REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu pojedincu Željku Bilišu, uz sudjelovanje zapisničara Marije Biliš, u prekršajnom postupku protiv I-okrivljene "Boya" d.o.o. kao pravne osobe i II-okrivljene TZ kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zastupanih po braniteljici Marini Mesić, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Čipčić, T, Mesić i suradnici d.o.o. u Zagrebu, zbog djela prekršaja iz odredbe čl. 229. st.1.t.3. i st.2., odredbe čl.229.st.1.t.1. i st.2., odredbe čl.228.st.1.t.17. i st.2. odredbe čl.228.st.1.t.15. i st.2. te odredbe čl. 228.st.1.t.16. i st.2. Zakona o radu, pokrenutim optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područnog ured Split, Ispostave u Metkoviću od dana 08. kolovoza 2022, temeljem odredbe čl.183. i odredbe čl. 182. Prekršajnog zakona,
p r e s u d i o j e
I-OKRIVLJENA: "BOYA" d.o.o., OIB:78228746241, sa sjedištem u [adresa], dobiti po godišnjem obračunu od oko 10.000,00 EUR-a, do sada prekršajno neosuđivana, kao pravna osoba,
II-OKRIVLJENA: TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1982. u [adresa], od oca Z i majke ZZ, sa prebivalištem u [adresa], državljanka RH, završene VSS, po zanimanju magistar industrijskog dizajna, vlasnica i direktorica I-okrivljene, živi u vanbračnoj zajednici, bez djece, mjesečnih primanja od 1.000 Eura, do sada prekršajno neosuđivana, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi,
k r i v e s u
1. što su od dana 15. travnja 2024. na rad angažirali IZ na poslovima voditeljice poslovnice u Korčuli u sustavu I-okrivljene, a da s istom radnicom nisu sklopili ugovor o radu u pisanom obliku prije početka rada, a niti istoj izdali potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu,
čime su počinili djelo prekršaja iz odr.čl.14.st.3. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 dalje ZOR-u), a kažnjivo za I-okrivljenu po odredbe čl. 229. st.1. t.3., a za II-okrivljenu po odredbi čl.229.st.1.t.3. a primjenom st.2. naprijed citiranog propisa,
2. što radnici IZ zaposlenoj na poslovima voditeljice poslovanja u Korčuli u sustavu I-okrivljene, nisu omogućili korištenje dnevnog odmora u trajanju od najmanje 12 sati tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata u periodu od 06. srpnja 2024. do 23. rujna 2024.,
čime su počinili djelo prekršaja iz odr.čl.74. ZOR-u, a kažnjivo za I-okrivljenu po odredbe čl. 228. st.1. t.16., a za II-okrivljenu po odredbi čl.228.st.1.t.16. a primjenom st.2. naprijed citiranog propisa,
pa se temeljem navedenih odredbi naznačenog propisa, a primjenom odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona,(NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje PZ-a), kažnjavaju i to I-okrivljena za djelo prekršaja opisano pod 1. novčanom kaznom u iznosu od 1.600,00 EUR-a, te za djelo prekršaja opisano pod 2. novčanom kaznom u iznosu od 1.100,00 EUR-a, a II-okrivljena za djelo prekršaja opisano pod 1. novčanom kaznom u iznosu od 500,00 EUR-a, te za djelo prekršaja opisano pod 2. novčanom kaznom u iznosu od 340,00 EUR-a.
Stoga se temeljem odr.čl.39. PZ-a,
K A Ž N J A V A J U
I-OKRIVLJENA: UKUPNOM NOVČANOM KAZNOM U IZNOSU OD 2.700,00 EUR-a
II-OKRIVLJENA: UKUPNOM NOVČANOM KAZNOM U IZNOSU OD 840,00 EUR-a
I i II-okrivljene su temeljem odr.čl.33.st.10. PZ-a dužne novčanu kaznu platiti u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude, te su je dužne platiti u korist računa br: HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata novčane kazne po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli,
I-OKRIVLJENA: pozivom na br. odobrenja: 6068-3847-1076472222, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun.
II-OKRIVLJENA: pozivom na br. odobrenja: 6068-3847-1076472346, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun
Ako okrivljene u navedenom roku ne plate novčane kazne, iste će se naplatiti prisilno, a u smislu odredbe čl. 34.st.1.PZ-a, a ukoliko u navedenom roku plate iznos od 2/3 što za I-okrivljenu iznosi 1.800,00 EUR-a , a za II-okrivljenu 560,00 EUR-a, smatrati će se da su novčane kazne platile u cijelosti, sukladno odr.čl.152.st.3.PZ-a.
