REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-698/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 92143159456, kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-34/21-2 od 5. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-427/17-28 od 23. prosinca 2020., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba broj Ovrv- 7/2017 od 17. Siječnja 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Ponikve usluga d.o.o. Krk, Vršanska 14, OIB: 92143159456, iznos od 1.228,08 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos:

- 54,24 kn od 21. siječnja 2016. do isplate

- 48,10 kn od 21. siječnja 2016. do isplate

- 54,24 kn od 21. veljače 2016. do isplate

- 48,10 kn od 21. veljače 2016. do isplate

- 54,24 kn od 21. ožujka 2016. do isplate

- 48,10 kn od 22. ožujka 2016. do isplate

- 54,24 kn od 21. travanja 2016. do isplate

- 48,10 kn od 21. travanja 2016. do isplate

- 54,24 kn od 21. svibnja 2016. do isplate

- 48,10 kn od 21. svibnja 2016. do isplate

- 54,24 kn od 21. lipnja 2016. do isplate

- 48,10 kn od 21. lipnja 2016. do isplate

- 54,24 kn od 21. srpnja 2016. do isplate

- 48,10 kn od 21. srpnja 2016. do isplate

- 54,24 kn od 21. kolovoza 2016. do isplate

- 48,10 kn od 21. kolovoza 2016. do isplate

- 54,24 kn od 21. rujna 2016. do isplate

- 48,10 kn od 21. rujna 2016. do isplate

- 54,24 kn od 21. listopada 2016. do isplate

- 48,10 kn od 21. listopada 2016. do isplate

- 54,24 kn od 22. studenog 2016. do isplate

- 48,10 kn od 22. studenog 2016. do isplate

- 54,24 kn od 21. prosinca 2016. do isplate

- 48,10 kn od 21. prosinca 2016. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.586,25 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2020. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 8 Povrv-427/2017-28 od 23. prosinca 2020.“

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4845/22-2 od 15. prosinca 2022. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li u slučaju demontaže vodomjera prestaje pravni odnos isporučitelja i korisnika usluge u pogledu tog vodomjera, ili je isti odnos raskinut odnosno ugovorni odnos između stranaka ne postoji, a time niti obveza tuženika da ispuni tražbinu s osnove fiksnog dijela cijene vode, a koji upravo ovise o postojanju vodomjera?“ 4. Tuženik je zbog navedenog pravnog pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju osporavajući istaknute navode tuženika, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 162,99 € (1.228,08 kuna) koji se odnosi na dospjele neplaćene račune za komunalne usluge opskrbe vodom – fiksni dio računa za vodnu naknadu za vodomjer broj [broj vodomjera] i gospodarenje otpadom za nekretninu na adresi [adresa], za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 30. studenoga 2016.

9. U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili:

- da su Ugovorom o poslovnoj suradnji ugovoreno da trgovačka društva Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. dale ovlaštenje ovdje tužitelju da pokreće i vodi ovršne i parnične postupke (čl. 8.), kao i da ispostavlja račune za javne, vodne i komunalne usluge korisnicima usluga do 15. tog u mjesecu za prethodni mjesec (čl.10.),

- da je čl. 12. Ugovora o poslovnoj suradnji ugovoreno je da je tužitelj obvezan najmanje jednom tjedno prikupljena sredstva dostavljati zasebno na račun Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko Otok Krk d.o.o.

- da je tuženik podnio zahtjev za odjavu brojila broj 06489884, 06489885, 06489886, 06489887 jer nema potrošnje i ne koriste se, a da bi ostalo kao važeće samo jedno brojilo 06489889 jer je postao vlasnik cijele nekretnine i da za daljnje razdoblje smatra brojila odjavljenima.

10. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši u bitnom da odjava brojila i uklanjanje vodomjera ne znači odjavu vodovodnog priključka s obzirom na to da je vodomjer samo jedan od sastavnih dijelova vodovodnog priključka, radi čega demontaža vodomjera ne znači prestanak korištenja priključka. Budući da se priključak mogao odjaviti samo u slučaju potpunog prestanka korištenja priključka odnosno usluga u odnosu na navedenu građevinu, a tuženik i dalje koristi tu građevinu, sudovi su zaključili da se demontažom vodomjera, obzirom da pritom zgrada nije mijenjala svoju narav, predmetni ugovor ne raskida. Navedeni zaključak temelje na odredbama čl. 196. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14 - dalje: ZoV), čl. 201. ZoV-a, čl.205 ZoV-a, čl. 206. ZoV-a, čl. 211.-213. ZoV-a, Pravilniku o opskrbi vodom, izgradnji vodovodne mreže i priključenju na javnu vodovodnu mrežu od 26. siječnja 2004., Uredbi o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga („Narodne novine“, broj 112/10), Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Primorsko-goranske županije“, broj: 40/11), te odredbama čl. 34. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13 - dalje: ZKG) i čl. 36. st. 1. ZKG-a.

11. Uz utvrđenje da je utužen samo fiksni dio cijene vodne usluge od 48,00 kuna, što s pripadajućim PDV iznosi 54,24 kune mjesečno te da nema potrošnje vode po vodomjeru, kao i da je obračunata usluga gospodarenja otpadom u količini od 130,90 l uz cijenu od 0,294 što s pripadajućim PDV iznosi 48,10 kune mjesečno, primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

12. Ovaj sud je u odluci broj Rev-629/21-2 od 12. rujna 2023., a u pogledu činjeničnopravne situacije (pravnog pitanja) podudarne sa ovopredmetnom situacijom, izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

"U slučaju samo demontaže vodomjera ne prestaje pravni odnos između isporučitelja i korisnika vodne usluge, jer demontažom vodomjera obvezno pravni odnos istih nije raskinut pa ugovorni odnos između isporučitelja i korisnika vodne usluge i dalje postoji, a time i obveza tuženika da ispuni tražbinu s osnove fiksnog dijela cijene vode."

13. Shodno navedenom, a s obzirom na to da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda, te kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu te na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa