Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Kapljica d.o.o. za ugostiteljstvo i trgovinu i II okrivljenice odgovorne osobe ČE, zbog prekršaja iz članka 38. stavak 1. točka 3. i 10. Zakona o hrani ("Narodne novine", broj: 158/2023), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2025., broj: Pp-14580/2024-10, na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba Kapljica d.o.o. za ugostiteljstvo i trgovinu i II okrivljenica odgovorna osoba ĐE su na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 38. stavak 1. točka 3. i 10. (ispravno čl. 38. st. 1. t. 3. i 10. i st. 2.) Zakona o hrani, činjenično opisanih u izreci pod točkom I1) i 2), s obrazloženjem da djela, koje se okrivljenicima stavljaju na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nisu prekršaji.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog čnjeničnog stanja, navodeći da su tijekom nadzora priznali da nemaju račun za pršut, dok su za Dalmatinsku šunku dali netočne informacije.

4. Žalba je neosnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom kao i po službenoj dužnosti je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakon, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pri tome ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda.

6. Naime, neosnovano tužitelj ističe, između ostalog da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su okrivljenici posjedovali dokumentaciju o sljedivosti - ulazni račun za artikl Drniški pršut i da za Dalmatinsku suhu šunku-Pivac nisu predočili netočne informacije kako su potvrdili na zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 3. rujna 2024.

7. U odnosu na točku I1) izreke pobijane presude (jednako i u prekršajnom nalogu) proizlazi da okrivljenici nisu uspostavili sustave i postupke sljedivosti hrane na način da je u mogućnosti identificirati svaku pravnu ili fizičku osobu koja ga opskrbljuje hranom u skladu članka 18. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002, odnosno za okrivljenike proizlazi u činjeničnom opisu prekršaja navedenom u optužnom aktu zakonsko obilježje iz čl. 38. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o hrani, međutim prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, a što je obrazložio u točki 7.1. pobijane presude zaključio da su okrivljenici posjedovali dokumentaciju o sljedivosti za artikl Drniški pršut, račun izdan prije provedenog inspekcijskog nadzora, a iz kojeg je vidljivo gdje je i kada proizvod kupljen, koji dokaz nije osporen niti ispitivanjem svjedokinje inspektorice KE.

8. Međutim u izreci presude okrivljenici su u odnosu na ovaj prekršaj oslobođeni optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (ako djelo za koje se optužuje nije prekršaj) iako povezujući izreku presude sa danim obrazloženjem može se zaključiti da sud smatra da nije dokazano da su okrivljenici počinili djelo za koje optužuju pod navedenom točkom

9. Slijedom navedenog u odnosu na postupanje koje se okrivljenicima ovom točkom stavlja na teret trebalo je donijeti presudu kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, jer nije dokazano da su počinili djelo za koje se optužuju.

10. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je prilikom nadzora prisutna stranka ČE član društva dala izjavu na zapisnik kojim je potvrdila da za proizvod Drniški pršut nema račun i da je jedini račun i jedina šunka koju ima u rahladnoj vitirini pršut Vrgorački Pivac, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju kako to proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 3. rujna 2024. okrivljenica PE je prije ispitivanja upozorena po čl. 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku, te čl. 156. st. 6. Prekršajnog zakona. Takva upozorenja nisu dostatna da bi se navedeni zapisnik mogao koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku.

11. Upozorenja iz čl. 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku nisu ni od kakve važnosti za procjenu zakonitosti radnje ispitivanja osumnjičenika od strane tijela državne uprave, jer kako to proizlazi iz izričite odredbe čl. 156. st. 6. Prekršajnog zakona, osumnjičenika treba treba upozoriti sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. Nadalje, upozorenje osumnjičenika po čl. 156. st. 6. Prekršajnog zakona znači samo da je ovlaštena osoba tijela državne uprave osumnjičenika upozorila da ima pravo uzeti branitelja, a ne i da ga je upozorila na prava koja ima po čl. 171. st. 2. Prekršajnog zakona (da nije dužan iznijeti svoju obranu, niti odgovarati na pitanja). Da bi se zapisnik tijela državne uprave o ispitivanju osumnjičenika mogao koristiti kao dokaz potrebno je da osumnjičenik bude opozoren na sva svoja prava koja ima prema odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku.

12. S obzirom da se dakle, u konkretnom slučaju ne radi o postupanju u skladu s ovom zakonskom odredbom, predmetni zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 3. rujna 2024. u dijelu u kojem sadrži obranu okrivljenice ne može biti dokaz, nego ima značenje neformalne obavijesti koja smije biti temelj samo za utvrđivanje osnovane sumnje na počinjenje prekršaja i odluke hoće li ovlašteni tužitelj podnijeti optužni akt, ali ne može biti dokaz u prekršajnom postupku i ne može ni na koji način biti unesen u dokazni materijal, nego se na temelju čl. 127. st. 1. Prekršajnog zakona, mora izdvojiti iz spisa predmeta. Iz navedenog razloga zapisnik o inspekcijskom nadzoru u dijelu u kojem sadrži obranu okrivljenice ne može biti dokaz i istog pravilno prvostupanjski sud nije niti koristio.

13. Nadalje okrivljenicima se točkom I2) stavlja na teret da je istom zgodom utvrđeno da su u ponudi imali miješani sendvič za pripremu kojeg se koristi Dalmatinska suha šunka - Pivac, za koju su dostavili netočne informacije koje je je zatražila osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola, odnosno tijelo nadležno za provedbu službenih kontrola, što je protivno odredbi članka 18. stavak 2. i 3. Uredbe (EZ) broj: 178/2002.,čime bi počinili djelo prekršaja iz članka 38. stavak 1. točka 10. Zakona o hrani.

14. Međutim ovako navedena radnja predstavlja samo zakonski opis navedenog prekršaja i po stavu ovog suda nije dovoljno opisana i konkretizirana, već predstavlja samo zakonski opis navedenog prekršaja. Posljedica nedostatka jasno opisanog sadržaja protupravnih radnji počinitelja u činjeničnom opisu prekršaja, je nedovoljno određivanje odlučnih činjenica koje se podvode pod zakonsko biće određenog prekršaja.

15. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud u točki 8. obrazložio da djelu nedostaje konkretan opis radnje, odnosno da nije navedeno kakve su informacije o proizvodu dostavili okrivljenici da bi se moglo smatrati da su netočne, pa da iz ovakvog činjeničnog opisa optužnog akta ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 38. stavak 1. točka 10. Zakona o hrani, te je na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenike oslobodio optužbe.

16. Dakle, budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona trebalo potvrditi pobijanu presudu iz razloga navedenih u pobijanoj presudi u odnosu na djelo pod točkom I2) izreke, a u odnosu na djelo pod točkom I1) izreke ne iz razloga navedenih u pobijanoj presudi (čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona) nego iz razloga navedenih u obrazloženju ove odluke (čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona).

17. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.