Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-267/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČISTOĆA d. o. o., Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, OIB:02371889218, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j. t. d. iz Varaždina, protiv ovršenice PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-507/2025-2 od 17. veljače 2025., 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-507/2025-2 od 17. veljače 2025. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan preostali zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova.
II. Pobijano rješenje u dijelu u kojem je naloženo ovršenici da ovrhovoditelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 46,88 EUR (slovima: četrdeset i šest eura i osamdeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja do isplate nije ispitivano u ovom drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
"Nalaže se ovršenici PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju ČISTOĆA d. o. o., [adresa], OIB:02371889218, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,88 EUR (četrdeset šest eura i osamdeset osam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbija kao neosnovan."
2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje te da ovrhovoditelju dosudi trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. S obzirom da se iz žalbe ovrhovoditelja ne može zaključiti u kojem dijelu pobija rješenje suda prvog stupnja ovaj sud je na temelju odredbe članka 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ) pobijano rješenje ispitivao samo u dijelu u kojem ovrhovoditelj nije uspio, dakle u dijelu u kojem je preostali zahtjev za naknadom troškova odbijen kao neosnovan.
6. Sud prvog stupnja ocjenjuje da je neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvida pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura jer je uvidom u spis Ovrv-8252/2024 utvrdio da je javni bilježnik izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja kojem je potvrda po službenoj dužnosti dostavljena putem e-komunikacije, a sve sukladno odredbi članak 283. stavak 1. OZ- a. Zbog toga sud zaključuje da se ne radi o trošku koji je bio potreban jer ovrhovoditelj nije morao poduzimati nikakve radnje za pribavu ili izvid potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, iz kojeg razloga u tom dijelu odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška kao neosnovan. Također sud je odbio kao neosnovan zahtjev za naknadu troška pribave uvjerenja o prebivalištu ovršenice utvrđujući da je taj trošak bio nepotreban za provedbu izvansudske ovrhe.
7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
8. Ovrhovoditelj u žalbi u bitnome osporava pravno shvaćanje suda prvog stupnja da ovrhovoditelj nije imao trošak pribave potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti jer mu je ona dostavljena po službenoj dužnosti, pozivajući se pritom na brojnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske te županijskih sudova u kojoj je izneseno pravo shvaćanje da ovrhovoditelj ima pravo na taj trošak. Žalbene tvrdnje ovrhovoditelja nisu osnovane jer odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-633/2023, Rev-229/2023, Rev- 74/2023 i Rev-78/2023, na koje se u žalbi ovrhovoditelj poziva, nisu primjenjive u konkretnom slučaju obzirom da se u tim predmetima radilo o trošku izvasudske ovrhe na temelju sudskih odluka (presuda i rješenja) pa pravna shvaćanja iz tih odluka nisu primjenjiva u ovom konkretnom slučaju u kojem je izvansudska ovrha provedena na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, na koje se potvrda o ovršnosti stavlja sukladno članku 283. stavak 1. i 4. OZ-a. Prema odredbi članka 283. stavak 1. OZ-a javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor te prema stavku 4. istog članka rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostavlja ovrhovoditelju. Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranim odlukama nije zauzimao pravna shvaćanja o pravu na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti obzirom na način izdavanja te potvrde temeljem odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a. Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske ima zadaću ujednačavati sudsku praksu ovaj sud se očitovao samo o sadržaju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se je ovrhovoditelj pozvao u žalbi, a ne i na brojne druge odluke županijskih sudova.
9. Kako je pravilno sud prvog stupnja zaključio da trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik ovrhovoditelju nije nastao jer je u smislu citiranih odredbi članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a tu potvrdu javni bilježnik stavio bez zahtjeva ovrhovoditelja te mu je također bez zahtjeva rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavio, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio na temelju odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a da se ne radi o trošku koji je bio potreban za ovrhu, odnosno kojeg je ovrhovoditelj imao, iz kojeg razloga je pravilno u tom dijelu odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe.
9.1. Ovrhovoditelj u žalbi ne navodi niti jedan razlog zbog kojeg je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da je trošak pribave uvjerenja o prebivalištu ovršenice nepotreban zbog čega ovaj sud u tom dijelu nije ispitivao pravilnost rješenja u pobijanom dijelu jer prema odredbi članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ-a drugostupanjski sud ispituje rješenje samo u granicama razloga određenih u žalbi.
10. Iz obrazloženih razloga žalbu ovrhovoditelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
Koprivnica, 16. srpnja 2025.
Sutkinja
Tatjana Kučić
