REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1831/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Meliha Okić Buljanović odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Alfa d.d. Zagreb, Nova Ves 23a, OIB: 07189160632, koga zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-198/2022-4 od 21. studenog 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2525/2015- 111 od 29. studenog 2021., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-198/2022-4 od 21. studenog 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 2525/2015-111 od 29. studenog 2021.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - da „…iz općeg akta tuženika pak koji je važio u vrijeme donošenja Odluka o prestanku radnog odnosa, te je od značaja za rješenje ovog spora, ne proizlazi da bi tužiteljica u razdoblju u kojem ne radi zbog opravdanih razloga odnosno bez svoje krivnje, kao što je slučaj nezakonitog otkaza imala pravo na naknadu plaće u visini većoj od prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama navedenih Zakona…“, „…Pravilnikom o radu tuženika iz 1990. odredbom čl. 66. određeno je da se uvjeti i način obračuna plaća i naknada utvrđuju Pravilnikom o dohotku, poslovnim rashodima i zajedničkoj potrošnji...“, te „…tuženik je pak povodom traženja suda sukladno rješenju od 23. 5. 2019. da se dostavi navedeni Pravilnik, kao i ostala dokumentacija očitovao podneskom od 29. 8. 2019. da preostalu nedostavljenu dokumentaciju ne može dostaviti jer istu nema, dok tužiteljica tijekom postupka nije dokazala suprotno, niti dostavila eventualno drugi mjerodavan akt kojim bi pravo tužiteljice na naknadu plaće bilo povoljnije riješeno…“. U tom smislu pravna pitanja kako ih je tužiteljica naznačila u prijedlogu ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tužiteljica temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Postupajući po odredbi članka 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe članka 387. stavak 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasne o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, čime nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa