Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-316/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Puli – Pola broj P- 685/2024-51 od 20. prosinca 2024., dana 16. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, te se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Puli – Pola broj P-685/2024-51 od 20. prosinca 2024. i to u dijelu kojim tužitelju nisu dosuđeni zahtijevani parnični troškovi, na način da se rješava:

„Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana, pored iznosa od 2.410,15 EUR dosuđenog prvostupanjskom presudom, tužitelju naknadi i daljnji trošak postupka u iznosu od 687,50 EUR (slovima: šestoosamdesetsedam eura i pedeset centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude (20. prosinca 2024.), pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu žalba tužitelja odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska odluka.“

II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 46,25 EUR (slovima: četrdesetšest eura i dvadesetpet centi), dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnim tamo navedene odredbe Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu zaključenom između stranaka 12. studenog 2008., te je naloženo tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.527,52 EUR sa zakonskim zateznima kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća do isplate, kako je pobliže navedeno u točki II. izreke. Pod točkom III. do V. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.410,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate, dok je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu, a zahtjev tuženice u cijelosti, odbijen kao neosnovan.

2. Tužitelj pravodobnom žalbom pobija odluku o troškovima postupka pod točkom III. i IV. izreke i to samo u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu daljnjih troškova, koju odluku pobija, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se obveže tuženicu naknaditi mu parnični trošak u cijelosti, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je odluka o troškovima postupka, pa se u situaciji kao što je predmetna, na temelju odredbe članka 167. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), žalba tužitelja ima smatrati žalbom na rješenje, jer se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

7. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u okviru žalbenih navoda ovaj sud nalazi da s pravom žalitelj prigovara da je izreka pobijanog rješenja u suprotnosti s obrazloženjem, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje tužitelj, međutim, unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredaba postupka, pobijano rješenje u tom dijelu može se preinačiti na temelju odredbe članka 373.a stavak 1. u vezi stavka 3. ZPP, a sve u vezi članka 381. stavka 1. ZPP.

7.1. Naime, iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova, sastav podnesaka od 10. lipnja 2020., 5. veljače 2022. i 29. studenog 2024. u iznosu od po 100 bodova svako, za zastupanje na ročištima od 21. rujna 2020., 11. travnja 2022. i 13. prosinca 2024. u iznosu od po 100 bodova svako, na ročištu od 16. lipnja 2020. u iznosu od 50 bodova, a za ročište za objavu presude od 25. svibnja 2022. i 20. prosinca 2024. po 50 bodova svako, tj. ukupno 850 bodova što s PDV-om iznosi 2.125,00 EUR čemu je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu 101,67 EUR (766,00 kn), na presudu 101,67 EUR (766,00 kn), te predujam za vještačenje u iznosu od 331,81 EUR (2.500,00 kn), slijedom prvostupanjski sud zaključuje da ukupan trošak iznosi 2.660,15 EUR.

7.2. Stoga s pravom tužitelj prigovara da je izreka pobijanog rješenja kojim sud nalaže tuženici da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.410,15 EUR u suprotnosti s obrazloženjem, te je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju za navedene radnje trebalo priznati ukupan trošak u iznosu od 2.660,15 EUR, dakle, i daljnji iznos od 250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude (20. prosinca 2024.), pa do isplate sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23).

8. Nadalje, djelomično osnovano tužitelj prigovara da mu je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo priznati i trošak za sastav podneska od 10. rujna 2020. jer se radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23, dalje: Tarifa) za kojeg mu pripada nagrada u iznosu od 100 bodova, a za podnesak od 7. travnja 2022. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8. točka 3. Tarife), budući da je tom odredbom propisano da za sastavljanje ostalih podnesaka izvan Tbr. 8. točke 1. Tarife odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1., 4., 7. i 8. Tarife, dok mu za podnesak od 14. listopada 2020. pripada nagrada u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8. točka 4. Tarife), jer se ne radi o obrazloženom podnesku, dakle, tužitelju s ove osnove pripada i daljnji opravdani trošak od ukupno 175 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.) i PDV (Tbr. 46.) čini ukupno iznos od 437,50 EUR.

8.1. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava s ove osnove tužitelju valjalo dosuditi i daljnjih 437,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, što zajedno s iznosom od 250,00 EUR čini iznos od 687,50 EUR.

9. S druge pak strane, neosnovano se navodima žalbe osporava pravilnost prvostupanjske odluke u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak opomene pred tužbu, jer poduzimanje te radnje nije bilo pretpostavka za podnošenje tužbe, niti je taj podnesak bio od ikakvog utjecaja na ishod ovog parničnog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP).

10. Nije u pravu žalitelj ni kada navodi da mu za zastupanje na ročištu od 16. lipnja 2020. pripada nagrada u iznosu od 100 bodova, budući da se na ovom ročištu, suprotno žalbenim navodima, nije raspravljalo o glavnoj stvari, niti izvodili dokazi niti je sklopljena sudska nagodba.

11. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe od 7. lipnja 2022. i sudske pristojbe na istu, jer je ta žalba odlukom ovog drugostupanjskog suda broj Gž-786/22 od 15. listopada 2024. ocijenjena bespredmetnom, kao i trošak za sastav prigovora protiv rješenja o sudskoj pristojbi iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o postupku radi naplate neplaćene pristojbe, u kojem stranke nisu u odnosu na koji bi se primjenjivale odredbe ZPP o pravu na naknadu troškova postupka.

12. Kraj takvog stanja stvari, žalbu tužitelja valjalo je djelomično uvažiti, u pobijanom odbijajućem dijelu preinačiti odluku o parničnom trošku i tužitelju, pored iznosa od 2.410,15 EUR dosuđenog prvostupanjskom presudom, dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 687,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude (20. prosinca 2024.), pa do isplate, dok je u preostalom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku, te temeljem članka 373.a stavak 1. u vezi stavka 3. ZPP, a sve u vezi članka 381. stavka 1. ZPP i članka 380. točka 2. i 3. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

13. S obzirom na uspjeh žalbe u omjeru od 37% (za iznos od 687,50 EUR), uz uvažavanje vrijednosti pobijanog dijela troškova (1.852,32 EUR), a kako primjenom Tbr. 10. točke 4. Tarife za sastav žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1., 4. i 7., u konkretnom slučaju 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV čini ukupno 125,00 EUR, to je razmjerno tužiteljevom uspjehu u žalbenom postupku uz primjenu odredbe članka 166. stavka 2. ZPP valjalo tuženicu obvezati da mu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 46,25 EUR, a u preostalom dijelu njegov zahtjev odbiti zajedno sa zatraženom sudskom pristojbom na žalbu za koju iz spisa predmeta ne proizlazi da je taj trošak za tužitelja doista i nastao, zbog čega je riješeno kao pod točkom II. izreke.

14. U žalbom nepobijanom dijelu – u odluci o glavnoj stvari pod točkom I. i II. izreke, u odbijajućem dijelu pod točkom V. izreke kao i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke – prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 16. srpnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić