REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-226/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stelio Lapić, odvjetnik u Rovinju, protiv tuženih 1. RĆ iz [adresa], 2. ŠĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. NĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. i 3. tuženu zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženih ŠĆO UĆ i NĆ protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno poslovni broj P-279/2024-60 od 28. listopada 2024., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženih ŠĆO i NĆ te se u odnosu na ove tuženice potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno poslovni broj P-279/2024-60 od 28. listopada 2024. u pobijanom dijelu - točka I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženih ŠĆO i NĆ za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I. Utvrđuje se da je ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnina 3. suvlasnički dio: 3/12 dijela, 4. suvlasnički dio: 1/12 dijela i 5. suvlasnički dio: 1/12 dijela k. č. [katastarska čestica] Z kuća, k. č. [katastarska čestica] oranica, k. č. [katastarska čestica] šuma površine 4697 m2 i k. č. [katastarska čestica] vinograd, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je ovlaštena temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama, u cijelosti na svoje ime i vlasništvo.

II. N a l a ž e s e tuženicama naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.643,95 eura, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu u iznosu 562,50 eura zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tužene ŠĆO i NĆ u cijelosti, u dijelu koji se odnosi na njih, zajedno s odlukom o troškovima postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navode da je u presudu unijet čitav niz činjeničnih utvrđenja suprotno članku 3. stavku 1. i 2. te članku 299. stavku 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), jer se tužiteljica pozivala na svoj posjed i posjed svojih roditelja dok je pobijana presuda otišla davno u prošlost, čime je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a. Ističu da se s aspekta činjeničnog supstrata iznijetog do zaključenja prethodnog postupka ne može provjeriti tvrdnja iz pobijane presude o dovršetku dosjelosti već za vrijeme primjene pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ). Navode da su u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju kojim su stranke ovoga postupka naslijedile sporne nekretnine, 7. kolovoza 2017., tuženice odnosno njihovi roditelji, pored tužiteljice, bile u nasljedničkom posjedu spornih nekretnina, još od časa smrti ostavitelja, dakle čitavo vrijeme navodnog dosijedanja tužiteljice i njenih roditelja. Smatraju da iz provedenog uviđaja kao niti iz drugih izvedenih dokaza ne proizlazi da bi itko posjedovao predmetne nekretnine pa niti sama tužiteljica, a posebice ne da ih je iskorištavao u punom obimu. Iskazi svjedoka o iskorištavanju (samo) nekih nekretnina da se mogu uklopiti u djelomično iskorištavanje istih u 7/12 dijelova, koliko je i pripalo tužiteljici i čega je ona (su)vlasnik. Stoga da je pobijanom presudom počinjena i bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prigovaraju da iskazi svjedoka nisu preispitani pa je ostalo nejasno kako je npr. ŽĆ, koji je imao tek 15 godina kada je umro tužiteljičin otac, za njega i za „Š iz [adresa] sjekao drva na jednoj od nekretnina i iste nosio u [adresa] za naknadu. Činjenično stanje da je pogrešno utvrđeno, jer tužiteljica nije dokazala takvo trajanje niti obim posjeda koji bi joj dao pravo na stjecanje prava vlasništva i na onim dijelovima spornih nekretnina na kojima već to pravo u idealnim dijelovima nema. Time da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a ista povreda da se ogleda i u tome što je u ovome sporu odlučeno o utvrđenju vlasništva tužiteljice unatoč tome što je ona sudjelovala u ostavinskom postupku iza pok. AĆ, u kome su raspoređene nekretnine koje su predmetom ovoga spora pa je vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1550/15-70 od 7. kolovoza 2017. S time u vezi pozivaju se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1324/2014-2 od 11. srpnja 2018. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženice te je obveže na naknadu troškova postupka tuženicama, uključujući i troškove žalbe.

3. Sa žalbom je sud prvog stupnja postupio prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje (su)vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] Z kuća, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] šuma, površine 4697 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] vinograd, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojima je tužiteljica već upisana kao suvlasnica u 7/12 dijela, dok su u preostalom dijelu kao suvlasnice upisane tužene RĆ u 3/12 dijela, ŠĆO u 1/12 dijela i NĆ u 1/12 dijela.

