Poslovni broj: Us II-107/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Sveučilišta u Osijeku, Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija, Osijek, Kneza Trpimira 2b, OIB:95494259952, zastupanog po dekanu prof. dr. sc. DH, a on po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička 47, OIB: 14478211640, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, OIB: 95857869241, zastupanog po zakonskoj zastupnici ŽH, v.d. predsjednice, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zajednice ponuditelja Modulor d.o.o., Beograd, Nikolaja Saltikova 61, OIB: 88444427661 i Modulor constructions d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 23023589098, radi obnove postupka, na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-034-02/25-01/33, URBROJ: 354-02/10-25-24 od 9. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika odbačen je prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-034-02/25-01/33, URBROJ: 354-02/10-25- 12 od 3. ožujka 2025.

2. Rješenjem tuženika od 3. svibnja 2025., povodom žalbe u ovom sporu zainteresirane osobe, poništena je odluka o odabiru naručitelja, ovdje tužitelja, od 13. siječnja 2025. Navedenom odlukom o odabiru tužitelj je, u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2024/S F02-0010265, predmet nabave: izvođenje radova na izgradnji zgrade i okoliša te izvođenje radova na izgradnji prometnih površina - ponovljeni postupak, kao ekonomski najpovoljniju ponudu odabrao ponudu Zajednice ponuditelja Projektgradnja plus d.o.o., Gornja Vrba, i Osijek-Koteks d.d., Osijek.

3. Tužitelj pobija zakonitost rješenje tuženika od 9. ožujka 2025. navodeći da je u prijedlogu za obnovu postupka ukazao na nove činjenice za koje je saznao nakon okončanja žalbenog postupka, koje su postojale u vrijeme pregleda i ocjene ponuda, a koje je tuženik propustio odgovarajuće vrednovati. Podneskom od 17. ožujka 2025. obavijestio je tuženika o razlozima za obnovu. Budući da je to bilo prije 25. ožujka 2025. kada je tuženik rješenje javno objavio, tuženik je mogao „intervenirati u rješenje“, temeljem članka 432. stavka 6. Zakona o javnoj nabavi.

3.1. Tužitelj navodi je odbio ponudu zainteresirane osobe jer nije dokazala uvjete tehničke i stručne sposobnosti iz točke 5.3.2. Dokumentacije o nabavi. Dokazati je trebalo izvršenje minimalno jednog, maksimalno tri ugovora o izvođenju radova na objektima visokogradnje čija je kumulativna vrijednost minimalna procijenjenoj vrijednosti nabave, tj. 32.754.126,70 eura bez PDV-a. Zainteresirana osoba je u ponudi dostavila eESPD obrasce za FMS Kvart d.o.o., na čiju se sposobnost oslonila. U popisu radova od 16. prosinca 2024. koji je potpisao JH, kao reference za FMS Kvart d.o.o. navedena je izgradnja dva hotela apartmanskog tipa za naručitelja JH, vrijednosti 17.567.365,00 eura bez PDV-a i 20.565.132,45 eura bez PDV-a. Ponudi su priložene potvrde od 1. kolovoza 2024. kojima se dokazuje sadržaj referenci. Tužitelj navodi da je zbog toga zaključio da se radi o vlastitim referencama i ponudu odbio. Poziva se na praksu tuženika, rješenje, KLASA: UP/II-034-02/23-01/442; URBROJ: 354-02/4-23-5 od 25. rujna 2023.

3.2. Zainteresirana osoba je u žalbi protiv odluke o odabiru tvrdila da je popis radova potpisao JH, ovlaštenik za zastupanje FMS Kvart d.o.o., da je izvođač radova FMS Kvart d.o.o., a JH investitor i naručitelj. Kao dokaz dostavljeni su ugovori o izvođenju građevinsko-zanatskih radova od 23. ožujka 2022. i 7. veljače 2022. u kojima se kao investitori navode JH i AH, a kao izvođač FMS Kvart d.o.o., te izvješća o radu povjerenstva za tehnički pregled od 15. studenoga 2023. i 15. svibnja 2024. u kojima se kao investitori navode JH i AH. Temeljem ovih dokumenata tuženik je prihvatio žalbu zainteresirane osobe utvrdivši da se ne radi o vlastitoj referenci.

