REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1100/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana-Marija Leško Blažić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Petar Kovačević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnim i isplate, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1067/2023-2 od 5. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-699/2018-52 od 24. siječnja 2023., na sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovara na prijedlog za dopuštanje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1067/2023-2 od 5. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-699/2018-52 od 24. siječnja 2023., postavljajući tri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kad sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cijelosti?
2. Je li odredivost odnosno neodredivost ugovorne odredbe odlučno svojstvo za ocjenu valjanosti i opstojnosti samog ugovora ili se radi o okolnosti mjerodavnoj tek za ocjenu radi li se o glavnom predmetu ugovora ili ne? Ili drugačije, je li „odredivost“ ono što predmet ugovora čini glavnim ili ne ili je za zaključak o tomu radi li se o glavnom ili sporednom predmetu ugovora odlučno zapravo to o kojem se konkretno ugovoru radi (ugovoru o kreditu, ugovoru o kupoprodaji, ugovoru o najmu i sl.)?
3. Može li sud (ima li takvo ovlaštenje temeljem zakona i prava EU) na vlastitu inicijativu mijenjati ništetnu odredbu/odredbe ugovora o kreditu u cilju pretvaranja iste/istih u valjanu i to tumačenjem izjava volje ugovornih strana, a sve s ciljem opstanka ugovora o kreditu sklopljenog između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kad sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica se poziva na više odluka županijskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
1.3. Tužiteljica je navela da su joj povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP) - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na pristup sudu i pravo na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. Ustava).
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporio navode iz prijedloga i predložio prijedlog odbiti uz nadoknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024., Rev-259/2022 od 9. listopada 2024. i Rev-239/2025 od 26. ožujka 2025., a ovaj sud ne nalazi razloga preispitivati tu ustaljenu sudsku praksu. Valja reći i kako nižestupanjski sudovi ni na koji način nisu mijenjali ugovorne odredbe jer praznine nastale utvrđenjem ništetnosti dijelova pojedinih odredbi nisu nadomještane sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno.
4.2. Odluka Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 115/2020 od 17. rujna 2020. na koju se tužiteljica poziva preinačena je upravo odlukom ovog suda broj Rev-259/2022 od 9. listopada 2024., a pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci. U odnosu na navod da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda broj Rev-907/2002 od 27. veljače 2003. valja reći kako se ne radi o istovjetnoj pravnoj situaciji jer u konkretnom slučaju ništetnost pojedinih odredbi nije dovela do ništetnosti cijelog ugovora.
5. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje niti da bi bila doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tužiteljica nije zadovoljna tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje, povrede prava na pristup sudu ni prava na obrazloženu sudsku odluku.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
7. Tuženiku nisu dosuđeni traženi troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
