REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2893/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Periću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1422/2024-3 od 13. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3639/2023-12 od 20. lipnja 2024., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja odbija se.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1422/2024-3 od 13. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3639/2023-12 od 20. lipnja 2024., s time da je u istom naznačio više pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da mu je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija). Naime, tuženik navodi da s obzirom na razloge nižestupanjskih presuda, da iste ne sadrže dostatne i relevantne razloge za ocjenu koja je istima dana.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), ocjena je ovoga suda da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Navedeno stoga, što shvaćanje u pobijanoj presudi u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024. i Rev 308/22-2 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu i ovaj sud u Revd 81/2024-2 od 16. siječnja 2024., Revd 2586/2024-2 od 10. srpnja 2024., Revd 1148/2025-2 od 9. travnja 2025. i dr.).

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u toč. I. izreke.

7. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, ocjena je ovoga suda da navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. To iz razloga jer su sudovi u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, pa se odluke ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.

8. Zbog navedenog, u tom dijelu prijedlog utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i odlučiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić