REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2863/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6, OIB: 02535697732, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri sa sjedištem u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1780/2024-3 od 9. travnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-635/2021-17 od 7. listopada 2024., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1780/2024-3 od 9. travnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-635/2021-17 od 7. listopada 2024.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…da u razdoblju otplate kredita zbog promjenjive kamatne stope ne postoji preplata na ime razlike u kamati budući da nije bilo povećavanja kamatne stope…“, - da „…sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je sadržajem istovjetna odredbi članka 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 – dalje ZZP/07) te u smislu odredbe članka 3. Direktive 93/13/EEZ, važno je da je takva ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo utjecala na znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu korisnika kredita kao potrošača. U okolnostima kada se tijekom otplatnog razdoblja kredita visina kamatne stope nije povećavala već se ista smanjivala te kada je financijskim vještačenjem utvrđeno da ne postoji pretplata po osnovi tako ugovorene promjenjive kamatne stope, kao razlike prvotno ugovorene kamatne stope i njezinih kasnijih izmjena, tada se takva ugovorna odredba ne može smatrati nepoštenom budući da nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača…“, - da je u konkretnom slučaju ugovorena „…valutna klauzula u valuti EUR čije je kretanje bilo predvidljivo jer je Hrvatska narodna banka (HNB) djelovala kao stabilizator tečaja kune vezan uz euro...“, te da je „…svaka prosječno oprezna osoba mogla pretpostaviti da će nastupiti moguće promjene koje će utjecati na cijenu kredita odnosno da se radi o kreditu s tečajnim rizikom i da je valutna klauzula u konkretnom Ugovoru o kreditu valjano ugovorena te da ne postoje razlozi ništetnosti odnosno da sporne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u EUR ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužitelja kao potrošača (…), (prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4036/2023 od 26.6.2024.)…“ U tom smislu pravno pitanje kako su ga tužitelji naznačili u prijedlogu ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka. Isto tako, prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, ako o postavljenom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda, onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda. Paušalni navod o tome da je riječ o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, bez jasnije naznake zašto bi, u situaciji kada tužitelji konkretno ne tvrde da bi praksa drugostupanjskih sudova o tom pitanju bila nejedinstvena, odgovor na postavljena pitanja prelazio okvire važnosti konkretnog spora, odnosno zašto bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tužitelji dostavili uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelji nisu učinio vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljima bilo omogućeno da se izjasne o prijedlozima i navodima tuženika, iznose činjenice i predlažu dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje, čime nisu učinili vjerojatnim da bi im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
