Poslovni broj: Usž-2397/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Službeničkog suda u Zagrebu, Maksimirska 63, Zagreb, radi lake povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3934/2023-6 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3934/2023-6 od 25. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Službeničkog suda u Zagrebu, klasa: UP/II-114-02/23-01/33, urbroj: 514-

30/01-23-03 od 20. lipnja 2023.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 20. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, klasa:

UP/I-114-04/23-01/2, urbroj: 519-02-1/1-23-4 od 20. ožujka 2023. kojim je tužitelj proglašen odgovornim za počinjenu laku povredu službene dužnosti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 92/05. – 141/22.) te mu je izrečena pisana opomena.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da bi tužiteljevo napuštanje radnih prostorija temeljem obavijesti o mjestu i vremenu posljednjeg ispraćaja kolegice značilo da svi službenici i namještenici mogu napustiti radne prostorije čime bi se obavljanje poslova državnog tijela moglo dovesti u pitanje. Ističe da na sastanku u Kabinetu državne tajnice dana 19. siječnja 2023. nisu bili pozvani svi službenici i namještenici te da je napustio radne prostorije na temelju prethodnog odobrenja tajnice Kabineta državne tajnice danom na navedenom sastanku. Ističe da nijedan radni zadatak tužitelja zbog odlaska na posljednji ispraćaj kolegice nije ostao neispunjen. Smatra da je u konkretnom slučaju odredba članka 23. stavka 2. Zakona o državnim službenicima tumačena pretjerano formalistički te da je izrečena stegovna mjera isključivo radi odmazde prema tužitelju. Prigovara što poslodavac tužitelja nije poduzeo nikakve aktivnosti s elementima razumijevanja ili podrške već je izrekao represivnu mjeru i to samo prema tužitelju čime je povrijeđeno načelo razmjernosti u upravnom postupku. Prigovara što nije razmotrena svrha niti težina povrede, kontekst u kojem je počinjena, prethodno radno ponašanje tužitelja, niti postoji dokaz o posljedicama na izvršavanje radnih zadataka tužitelja. Ističe kako u drugim slučajevima izostanka s radnog mjesta ponašanja drugih službenika nisu sankcionirana. Napominje da pravna sigurnost i predvidljivost zahtijevaju da disciplinske mjere budu individualizirane i temeljene na stvarnim učincima na radni proces, a ne na formalističkoj interpretaciji propisa. Zaključuje da se u konkretnom stegovnom postupku radi o nezakonitoj osveti poslodavca u smislu članka 9. stavka 2. točke f) Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđene odredbe članka 35. Ustava Republike Hrvatske i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu, otkloni nedostatke i sam riješi stvar.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je protiv tužitelja raspoređenog na radno mjesto voditelja Službe za nabavu i opće poslove, Glavnog tajništva Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade pokrenut postupak zbog lake povrede službene dužnosti jer je dana 25. siječnja 2023. u 12:57 sati napustio radne prostorije bez odobrenja nadređene državne službenice, pa je time počinio laku povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima radi čega je tužitelju izrečena pisana opomena temeljem članka 110. stavka 1. točke b) Zakona o državnim službenicima.

8. Prvostupanjski je sud održao raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koju su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.

9. Odredbom članka 23. stavak 1. Zakona o državnim službenicima propisano je da je državni službenik dužan poštivati propisano radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen i koristiti ga za obavljanje dodijeljenih dužnosti, te mora biti prisutan na radnom mjestu u skladu s uvjetima službe.

10. Prema odredbi članka 23. stavka 2. Zakona o državnim službenicima državni službenik se za vrijeme radnog vremena ne smije bez odobrenja nadređenog državnog službenika udaljavati iz radnih prostorija, osim korištenja dnevnog odmora, a u slučaju hitnog razloga svoje udaljavanje mora opravdati odmah po povratku. Člankom 98. stavkom 1. točkom 4. navedenog Zakona propisano je da je laka povreda službene dužnosti napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja nadređenog službenika.

11. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud u smislu odredbi Zakona o državnim službenicima ocijenio da je tužitelj postupio protivno propisanim obvezama i pravilima ponašanja na radu koji se očituje u napuštanju radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja nadređenog službenika, čime je počinio laku povredu službene dužnosti - napuštanje radnih prostorija bez odobrenja nadređenog te da mu je na temelju članka 110. stavka 1. točke b) Zakona o državnim službenicima izrečena pisana opomena.

12. Protivno žalbenim navodima tužitelja, osnovano prvostupanjski sud navodi da obavještavanje državnih službenika i namještenika o mjestu i vremenu posljednjeg ispraćanja preminule kolegice nije ujedno i odobrenje nadređenog službenika za napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena.

13. Žalbeni navod tužitelja o nepokretanju postupaka zbog lake povrede službene dužnosti protiv drugih državnih službenika i namještenika te da se u konkretnom slučaju radi o „odmazdi“ protiv tužitelja nisu osnovani jer je tijekom postupka na nedvojben način utvrđeno da je tužitelj počinio laku povredu službene dužnosti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima.

14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski je sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković