REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2605/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Jana Volenec Pećina, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Konzum plus d.o.o., Zagreb, Marijana Čavića 1/a, OIB 6226620908, kojeg zastupa kao punomoćnica FĐ, tuženikova zaposlenica, odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-70/2023-3 od 12. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda broj P-8005/2020 od 16. ožujka 2023., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom radi isplate 7.641,04 Eur-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Istom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 421,86 Eur-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„1. Može li poslodavac bez sklapanja aneksa ugovora ili pisanog pristanka radnika, jednostrano smanjiti plaću koja proizlazi iz ugovorenih uvjeta rada, odnosno iz stvarne dugogodišnje prakse isplate veće plaće, pozivajući se na odredbe pravilnika o radu koji je neizmijenjen bio na snazi u razdoblju isplate veće plaće, kao i u razdoblju isplate manje plaće?
2. Ako poslodavac s radnikom svake godine sklapa aneks za određeno radno mjesto i na temelju tog aneksa isplaćuje plaću po jednom (višem) koeficijentu određenom svojim pravilnikom o radu, a zatim odluči da radno mjesto tog radnika pripada pod drugo radno mjesto i (niži) koeficijent istog pravilnika o radu (bez njegove izmjene) te u aneks za sljedeću godinu koji je istog sadržaja (radno mjesto) izmijeni broj koeficijenta, slijedom čega isplati manju plaću za tu godine, smatra li se takva izmjena koeficijenta izmjenom ugovora o radu?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Također prijedlogom ističe i razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a i to zbog povrede ustavnih i konvencijskih prava na pošteno suđenje, učinkovit pravni lijek i pravo na mirno uživanje vlasništva.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6.1. Glede postavljenih pitanja u prijedlogu, razvidno je da tužitelj ne daje nikakve relevantne razloge važnosti već polazeći od negiranja utvrđenih činjenica polemizira sa pravnim zaključcima sudova nižeg stupnja koja se temelje na utvrđenoj činjenici postojanja akata tuženika kojima je određena plaća i način obračuna plaće tužitelja.
6.2. Nadalje, prema odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. toga Zakona, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. U odnosu na postavljena pitanja, tužitelj je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedeno pitanje bilo važno ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog kojih bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga.
7.1. Glede postojanja razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a postupajući po toj odredi odredbi revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7.2. Također po ocjeni ovog suda tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, ako je tuženik primjenjujući dosljedno interne akte isplaćivao tužitelju nižu plaću nego u ranijem periodu, jer da bi se radilo o povredi mutnog uživanja tražbine kao prava vlasništva, mora se raditi o potraživanjima koja su izvjesna i nesporna. To po ocjeni ovog suda nije slučaj kada tuženik kao poslodavac isplaćuje onaj iznos mjesečne plaće u skladu s aktima poslodavca, pa niti u ovom razlogu tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno ustavno pravo na mirno uživanje vlasništva.
8. Zbog svega gore navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 389.a. st. 3. i 4. odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
