REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-620/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž-748/2024-2 od 3. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7104/2022-20 od 8. travnja 2024., na sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž-748/2024-2 od 3. rujna 2024. i sudi:

„I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7104/2022-20 od 8. travnja 2024. u dijelu pod točkom III. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu 429,44 eura sa zatraženim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 429,44 eura sa zateznim kamatama obračunatima:

- na iznos od 22,95 eura od 15. travnja 2010. do isplate

-na iznos od 67,99 eura od 15. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 50,94 eura od 15. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 17,76 eura od 15. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 28,13 eura od 15. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 14,78 eura od 15. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 57,80 eura od 15. studenog 2010. do isplate

- na iznos od 1,90 eura od 15. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 2,70 eura od 15. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 30,22 eura od 15. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 2,26 eura od 15. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 79,25 eura od 15. srpnja 2011. do isplate i

- na iznos od 52,77 eura od 15. kolovoza 2011. do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja se određuje za razdoblje od 15. travnja 2010. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 156,20 eura sa zateznim kamatama od 3. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 375,00 eura sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7104/2022-20 od 8. travnja 2024. suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206805795/06, kreditna partija: 7103172528 od 13. lipnja 2006., potvrđen kod javne bilježnice Biserke Lovrić pod brojem: OU-242/06-1 dana 16. lipnja 2006., koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju LT isplati iznos od 21.307,28 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 30,05 eur od 15. ožujka 2010.

- 100,79 eur od 15. travnja 2010.

- 94,04 eur od 15. svibnja 2010.

- 119,30 eur od 15. lipnja 2010.,

- 215,24 eur od 15. srpnja 2010.

- 195,97 eur od 15. kolovoza 2010.

- 278,90 eur od 15. rujna 2010.

- 237,90 eur od 15. listopada 2010.

- 207,45 eur od 15. studenog 2010.

- 322,37 eur od 15. prosinca 2010.

- 329,54 eur od 15. siječnja 2011.

- 308,53 eur od 15. veljače 2011.

- 321,25 eur od 15. ožujka 2011.

- 319,22 eur od 15. travnja 2011.

- 330,49 eur od 15. svibnja 2011.

- 440,89 eur od 15. lipnja 2011.,

- 457,72 eur od 15. srpnja 2011.

- 586,59 eur od 15. kolovoza 2011.

- 477,68 eur od 15. rujna 2011.

- 423,29 eur od 15. listopada 2011.

- 426,92 eur od 15. studenog 2011.

- 434,42 eur od 15. prosinca 2011.

- 481,36 eur od 15. siječnja 2012.

- 495,48 eur od 15. veljače 2012.

- 480,10 eur od 15. ožujka 2012.

- 477,78 eur od 15. travnja 2012.

- 485,57 eur od 15. svibnja 2012.

- 499,11 eur od 15. lipnja 2012.,

- 482,22 eur od 15. srpnja 2012.,

- 477,55 eur od 15. kolovoza 2012.

- 436,11 eur od 15. rujna 2012.

- 471,84 eur od 15. listopada 2012.

- 488,47 eur od 15. studenog 2012.

- 477,42 eur od 15. prosinca 2012.

- 464,16 eur od 15. siječnja 2013.

- 462,17 eur od 15. veljače 2013.

- 457,43 eur od 15. ožujka 2013.

- 490,60 eur od 15. travnja 2013.

- 441,79 eur od 15. svibnja 2013.

- 433,81 eur od 15. lipnja 2013.,

- 438,58 eur od 15. srpnja 2013.,

- 433,57 eur od 15. kolovoza 2013.

- 451,43 eur od 15. rujna 2013.

- 462,99 eur od 15. listopada 2013.

- 468,62 eur od 15. studenog 2013.

- 488,74 eur od 15. prosinca 2013.

- 468,44 eur od 15. siječnja 2014.

- 490,56 eur od 15. veljače 2014.

- 503,05 eur od 15. ožujka 2014.

- 492,17 eur od 15. travnja 2014.

- 476,58 eur od 15. svibnja 2014.

- 479,95 eur od 15. lipnja 2014. te na iznos od

- 491,08 eur od 15. srpnja 2014.,sve do isplate, te da mu nadoknadi parnične troškove u iznosu od 4.130,85 eur zajedno sa zateznim kamatama od 8. travnja 2024. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 429,44 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

Tužba je povučena za iznos od 2.007,35 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.“

2. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž- 748/2024-2 od 3. rujna 2024. odlučeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7104/2022-20 od 8. travnja 2024., u dijelu pod točkom III. izreke i o odluci i troškovima postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-5013/2024-2 od 3. prosinca 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž-748/2024-2 od 3. rujna 2024., u odnosu na pravno pitanje:

"Je li za zastaru povećanog restitucijskog zahtjeva, u kojem su pojedini mjesečni iznosi povećani iz iste činjenične i pravne osnove, a koji zahtjev je postavljen kao posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koje su pravomoćno utvrđene ništetnima u postupku kolektivne zaštite potrošača dana 14. lipnja 2018., kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., bitan dan podnošenja tužbe, koja je podnesena u zastarnom petogodišnjem roku (28. prosinca 2022.) ili dan izvršene preinake tužbe, odnosno radi li se u tom slučaju o nepravoj preinaci sukladno kojoj se zastara prekida već podnošenjem tužbe, a ne u trenutku preinačenja tužbe povećanjem pojedinih mjesečnih iznosa tužbenog zahtjeva?“

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložio ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje uz nadoknadu troškova postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetne valutne klauzule u zaključenom potrošačkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

8. Podneskom od 20. prosinca 2023. tužiteljica je preinačila tužbu tražeći za pojedine mjesečne iznose isplatu viših iznosa u odnosu na iznose tražene u tužbi u istom razdoblju (konkretno za razdoblje od travnja do lipnja 2010., od kolovoza do prosinca 2010. i od travnja do kolovoza 2011.). Po osnovi povišenih iznosa za navedeno razdoblje traži ukupno 429,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 429,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama prihvaćajući osnovanim prigovor zastare za taj iznos uz shvaćanje kako do prekida zastare za preinačeni (povišeni) dio zahtjeva dolazi tek kada je taj zahtjev podnesen sudu.

10. Dakle, uvažavajući sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, spornim se u ovoj fazi postupka u konkretnom slučaju prvenstveno ukazuje je li u slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja, preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev zbog rezultata vještačenja tj. na temelju nalaza i mišljenja vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinake tužbe došlo nakon isteka zastarnog roka.

11. Kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblik preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila istaknuta, treba sagledati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214. – 246. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) ima u našem pravnom sustavu. Naime, materijalnopravni prigovor zastare moguće je podnijeti zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, te se njegovim podnošenjem utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik/tuženik protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem

- preinakom postojećeg zahtjeva na temelju iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima (pravna sigurnost u pogledu mogućnosti utuživanja dospjele, a neispunjenje obveze), već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO došlo već podnošenjem tužbe, jer je do utuženje tražbine već došlo. Zbog navedenog, pošavši od teksta mjerodavnih propisa, ali tumačeći ih u kontekstu drugih propisa te načela savjesnosti i poštenja, kao i imajući na umu cilj kojem institut zastare teži, dolazi se do zaključka, u okolnostima slučaja kao što je i ovaj, da je do prekida zastare došlo i za naknadno povišeni zahtjev podnošenjem tužbe sudu, a ispunjenju kojeg se tuženik u cijelosti protivi.

12. U konkretnom slučaju, a imajući na umu prethodno navedeno, odluke nižestupanjskih sudova suprotne su pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom već i u odlukama Rev-206/2023 od 17. siječnja 2024., Rev-103/2023 od 5. lipnja 2024., Rev-977/2023 od 9. listopada 2024. i Rev-1036/2023 od 4. prosinca 2024.

13. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, a reafirmirajući pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog suda broj Rev-206/2023-3 od 17. siječnja 2024., kao i nizu drugih odluka ovog revizijskog suda u kojima je također izraženo podudarno pravno shvaćanje, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.“

14. Obzirom da je uslijed pogrešnog pravnog stava drugostupanjskog suda tužbeni zahtjev odbijen za isplatu iznosa od 429,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama to je valjalo, pravilnom primjenom materijalnog prava otkloniti prigovor zastare i prihvatiti reviziju tužitelja te u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, preinačiti drugostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci.

15.1. Kako je tužiteljica uspjela i u žalbenom i revizijskom postupku u cijelosti, priznati su joj, na temelju odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP, prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela prvostupanjske i drugostupanjske odluke (429,44 eura), na temelju odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", broj 138/23 - dalje: Tarifa), troškovi za sastav žalbe od 62,50 bodova (Tbr. 10./1 Tarife) odnosno 125,00 eura (Tbr. 54) što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 156,25 eura te troškovi za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije, za svaku radnju po 100 bodova (Tbr. 10./5 Tarife) odnosno ukupno 400,00 eura (Tbr. 54), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi ukupno 500,00 eura, no kako tužiteljica za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i reviziju traži 187,50 eura po radnji to joj je sud, za zastupanje u revizijskom postupku, primjenom odredbe čl. 2. st. 1. ZPP dosudio ukupan zatraženi iznos od 375,00 eura.

15.2. Odluka o zateznim kamatama na troškove žalbenog i revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ante Perkušić