3.3. Tužitelj navodi da je 14. ožujka 2024., s obzirom na dokumente prvi puta dostavljene uz žalbu, putem Elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske pristupio dokumentima iz postupka javne nabave naručitelja Nacionalni park Plitvička jezera, broj nabave W-17/24, predmet nabave: radovi na rekonstrukciji i opremanju Hotela Bellevue. U tome je postupku 21. studenoga 2024. donesena odluka o odabiru ponude zainteresirane osobe. Uvidom u izvješća od 15. studenoga 2023. i 15. svibnja 2024. u predmetu javne nabave W-17/24 tužitelj je utvrdio da je na istima kao investitor naveden FMS Kvart d.o.o. dok su na izvješćima dostavljenima uz žalbu kao investitori navedeni JH i AH. Osim toga, izvješća se razlikuju i u iznosu vrijednosti izvedenih radova.

3.4. Tužitelj tvrdi da sadržaj popisa radova od 16. prosinca 2024. i potvrda od 1. kolovoza 2024. nisu istiniti. Temeljem dva ugovora o izvođenju radova FMS Kvart d.o.o. je trebao ostvariti prihod od 38.132.497,45 eura, a njegova financijska izvješća pokazuju prihode u 2022., 2023. i 2024. od 15.792,065,00 eura. Neosnovanim smatra zaključak tuženika da je bilance za 2023. i 2024. mogao pribaviti u žalbenom postupku. Navedenim je bilancama dokazivao da je u razdoblju na koje se odnose potvrde od 1. kolovoza 2024. ukupan iznos prihoda FMS Kvart d.o.o. iznosio manje od pola navedene vrijednosti investicija. Rokovi izvođenja radova bili su 16. listopada 2023. i 29. travnja 2024. tako da ove tvrdnje nije mogao dokazati bez bilance za 2024., koja je postala javno dostupna 1. svibnja 2025. Bilancu uspjeha za 2024. za FMS Kvart d.o.o. tuženiku je dostavio 9. svibnja 2025.

3.5. Tužitelj navodi da je usporedio potpise na ažuriranim popratnim dokumentima (popis radova od 16. prosinca 2024. i potvrde od 1. kolovoza 2024.) s potpisima na ugovorima o izvođenju građevinsko-zanatskih radova od 23. ožujka 2022. i 7. veljače 2022. te izvješćima o radu povjerenstva za tehnički pregled od 15. svibnja 2024. dostavljenima u prilogu žalbe. Nalazom i mišljenjem Davora Butorca, dipl. krim. stalnog sudskog vještaka za grafologiju, potvrđeno je da potpisnik ugovora o izvođenju građevinsko-zanatskih radova i potpisnik dokumenata dostavljenih u sklopu ažuriranih popratnih dokumenata vrlo vjerojatno nisu iste osobe. Tuženik rješenje nije obrazložio u odnosu na žalbeni navod da je rješenje od 3. ožujka 2025. doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu.

3.6. Tuženik navodi da činjenica da su izvješća iz postupka javne nabave W-17/24 postojala prije donošenja rješenja tuženika od 3. ožujka 2025. nije razlog odbacivanja zahtjeva za obnovu. Nije trebao kontrolirati vjerodostojnost dokumentacije u koju tijekom postupka pregleda i ocjene ponuda nije imao razloga sumnjati. Poziva se na sudsku praksu, presudu ovog Suda, poslovni broj: UII-35/20-5 od 13. veljače 2020., i praksu tuženika za koju smatra da ide u prilog prihvaćanju njegove tužbe osnovanom. Da su ove činjenice i dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku dokazalo bi se da se radi o vlastitoj referenci. Ne prihvaća zaključak tuženika da dostavljena dokumentacija ne predstavlja dokaz da se radi o lažnoj ispravi u smislu Kaznenog zakona o čemu bi bio nadležan odlučiti samo sud. Odluku radi li se o kaznenom djelu tuženik je mogao riješiti kao prethodno pitanje. Osim toga, nejasno je ostalo treba li, da bi se isprava smatrala lažnom, isto biti dokazano pravomoćnom presudom ili je dovoljno samo pokretanje kaznenog postupka.

3.7. U rješenju od 3. ožujka 2025. tuženik je zauzeo stav da primjena članka 263. Zakona o javnoj nabavi ne dolazi u obzir, jer kako proizlazi iz Odluke o odabiru i zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, tužitelj nije imao nejasnoće, već je, pogrešno ocijenio činjenice u pregledu i ocjeni ponuda na temelju zaprimljenih dokaza, kada je iz popisa izvršenih radova i potvrda druge ugovorne strane, ocijenio da žalitelj ne ispunjava uvjete tehničke i stručne sposobnosti. Tužitelj navodi da prema tuženiku ne bi bio dužan zatražiti od zainteresirane osobe zamjenu subjekta FMS Kvart d.o.o., u skladu s člankom 275. stavkom 2. Zakona o javnoj nabavi kojim je propisano da će naručitelj od ponuditelja zahtijevati zamjenu subjekta na čiju se sposobnost oslonio radi dokazivanja kriterija za odabir, ako na temelju provjere utvrdi da taj subjekt ne udovoljava relevantnim kriterijima za odabir. Tužitelj navodi da su zainteresiranoj osobi ove činjenice bile poznate i da ne može pozivanjem na članak 275. stavak 2. Zakona o javnoj nabavi poboljšati svoj pravni položaj.

3.8. Tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu odluku tuženika, dopustiti obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika od 3. ožujka 2025., odbiti žalbu zainteresirane osobe i njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Traži da se zainteresiranu osobu obveže naknaditi mu trošak sastava prijedloga za obnovu, a tuženika da mu naknadi trošak upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama, u iznosu 18.750,00 eura.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovanosti iste iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane odluke. Ističe da predmet ovog spora nije zakonitost rješenja od 3. ožujka 2025., već rješenja od 9. svibnja 2025. kojim se odlučivalo o tužiteljevom prijedlogu za obnovu postupka okončanog rješenjem od 3. ožujka 2025. Smatra da je pobijano rješenje pravilno obrazloženo, te da je, suprotno žalbenim navodima, dao razloge zašto dovođenje u zabludu službene osobe nije moguće prihvatiti kao razlog za obnovu.

4.1. Tuženik navodi da je rješenje od 3. ožujka 2025. donio na temelju očitovanja stranaka i dostavljenih dokaza. Tužitelj je u žalbenom postupku mogao osporiti navode i dokaze zainteresirane osobe što je propustio učiniti. Tužitelju je kao pravna zaštita preostalo podnošenja tužbe protiv rješenja od 3. ožujka 2025. Podnesak i dokaze na kojima tužitelj temelji prijedlog za obnovu, a koje je dostavio 17. ožujka 2025., tuženik nije razmatrao jer su isti dostavljeni u roku za izradu pisanog otpravka odluke kada više nije u mogućnosti „intervenirati“ u istu.

4.2. Izvješća iz drugog postupka javne nabave nisu novi dokaz u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj ih je mogao koristiti u žalbenom postupku da ih je na vrijeme pribavio. Također, ni nalaz i mišljenje grafološkog vještaka nije novi dokaz, u smislu navedenog članka Zakona jer je nastao nakon okončanja žalbenog postupka. Bilancu FMS Kvart d.o.o. za 2023. tužitelj je mogao dostaviti kao dokaz u žalbenom postupku, a da je bilancu za 2024. i dostavio tijekom žalbenog postupka, ista ne bi dovela do drugačije odluke. U postupku javne nabave prihvatljivost reference kao dokaza traženog iskustva nije uvjetovana sadržajem financijskih izvještaja subjekta na kojeg se referenca odnosi. Tuženik navodi da bilance i mišljenje grafološkog vještaka ne dokazuju da su popis radova i reference od 1. kolovoza 2025. lažne isprave u smislu Kaznenog zakona. Lažnost isprave, kao uvjet za obnovu postupka, mora biti utvrđena u kaznenom postupku.

4.3. Tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno, u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva, da Sud riješi stvar.

5. Zainteresirana osoba nije odgovorila na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje ZUS) odgovori na tužbu dostavljeni su strankama u sporu.

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sukladno članku 47. ZUS-a prema slobodnom uvjerenju i na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, Sud je utvrdio da je osporeno rješenje zakonito. Pravilno je postupio tuženik kada je odbacio prijedlog za obnovu o čemu je dao valjane razloge koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

9. Za rješavanje ovog upravnog spora Sud polazi od odredaba Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.; dalje: ZUP).

9.1. ZUP u članku 123. stavku 1. propisuje da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku (točka 1.); ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu (točka 2.). U stavku 2. točki 1. istog članka propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela, 9.2. Prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUP-a kada nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj je prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

10. Iz podataka spisa predmeta i obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je tužitelj 14. travnja 2025. podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika od 3. svibnja 2025. kojim je poništena tužiteljeva odluka o odabiru, a povodom žalbe zainteresirane osobe. Protiv rješenja tuženika od 3. svibnja 2025. tužitelj je podnio tužbu ovome Sudu te je presudom, poslovni broj: Us II-92/2025-6 od 18. lipnja 2025., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.

11. Prema dosljednoj praksi ovoga Suda pod novim činjenicama podrazumijevaju se činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja ranijeg postupka, a za koje se nije znalo, tako da je činjenično stanje u prijašnjem postupku utvrđeno bez tih činjenica, dok se pod novim dokazima kao razlogom za obnovu postupka smatraju dokazi za koje se u prijašnjem postupku nije znalo, ali i oni za koje se znalo, no nije ih se moglo pribaviti niti upotrijebiti, a mogućnost njihovog pribavljanja, odnosno upotrebe nastala je nakon okončanja prijašnjeg postupka. Međutim, i za nove činjenice i za nove dokaze potrebno je da budu takvi da bi njihovo izvođenje u prijašnjem postupku dovelo do drukčijeg rješenja.

12. Imajući na umu što se smatra novim činjenicama i novim dokazima koji mogu predstavljati temelj za obnovu postupka, ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno postupio kada je odbacio prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika od 3. ožujka 2025., jer navedeni dokazi nastali i pribavljeni nakon provedenog postupka pregleda i ocjene ponuda, odnosno nakon provedenog žalbenog postupka, ne predstavljaju nove činjenice i nove dokaze u smislu odredbe članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a i kao takvi ne mogu poslužiti kao razlog za obnovu postupka. Stoga, pravilno tuženik smatra kako tužitelj nije učinio vjerojatnim okolnosti na kojima temelji svoj prijedlog.

13. Praksa ovog Suda i tuženika na koju se tužitelj poziva nije primjenjiva na rješavanje ovog spora na način uvažavanja tužbe. Pravilnom ovaj Sud smatra odluku tuženika jer tužitelj ne može svoje propuste u žalbenom postupku ispravljati kroz obnovu postupka. Tužitelj je prijedlog za obnovu zasnovao na dokazima koje je mogao pribaviti tijekom žalbenog postupka. U odnosu na navod tužbe koji se odnosi na zamjene subjekta na čiju se sposobnost ponuditelj oslanja (članak 275. stavak 2. Zakona o javnoj nabavi) ističe se da se u ovom upravnom sporu odlučuje o zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbačen prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem od 3. ožujka 2025.

14. Suprotno navodima tužitelja pobijano je rješenje pravilno obrazloženo u smislu članka 98. stavka 5. ZUP-a. U obrazloženju su obuhvaćene sve osnove na kojima je tužitelj temeljio svoj zahtjev. Tužitelj, na kome je teret dokaza, nije dostavio dokaz da bi zainteresirana osoba službenu osobu dovela u zabludu prilikom donošenja odluke. Sud ne prihvaća razlog za obnovu dovođenje u zabludu službene osobe jer je isti moguće isticati samo u kontradiktornim upravnim postupcima. Također, neosnovano je očekivanje tužitelja da bi se tuženik očitovao o njegovom podnesku kojeg je zaprimio nakon što je okončao upravni postupak, u postupku izrade pisanog otpravka odluke.

15. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen je kao neosnovan sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora (točka II. izreke).

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković