je već kažnjavana za iste ili slične prekršaje (prekršajni nalozi broj:100/2022/30350 pravomoćan 28. studenog 2023. i broj: 218/2023730619 pravomoćan 16. studenog 2023.). Da je izdavatelj prekršajnog naloga, treba napomenuti, valjano koncipirao činjenični opis prekršaja u smislu prethodno navedenog, raniju pravomoćnu kažnjavanost okrivljenice ne bi mogao istovremeno cijeniti i kao otegotnu okolnost, imajući u vidu načelo zabrane dvostrukog vrednovanja, budući ta okolnost predstavlja bitno zakonsko obilježje iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona.

9. Imajući u vidu da okrivljenica ne osporava počinjenje prekršaja koji joj je stavljen na teret, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, ali i činjenicu da je okrivljenica specijalni recidivist, dok je iznos za koji račun nije izdan relativno manji (4,70) eura, pri čemu se težina učinjenog djela i njegove posljedice navode samo uopćeno i paušalno, bez konkretiziranja u čemu se u konkretnom slučaju težina i posljedice djela ogledaju, ovaj Sud je vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, odmjeravajući istu u iznosu koji je blizu posebnog minimuma novčane kazne propisane za taj prekršaj.

10. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle utvrđene otegotne okolnosti, kao i izostanak bilo koje olakotne okolnosti na strani okrivljenice, pa ista, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.

11. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenicu, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

12. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne, te je odobrena njezina obročna otplata.

13. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.

14. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenicu, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

15. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Carinskom uredu Zagreb, Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.