6.1. Nije sporno da su parnične stranke potomci zajedničkog pretka i nekadašnjeg vlasnika predmetnih nekretnina pok. AĆ, koji je umro 1918. te iza kojega su predmetne nekretnine raspoređene na njih pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1550/15-70 od 7. kolovoza 2017. Tužiteljica je kći ostaviteljevog unuka MĆ, sina NĆ, dok su tuženice unuke pok. HĆ, brata pok. MĆ i unuka pok. AĆ. U ostavinskom postupku iza pok. AĆ je tužiteljici dio sunasljednika ustupio svoje nasljedne dijelove.

6.2. Tužiteljica zahtjev temelji na tvrdnji da je nekretnine stekla dosjelošću, osobno i putem svojih pravnih prednika - oca OĆ i majke TĆ, nakon smrti pok. AĆ.

6.3. Predmet je drugi put u žalbenom postupku, nakon što je prethodna presuda ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-877/2023-2 od 22. travnja 2024. zbog pogrešnog materijalnopravnog shvaćanja da je tužiteljica prema odredbi članka 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje: ZN) vezana učincima donesenog rješenja o nasljeđivanju te da ne može osnovano prigovarati istinitosti sadržaja onoga što je tim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno (konkretno, što je bio predmet ostavinske imovine) niti to utvrđenje može pobijati u ovoj parnici.

7. U ponovnom suđenju je o tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženu RĆ sada već pravomoćno odlučeno pobijanom odlukom (budući da je nije pobijala žalbom), s time da je u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] Z kuća, k. č. br. [katastarska čestica] oranica i k. č. br. [katastarska čestica] vinograd, sve k. o. [katastarska općina], navedena tuženica prethodno priznala tužbeni zahtjev.

8. Tužbeni zahtjev u odnosu na žaliteljice RĆO i NĆ je u ponovnom suđenju prihvaćen na temelju sljedećih utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da k. č. br. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja ruševinu u selu [adresa] koja se naslanja na susjedni objekt uz nešto dvorišta, a evidentirana je kao kuća i štala; da se k. č. br. [katastarska čestica], evidentirana kao dvorište, nastavlja na predmetnu ruševinu u smjeru sjeverozapada, a na njoj se nalaze pomoćni objekti; k. č. br. [katastarska čestica], „Dolčić jeseni“ sa službenim nazivom „Humnjani“, u naravi šuma s direktnim pristupom s asfaltirane ceste nalazi se južnije od sela [adresa] i proteže se oko „Vale“ koja nije predmetna (k. č. br. [katastarska čestica]), a k. č. br. [katastarska čestica] je u naravi zapušteni pašnjak,

- da iskazi svjedoka ZĆ i ĐĆ u potpunosti potvrđuju tužiteljičine navode da su ruševina na k. č. br. [katastarska čestica] Z uz dvorišni dio i pomoćne objekte na k. č. br. [katastarska čestica] predstavljali dom tužiteljičinih roditelja pok. MĆ i TĆ, u kojima je obitelj stanovala do požara (Božić 1969.) kada je objekt izgorio i da od tada jedino tužiteljica brine o preostaloj ruševini u čemu je nitko nije sprečavao te je sanirala dio zida uništenog u prometnoj nezgodi od strane treće osobe,

- da svjedok ŽĆ potvrđuje tužiteljičin navod glede posjeda njezinih roditelja šume na k. č. br. [katastarska čestica], u kojoj je sjekao drva za ogrjev za tužiteljičinog oca koji da je i njemu dozvolio da umjesto naknade sebi uzme drva za ogrjev,

- da i glede k. č. br. [katastarska čestica] svjedok ŽĆ ima saznanja da je bila od pok. MĆ iako on osobno nije održavao ovu nekretninu već susjednu, a na toj je nekretnini tužiteljica prema vlastitom iskazu čuvala krave od svoje pete godine pa do 1981.,

- da utvrđeno postupanje ukazuje da je tužiteljičin otac MĆ sebe smatrao vlasnikom predmetnih nekretnina i naočigled svima se tako i ponašao,

- da su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ispunile još za života tužiteljičinog oca MĆ, za vrijeme važenja OGZ-a, odnosno do 1. rujna 1980., jer je on sve predmetne nekretnine posjedovao po smrti roditelja - oca NĆ (preminuo 1955.) i majke R, N (preminula 1948.) kao samostalni posjednik, koji posjed je zadržao u diobi s braćom 1965. i

- da tuženice nisu dokazale da bi tužiteljica bila nesavjestan posjednik.

9. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

10. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama, a o tim odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

12. Neosnovano žaliteljice prigovaraju počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 3. stavka 1. i 2. te članka 299. stavka 3. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a, obrazlažući taj prigovor tvrdnjom da je presuda utemeljena na činjenicama koje tužiteljica protivno navedenim odredbama ZPP-a nije iznijela do zaključenja prethodnog postupka.

12.1. Odredbom članka 3. stavka 1. i 2. ZPP-a propisano je da stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka te da se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se. Prema odredbi članka 299. stavka 3. ZPP-a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. sud neće uzeti u obzir.

12.2. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda je utemeljena upravo na onim odlučnim činjenicama za odluku o tužbenom zahtjevu utemeljenom na institutu dosjelosti koje su iznesene već u tužbi, a to su samostalni posjed predmetnih nekretnina od strane tužiteljice i njenog oca MĆ, koji ih je posjedovao kao samostalni posjednik nakon smrti svojih roditelja pa do svoje smrti 1981., nakon čega ih je nastavila posjedovati tužiteljica.

13. Ovaj sud u bitnome prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja na okolnost (samostalnog) posjedovanja predmetnih nekretnina od strane tužiteljičinog oca MĆ u kontinuitetu od smrti njegovog oca NĆ 1955. na dalje, jer su utemeljena na izvedenim dokazima te nisu dovedena u pitanje žalbenim navodima žaliteljica.

13.1. Iako sud prvog stupnja nije dao izričitu ocjenu iskaza svjedoka, iz obrazloženja presude je jasno da je iskaze svjedoka ZĆ i ĐĆ prihvatio u smislu članka 8. ZPP-a. Žaliteljice određeno dovode u pitanje jedino iskaz svjedoka ĐĆ, koji da je u času smrti tužiteljičinog oca bio u dobi od 15 godina, a iskazao je da je tužiteljičinom ocu sjekao šumu. I po shvaćanju ovog suda, s obzirom na okolnosti relevantnog vremenskog razdoblja, nije nelogično ni nemoguće da je svjedok u životnoj dobi od 16 godina (svjedok je rođen 1965., a tužiteljičin otac MĆ preminuo je u studenom 1981., kako proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. AĆ poslovni broj O-1550/15-70 od 7. kolovoza 2017.) sjekao šumu.

13.2. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da su u kući na k. č. br. [katastarska čestica] Z k. o. [katastarska općina], koja je na dan uviđaja identificirana kao ruševina, živjeli tužiteljičini roditelji MĆ (umro 1981.) i TĆ (prema iskazu tužiteljice umrla 2000., a prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. [adresa]. ) koji su se vjenčali 1948., i to još s tužiteljičinim djedom NĆ (umro 1955.), dok je baka U (N) umrla 1948. U toj su se kući rodile tužiteljica (1959.) te njene sestre Ž (1953.), TĆ (1952.) i A (1950.). Prema iskazu tužiteljice, budući da je tužiteljičin otac jedini ostao živjeti s roditeljima, u diobi s braćom 1965. pripale su mu sporne nekretnine, što je prihvatljivo kada se uzme u obzir da nije utvrđeno da je itko od braće i sestara pok. MĆ izvršavao bilo kakve posjedovne čine na predmetnim nekretninama od smrti roditelja. Unatoč činjenici da je kuća izgorjela u požaru 1969., iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njena majka tu držala kokoši i svinju (iako sud to ne spominje u obrazloženju pobijane odluke), a nakon njene smrti je tužiteljica nastavila čistiti parcelu te je obnavljala i ogradni zid. Iz izvedenih dokaza, dakle, ne proizlazi da bi posjed predmetne nekretnine bio napušten nakon što je kuća stradala u požaru. Osim toga, i postojanje gospodarskih objekata (dvije šupe) na susjednoj, također spornoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] omogućavalo je izvršavanje posjeda, a iz izvedenih dokaza proizlazi da to nije činio nitko drugi osim tužiteljice i ranije njenih roditelja.

14. Na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio i materijalno pravo.

14.1. Odredbom članka 232. ZN-a, koja uređuje učinak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i zapisu, u stavku 1. propisano je kako se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako te postoje li kakva prava na zapise i koja, dok je u stavku 2. propisano da ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama toga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju i to jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. Prema stavku 5., pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

14.2. Pok. AĆ, prednik parničnih stranaka, je prema rješenju o nasljeđivanju na temelju kojega su stranke upisane kao suvlasnice predmetnih nekretnina umro 1918., a tužiteljica u ovom postupku pokrenutom 5. lipnja 2020. tvrdi da je osobno i putem svojih pravnih prednika stekla vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću nakon ostaviteljeve smrti. Ovaj sud je u ranijem ukidnom rješenju već izrazio shvaćanje da bi u takvim okolnostima tužiteljičin eventualni prigovor na sastav ostavine u ostavinskom postupku iza pok. AĆ bio neosnovan, jer bi proizlazilo da su nekretnine obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju u času smrti ostavitelja bile u njegovom vlasništvu, a rješenjem o nasljeđivanju, sukladno odredbi članka 226. ZN-a, utvrđuje se i opseg imovine koja je predmet nasljeđivanja. Iz navedenog razloga, iako pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i u tom postupku nisu osporile sastav imovinske mase, tužiteljica se kao nasljednica koja je sudjelovala u ostavinskom postupku mogla u ovom postupku, pokrenutom nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, pozivati na drugu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva nastalu prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju u odnosu na imovinu utvrđenu rješenjem o nasljeđivanju kao imovina ostavitelja, pod uvjetom da se radi o valjanom stjecanju prava vlasništva nastalom nakon smrti ostavitelja. Istovjetno shvaćanje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 931/2021-2 od 16. studenog 2022. pa se stoga žaliteljice neosnovano pozivaju na ranije donesenu odluku poslovni broj Rev-1324/2014-2 od 11. srpnja 2018.

15. Prema odredbi članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

15.1. Do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila OGZ-a na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.). OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.). Navedeni rok je prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda od 4. travnja 1960. skraćen na dvadeset godina, bez obzira na to je li posjed zakonit ili ne, pod pretpostavkom da je pošten.

15.2. Prema članku 28. stavku 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80., 36/90., dalje: ZOVO), koji je bio na snazi do stupanja na snagu ZVDSP-a 1. siječnja 1997., savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a (samo) savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Na temelju odredbe članka 30. stavka 1. i 2. ZOVO-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao savjesni i zakoniti posjednici odnosno kao savjesni posjednici.

16. Neosnovano žaliteljice navode da su se one odnosno njihovi pravni prednici nalazili u tzv. nasljedničkom posjedu u kontinuitetu od smrti pok. [adresa]. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da je već pok. MĆ, unuk pok. AĆ i brat djeda žaliteljica pok. HĆ, samostalno faktično posjedovao predmetne nekretnine, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da je s braćom i sestrama 1965. proveo i faktičnu diobu nakon koje je nastavio posjedovati predmetne nekretnine kao samostalni faktični posjednik. Kako, dakle, još djed i pravni prednik žaliteljica nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, to ni one taj posjed nisu mogle naslijediti odnosno izvršavati idealni tzv. nasljednički posjed.

17. Cijeneći sadržaj citiranih zakonskih odredaba i činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s obzirom na to da žaliteljice takve zaključke nisu uspjele dovesti u ozbiljnu dvojbu svojom žalbom

– da je tužiteljica osobno i putem svojeg pravnog prednika MĆ u samostalnom i poštenom (savjesnom) posjedu spornih nekretnina svakako od izvršene diobe 1965., u konkretnom slučaju su (ako ne do 1. rujna 1980., kako to utvrđuje prvostupanjski sud) najkasnije 1985., za vrijeme važenja ZOVO-a, ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist tužiteljice.

18. Odluka o parničnim troškovima prema kojoj su tuženice dužne naknaditi troškove postupka tužiteljici rezultat je pravilne primjene odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, a po visini nije osporena žalbom.

19. Valjalo je stoga odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

20. Budući da sa žalbom nisu uspjele, odbijen je zahtjev žaliteljica za naknadu troška žalbenog postupka prema članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

U Puli 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus