REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-836/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Samardžiji, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog društva Golovrški i Samardžija iz Nove Gradiške, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Vukovarska 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Pisarnica iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: Pn-25/2020-34 od 3. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje točka II. presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: Pn-25/2020-34 od 3. travnja 2024.

II. Prihvaća se žalba tuženika, preinačava se točka I. presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: Pn-25/2020-34 od 3. travnja 2024., tako da sada glasi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., 0IB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb da tužitelju EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 6.141,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dana presuđenja 3. travnja 2024. do naplate te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.390,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dana presuđenja, 3. travnja 2024. do naplate, sve u roku od 15 dana.

Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od 3. travnja 2024. do naplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

III.Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi trošak žalbe u iznosu od 362,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od 16. srpnja 2025. do naplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 6.141,44 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po propisanoj kamatnoj stopi od dana presuđenja 3. travnja 2024. do naplate te da mu naknadi parnični trošak postupka u iznosu od 2.390,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 3. travnja 2024. do naplate, sve u roku 15 dana. Točkom II. odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 28.rujna 2018. do 2. travnja 2024., dok je točkom III. odbijen i sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijele su obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj pobija točku II. presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka. Smatra kako kamate imaju teći od 28. rujna 2018. prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, čl. 12. st. 6., kao specijalnom zakonu Sud ne obrazlaže zašto tužitelju dosuđuje zateznu kamatu prema Zakonu o obveznim odnosima, čime je počinio bitnu povredu odredaba postupka. Predlaže preinačenje pobijane presude dosuđivanjem tražene zakonske zatezne kamate uz naknadu troška žalbe, podredno ukidanje pobijanog dijela presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

2.2. Tuženik pobija točku I. izreke presude zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je sud počinio povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. , 155/2023., dalje: ZPP) u vezi s čl. 8. ZPP-a i čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO-a), što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, ali i iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja koji nema dokaz da je sa stvarnim vlasnikom Marijić Invest d.o.o. imao sklopljen kupoprodajni ugovor kojim bi tužitelj postao vlasnik vozila niti je svoje vlasništvo na spornom vozilu do danas evidentirao u prometnoj dozvoli. Naprotiv, Marijić Invest d.o.o. je svoje vozilo prodao te je sada vlasnik vozila tvrtka Bau Invest d.o.o., što proizlazi iz prometne dozvole, a ni tužitelj sve navedeno svojim iskazom ne spori. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i obvezivanje tužitelja da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove, podredno da odluku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak drugom sucu pojedincu. Potražuje i trošak žalbenog dijela postupka.

3. Stranke nisu dostavile odgovore na žalbe.

4. Žalba tuženika je osnovana, dok žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži naknadu imovinske štete u iznosu od 6.141,44 eura koja je nastala na vozilu marke Mitsubishi Pajero 3.2 D-D, reg. oz. [registarska oznaka] (za koje tvrdi da je njegov vlasnik) 6. lipnja 2018., a kada je na raskrižju [adresa] došlo do prometne nezgode, kojom je prilikom osobni automobil marke Suzuki Swift 1.6 GLX, reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao SM iz [adresa] (osiguranik tuženika), oduzeo prednost prolaska osobnom automobilu marke Mitsubishi Pajero 3.2 D-D, reg. oz. [registarska oznaka] kojim je on upravljao. Traži naknadu nastale mu imovinske štete na tom osobnom vozilu u predmetnoj nezgodi uz isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Pritom, svoje vlasništvo na vozilu dokazuje sporazumom o priznavanju prava vlasništva na vozilu, odnosno pravo potraživanja naknade štete na predmetnom vozilu sporazumom o prijenosu prava potraživanja.

6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja, dosudivši mu naknadu imovinske štete u iznosu od 6.141,44 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dana presuđenja 3. travnja 2024. do naplate, odbivši njegov zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 28. rujna 2018. do 2. travnja 2024., sve prema odredbama čl. 1085. st. 1., 1086., 1089. i 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO).

7. Takva odluka prvostupanjskog suda nije pravilna ni zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje stranke ukazuju žalbama.

8.1. Protivno žalbama, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u njoj su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a njeno obrazloženje nije proturječno niti nejasno. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st.1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio odlučno činjenično stanje. Tuženik ne obrazlaže čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 963. ZOO-a pa takve njegove navode ovaj sud nije mogao ispitati. Ujedno, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud je na temelju nespornih odlučnih činjenica, ali i na temelju dokazivanja, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće:

- da je 6. lipnja 2018. oko 9,30 sati, u [adresa], na raskrižju ulica E [adresa], S [adresa], došlo do prometne nezgode kojom je prilikom osobni automobil marke Suzuki Swift 1.6 GLX, reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao SM iz [adresa], oduzeo prednost prolaska osobnom automobilu marke Mitsubishi Pajero 3.2 D-D, reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj, a osobni automobil marke Suzuki Swift 1-6-GLX, reg. oz. [registarska oznaka] je tada bio osiguran kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja];

- da je u opisanom štetnom događaju oštećen osobni automobil marke Mitsubishi Pajero 3.2 D-D, reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj, s time da iz nalaza prometnog vještaka Đure Šarića od 25. siječnja 2024. (na čiji konačni nalaz stranke nisu imale primjedbi) proizlazi da je potrebno zamijeniti više njegovih dijelova, a neke dijelovi popraviti, pa procjenjuje kako cijena popravka (potrebni dijelovi 4.072,01 EUR-a) i rada na popravku (841,13 EUR-a) ukupno iznosi 4.913,14 EUR-a bez PDV- a, a s PDV-om 6.141,44 EUR-a;

- da prihvaćenog iskaza samog tužitelja proizlazi da je auto stekao kompenzacijom jer je u vrijeme prometne nesreće bio vlasnik pilane Radić d.o.o., [adresa] kojoj je određeni novčani iznos dugovao Marijić Invest d.o.o., radi kojeg duga je u kompenzaciju dobio predmetno osobno vozilo, pri čemu nisu sačinili pisani kupoprodajni ugovor, ali od kada je stupio u posjed vozila, redovno ga koristi, registrira i za njega kupuje policu osiguranja;

- da je sporazumom o priznanju prava vlasništva, potpisanom po direktoru Marijić Invest d.o.o. (koji je u vrijeme prometne nesreće bio upisan kao vlasnik predmetnog vozila u prometnoj dozvoli) i tužitelju, potvrđeno da je tužitelju spomenuto vozilo, oštećeno u nezgodi 6. lipnja 2018., predano u vlasništvo i da je tog dana tužitelj bio njegov vlasnik, iako formalno nije bio upisan u prometnoj dozvoli navedenog vozila;

- da Sporazumom o prijenosu prava potraživanja naknade štete na navedenom vozilu od 7. lipnja 2018. trgovačko društvo Marijić Invest d.o.o., koje je na dan nezgode bilo upisano u prometnoj dozvoli kao vlasnik predmetnog vozila, čini nespornim da prenosi na tužitelja pravo da radi naknade štete pokrene odgovarajuće postupke kod svih odgovornih osoba, a Sporazum je potpisan po direktorici CM i tužitelju;

- da je društvo Marijić Invest d.o.o. izmijenilo tvrtku u društvo BAU INVEST d.o.o. te je društvo BAU INVEST d.o.o. dopisom od 3. ožujka 2023. potvrdilo da je spomenuto vozilo 6. lipnja 2018. bilo u vlasništvu tužitelja kojem je dano u vlasništvo radi razrješenja međusobnih poslovnih odnosa, radi namirenja međusobnih potraživanja između potpisnika sporazuma;

- da je u prometnoj dozvoli za spomenuto vozilo u trenutku prometne nezgode, kao vlasnik vozila, bilo upisano trgovačko društvo Marijić Invest d.o.o., a potom, nakon promjene tvrtke društva, društvo BAU INVEST d.o.o.

10. Na utvrđeno odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja, budući da prema njemu ne proizlazi da je tužitelj dokazao stjecanje prava vlasništva predmetnog vozila, time ni svoju aktivnu legitimaciju, a što bi ga ovlašćivalo potraživati spomenutu naknadu štete od tuženika, kao osiguratelja štetnika. Tuženik to osnovano ističe pa je, već zbog toga, tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

11. Naime, odredbom čl. 115. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.: dalje ZV) propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Odredbom čl. 116. st. 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

12. U okolnostima ovog slučaja, kada je tužitelj bio u samostalnom posjedu predmetnog vozila, a koji posjed mu je društvo Marijić Invest d.o.o. nesporno predalo, ipak nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 116. st. 1. ZV-a za stjecanje prava vlasništva na vozilu predajom vozila stjecatelju. Naime, unatoč posjedu u trenutku štetnog događaja (kada je kao vlasnik predmetnog vozila u odgovarajućem registru bilo upisano društvo Marijić Invest d.o.o.), tužitelj nije imao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva pa time, činom predaje vozila u posjed, nije mogao steći pravo vlasništva pokretne stvari u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZV-a.

12.1. Vlasništvo na vozilu može se steći predajom u posjed, bez upisa u odgovarajući registar, ali spomenuti sporazum o priznanju prava vlasništva i sporazum o prijenosu prava potraživanja naknade štete nemaju značaj valjanih očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika usmjerenog na to da njegovo vlasništvo predmetnog vozila prijeđe na tužitelja. Naime, oba sporazuma su nesporno nastala nakon štetnog događaja, predstavljaju izjave Marijić d.o.o. (i tužitelja), a ne pravne poslove koji bi imali značaj osnova prelaska prava vlasništva (ugovora o kupoprodaji, ugovora o zamjeni ili sl.) na tužitelja. Ujedno, kompenzacija koju spominje tužitelj u svom iskazu, cijeneći pretpostavke za prebijanje propisane odredbom čl. 195. ZOO-a, ne može biti osnova stjecanja prava vlasništva u ovoj pravnoj stvari iz razloga što se ne radi o prebijanju tražbine dužnika s protutražbinom vjerovnika koja glasi na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće koje su obje dospjele (nije dokazano njihovo postojanje upravo između tužitelja i društva Marijić d.o.o.). Takva kompenzaciji, čak da se o njoj i može govoriti, nije ni mogla biti osnova stjecanja prava vlasništva tužitelja jer je društvo Marijić d.o.o., po iskazu samog tužitelja, bilo dužno društvu Radić d.o.o., a ne tužitelju osobno. Konačno, da bi društvo Marijić d.o.o. sporazumom prenijelo neko pravo potraživanja na tužitelja, trebalo ga je prethodno steći, a tužitelj ni ne tvrdi da je društvo Marijić d.o.o. to pravo steklo.

12.2. Pritom, u pravu je tužitelj kada tvrdi da za prijenos prava vlasništva nije od značaja izdavanje prometne dozvole (koje administrativno prati prijenos prava vlasništva) jer se pravo vlasništva na vozilima, kao pokretninama, prenosi na temelju pravnog posla (i valjanog očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja), predajom vozila.

13. Slijedom svega navedenog, prihvaćena je žalba tuženika, odbijena žalba tužitelja u pobijanim dijelovima te preinačena presuda suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

14. Budući da je odluka preinačena u pogledu glavnog zahtjeva, a čime je tuženik u ovoj parnici uspio u cijelosti, valjalo je preinačiti i odluku o trošku postupka. Zato je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu potrebnih parničnih troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu te zastupanje na ročištima 5. lipnja 2020., 3. veljače 2020., 9. ožujka 2023., 22. veljače 2024. prema mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), Tbr. 8/1 i 9/1, ukupno 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura. Odbijen je preostali zahtjev za naknadu troškova postupka, budući da nije bio potreban (sastav podneska od 27. travnja 2020. u kojem se ponavljaju, u bitnom, već izneseni navodi), odnosno nisu ni nastali (trošak zastupanja na ročištu za objavu presude i plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu). Tuženiku je priznat i dosuđen i trošak sastava žalbe prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u iznosu od 312,50 eura po Tbr. 10/1 Tarife, dok zatražena pristojba nije priznata jer nije dokazano da je plaćena.

U Puli 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić