REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1550/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnim i isplate, odlučujući o tužiteljevom i tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-570/2023-3 od 25. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2269/2018 od 26. svibnja 2023., na sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Utvrđuje se da je tuženik odustao od prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-570/2023-3 od 25. rujna 2024.
II. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-570/2023-3 od 25. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2269/2018 od 26. svibnja 2023.
1.2. Podneskom od 25. travnja 2025. tuženik je odustao od prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-570/2023-3 od 25. rujna 2024. pa je, na temelju odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) valjalo riješiti kao pod stavkom I. izreke.
1.3. Tužitelj u svom prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?
2. Da li je i Županijski sud dužan cijeniti i uzeti u obzir sve navode stranaka odnosno činjenice na temelju kojih stranka ukazuje osnovanost svojeg zahtjeva?“.
1.4. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj se poziva na više odluka županijskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Prvo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024., Rev-259/2022 od 9. listopada 2024. i Rev- 239/2025 od 26. ožujka 2025., a ovaj sud ne nalazi razloga preispitivati tu ustaljenu sudsku praksu.
5. U odnosu na drugo pitanje tužitelj nije naznačio određene razloge važnosti općenito postavljenog pitanja. Budući se tužitelj nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti nekog višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, odnosno tužitelj nije jasno naznačio razloge važnosti za pitanje koje postavlja u smislu čl. 387. ZPP, ne radi se o važnom pitanju za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Stoga je ovaj sud cijenio da u prijedlogu nije riječ o kojem važnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojega bi trebalo dopustiti reviziju pa je u odnosu na pobijanu presudu odlučeno kao u izreci na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