I i II-okrivljena se temeljem odredbe čl.182. PZ-a, oslobađaju od optužbe:
- za djelo prekršaja iz odredbe čl.229.st.1.t.1.a primjenom st.2. ZOR-u, što za radnicu IZ zaposlenu na poslovima voditeljice poslovanja u Korčuli u sustavu I-okrivljene, ne bi uredno vodili evidenciju o radnom vremenu za period od 15. travnja 2024. do 15. listopada 2024.
- za djelo prekršaja iz odredbe čl.228.st.1.t.17. a primjenom st.2. ZOR-u, što radnici IZ zaposlenoj na poslovima voditeljice poslovanja u Korčuli u sustavu I-okrivljene, ne bi omogućili korištenje tjednog odmora od 15. travnja 2024. do 09. listopada 2024.
- za djelo prekršaja iz odredbe čl.228.st.1.t.15. a primjenom st.2. ZOR-u, što radnici IZ zaposlenoj na poslovima voditeljice poslovanja u Korčuli u sustavu I-okrivljene, ne bi omogućili korištenje stanke u toku rada i to od 15. travnja 2024. do 09. listopada 2024.
Temeljem odredbe čl.139. st.3. PZ-a I i II-okrivljene su dužne naknaditi trošak vođenja redovnog prekršajnog postupka paušalno određenog u ukupnom novčanom iznosu od 40,00 EUR-a, a od kojeg iznosa svaka iznos od po 20,00 EUR-a u roku kao i kaznu, u korist računa HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata troškova postupka po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, i to I-okrivljena poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1076472265, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun, te II-okrivljena poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1076472362, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun, jer će im se u protivnom isti naplatiti prisilnim putem.
O b r a z l o ž e n j e
1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću je pod brojem: Kl:116-02/24-01/4686 i Ur.br:443-02-03-19-25-12 od dana 28. siječnja 2025., podnio optužni prijedlog protiv I-okrivljene "Boya" d.o.o. kao pravne osobe i II-okrivljene TZ kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog djela prekršaja činjenično opisanog i pravno kvalificiranog kao u izreci ove presude.
2. U svojoj pisanoj obrani danoj pred zamoljenim Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu okrivljene u bitnom navode kako nije točno da kao poslodavci nisu s radnicom IZ sklopili ugovor o radu u pisanom obliku, kao ni da su neuredno vodili evidenciju radnog vremena i da navedenoj radnici nisu omogućili korištenje dnevnog i tjednog odmora i stanke u toku rada. Dodaju kako je evidenciju radnog vremena sastavljala sama radnica i u istu unosila podatke, te ju potpisivala svaki dan, pa da je vidljivo kako je radnica koristila i dnevni i tjedni odmor a i stanku za odmor. Nadalje izjavljuju glede djela prekršaj iz odredbe čl.229.st.1.t.3. i st.2. Zakona o radu kako su s radnicom IZ dogovorili da će započetim radom 15. travnja 2024. i raditi kao sezonski radnik, odnosno sklopiti ugovor s produženim osiguranjem za sezonskog radnika, te da je u vrijeme kada je ista radnica započinjala s radom II-okrivljena bila u postupku umjetne oplodnje te da zbog zdravstvenog stanja i hormonske terapije na kojoj je bila nije mogla doći u [adresa], pa radnici IZ poslala ugovor o radu GLS-om zajedno s robom za dućan, te da se na ugovoru vidi kako je potpisan od iste radnice dana 15. travnja 2024., i da je radi promjena u opisu posla sklopljen i aneks ugovora o radu u kolovozu 2024. te isti uručen predmetnoj radnici, pa da čak i prije početka rada nije primila ugovor o radu, da je bila upoznata s pravima i obvezama iz radnog odnosa jer da je II-okrivljena s radnicom sve iskomunicirala e-mailom i usmeno prije početka rada. Još izjavljuju kako je II-okrivljenoj 2024. bila fizički naporna zbog zdravstvenog stanja u kojoj se nalazi i hormonske terapije koju uzima, pa da uslijed ogromne količine propisa unutar radnopravnog zakonodavstva s kojom se jedan poslodavac mora uskladiti, te nemogućnosti pronalaska radne snage je moguće da je II-okrivljena propustila prije početka rada predati ugovor radnici, ali kako je potpisan s datumom 15. travnja 2024. kako joj je očito tada predan. U odnosu na odredbu čl.229. st.1.t.1. i st.2. Zakona o radu, navode kako su sukladno odredbi čl.13. Pravilnika o načinu i sadržaju vođenja evidencije o radnom vremenu vodili evidenciju rada i to na način da su same radnice bilježile vrijeme početka rada i vrijeme završetka rada, te se potpisivale ispod podataka koje bi unijele i na taj način potvrdile da su uneseni podaci točni i da su ih one unijele, pa da u tom smislu nejasno kako radnica IZ tvrdi da nisu poštovane odredbe o dnevnom i tjednom odmoru te stanki za odmor, kada je upravo ona sama u evidenciji radnog vremena unosila podatke kada je počinjala s radom a kada završavala, i da ti podaci pokazuju da su poštovane odredbe zakona o pravu na tjedni i dnevni odmor radnika, pada je tako unesene podatke II-okrivljena kao odgovorna osoba unosila u elektronički vođenu evidenciju radnog vremena. Dodaju u odnosu na prekršaj iz odredbe čl.228.st.1.t.16. i st.2. Zakona o radu kako je radnici IZ bi osiguran odmor od 12 sati dnevno, a da je u dane 12. do 13. kolovoza, od 01. do 02. kolovoza, od 29. do 30. srpnja, od 24. do 25. srpnja, od 09. do 10. srpnja, od 02. do 03. srpnja, i od 04. do 05. srpnja imala odmor od 11 sati dnevno, te da razlog tome popodnevna smjena koja je bila do 22,00 sata, a da je drugi dan na vlastiti zahtjev tražila raditi jutarnju smjenu koja počinje u 09,00 sati a iz kojeg razlog unutar 24 sata nije trajao 12 sati jer da je njima rad radnica u trgovini I-okrivljene bio organiziran u smjenama i to tako da je jedna radnica jedan tjedan radila ujutro a druga radnica popodne, a da bi tjedan poslije zamijenile smjene, međutim da j radnica IZ sama tražila da im se organizira rad u smjenama ali ne po tjednima, nego da se smjene mijenjaju svaka dva dana, pa da je druga radnica VZ ([adresa]) na to pristala, te je rad organiziran na taj način, a u kojem slučaju nije bilo moguće da između kraja popodnevne smjene i početka jutarnje bude odmor od 12 sati. Ističu kako je odredbom čl.89. Zakona o radu propisano da poslodavac može za punoljetne radnike urediti iznimke o primjeni odredbi o dnevnom i tjednom odmoru ako se radi o djelatnosti s izraženom promjenom inteziteta aktivnosti a osobito u turizmu pod uvjetom da se radniku osigura zamjenski odmor i to tako da se radniku ne može odrediti dnevni odmor u neprekidnom trajanju kraćem od 10 sati dnevno, a niti tjedni odmor u neprekidnom trajanju kraćem od 20 sati, pa da je dalje propisano da se radniku mora osigurati zamjenski odmor, a koji uvjet je također ispunjen jer da je radnica IZ u mjesecima srpanj, kolovoz, rujan i listopad radila manje od punog radnog vremena. Dalje navodu u odnosu na prekršaj iz odredbe čl.228.st.1.t.17. i st.2. Zakona o radu kako je iz evidencije radnog vremena koju je sama radnica vodila i potpisivala svakodnevno evidentno kako joj je omogućeno korištenje tjednog odmora za sve tjedne koje je provela u radnom odnosu, osim u prvom tjednu radnog odnosa između 15. travnja i 21. travnja kada je II-okrivljena zbog zdravstvenog stanja bila spriječena raditi a radnica IZ je pristala zamijeniti, te da je radnici u znak zahvalnosti isplaćen bonus u iznosu od 1.000,00 EUR-a, a rad nedjeljom u uvećanom iznosu sukladno zakonskim propisima kao i za sve prekovremene sate te nedjelje i blagdane kojima je radila. Ističu kako je iz evidencije radnog vremena vidljivo da je u tjednu od 15. svibnja do 21. svibnja 2024. radnica koristila odmor od 24 sata u periodu od 17. svibnja u 15,00 sati do 18. svibnja u 15,00 sati u tjednu od 22. svibnja do 28. svibnja 2024. u periodu od 25. svibnja u 15,00 sati do 26. svibnja u 15,00 sati u tjednu od 29. svibnja do 04. lipnja 2024. u periodu od 02. lipnja u 15,00 do 03. lipnja u 15,00 sati u tjedno od 12. lipnja do 18. lipnja 2024., u periodu od 16. lipnja u 15,00 sati do 17. lipnja u 15,00 sati, u tjednu od 19. lipnja do 25. lipnja 2024. u periodu od 21. lipnja u 15,00 sati do 22. lipnja u 15,00 sati i da je ostale tjedne imala više sati tjednog odmora a što je vidljivo iz evidencije radnog vremena. Završno u odnosu na prekršaj iz odredbe čl.228.st.1.t.15. i st.2. Zakona o radu navode kako je radnica IZ koristila dnevni odmor, odnosno stanku za odmor u trajanju od 30 minuta u vrijeme kada je to promet kupaca u trgovini dopuštao, pa da stanku za odmor nije koristila u trenutku kada je u trgovini bilo kupaca niti je vrijeme stanke za odmor bilo fikno određeno, već da je stanku koristila kada bi trgovina bila prazna, i da o tome ima saznanja radnica VZ ([adresa]) koja je s radnicom IZ radila u trgovini u drugoj smjeni i koja je također sama ispunjavala evidenciju rada i koristila stanku za odmor, te da također saznanja imaju i turistički vodič PZ i NZ pa da se predlaže njihovo saslušanje.
3. Na ročištu glavne rasprave održanom dana 09. lipnja 2025. II-okrivljena nije imala što dodati na navode pročitane pisane obrane, dok braniteljica okrivljenih ističe kako je II-okrivljena sa radnicom e-mail prepiskom dogovorila uvjete rada, koje uvjete je radnica potvrdila u toj prepiski, a netom prije samog početka rada zatražila informacije i materijale vezano uz rad kako bi se na taj rad pripremila. Dodaje kako se dostavljena prepiska između radnika i okrivljenika ima smatrati dostavom potvrde o sklopljenom ugovoru o radu prije početka radnog odnosa, te da vezano za ugovor o radu sklopljenim 15.travnja 2024. je za isti sklopljen aneks u kolovozu 2024., iz razloga što se radnice nisu mogle točno dogovoriti oko poslova koje bi koja trebala obavljati kao što je iznošenje smeća, te što se tiče evidencije o radnom vremenu da je ista u presliku priložena u spis te potpisivana od strane same radnice IZ, pa da je evidentno da po toj evidenciji prekršaja uopće nije bilo.
4. Na istom ročištu je potom u dokaznom postupku kao svjedok ispitana IZ s prebivalištem u [adresa].
5. Svjedočeći ista navodi kako mogu reći što se tiče ugovora o radu da je isti ugovor potpisala tek negdje u mjesecu kolovozu 2024. iako je ugovor datirao od 15. travnja 2024. te da se vezano za posao kod okrivljenih doista e- mail komunikacijom dopisivala s TZ gdje su pregovarali oko uvjeta rada i okolnosti pod kojima će raditi. Dodaje što se tiče evidencije o radnom vremenu kako nije radila skroz do 15. listopada 2024. budući da je bila istjerana iz posla možda nekih 5 dana prije, te što se tiče same evidencije kako su je ponaosob vodile kako ona tako i kolegica VZ koja je s njome radila i same upisivale svoje smjene. Ističe što se tiče tjednog odmora kako tjedni odmor nije imala od početka rada tj. od 15. travnja 2024. pa zacijelo do 15. srpnja 2024., i da je u periodu nakon toga do kraja radnog odnosa imala par slobodnih dana time da nikad ti slobodni dani nisu bili kako to zakon propisuje tj. jedan dan tjedno već da su najviše dobivali 3 dana tjednog odmora mjesečno. Napominje što se tiče stanke u toku rada da od početka do kraja rada stanku nije imala niti je koristila, i da je čak bio problem i sa odlaženjem u WC, jer tvrtka WC-a nije imala. Još izjavljuje što se tiče dnevnog odmora u periodu od 06. srpnja 2024. do 23. rujna 2024. kako su kolegica i ona mijenjali smjene, te kada bi radila popodnevnu smjenu da je radno vrijeme bilo od 15,00 do 22,00 sati, a jutarnja smjena od 09,00 sati do 15,00 sati, i da je prijavu Državnom inspektoratu podnijela osobno iz razloga nehumanog ponašanja prema njoj, a poglavito kada je u jednom trenutku od strane II-okrivljene bila optužena da je sebi uzela neke boje koje su bile oštećene i koje je trebalo vratiti u Zagreb. Na kraju izjavljuje da je radila tijekom svog života kod više poslodavaca a prije ovog posla i u ugostiteljskom objektu "Academia" u [adresa], te da nije imala nikakvih primjedbi jer da je poslodavac poštivao sve što je bilo dogovoreno.
6. Potom II-okrivljena iznosi primjedbu na iskaz svjedoka što se tiče nekakvih vraćanja boja i optuživanja od strane svjedoka kako može reći da nikad svjedoka nije optuživala za bilo što jer da su se neispravne boje uručivale dječjim vrtićima, te što se tiče prestanka radnog odnosa kako je IZ negdje 3 dana prije ugovorenog posla tj. dana 15. listopada 2024. napustila posao, iako joj je nudila u biti da ti dani spadaju u godišnji odmor. Još dodaje što se tiče ugovora o radu da je istoj dan na potpis i to temeljni ugovor o radu negdje možda dan nakon početka rada tj. nakon 15. travnja 2024., dok je aneks tog ugovora potpisala u kolovozu 2024.
7. Na poseban upit ovog suda upućen svjedoku je li u dva navrata potpisivala kako ugovor o radu tako i dodatak ugovora o radu, svjedok izjavljuje da nije dva puta potpisivala predmetne ugovore i dodatke, već da je sve to potpisala jednom u mjesecu kolovozu 2024.
8. Braniteljica okrivljene potom prigovaram istinitosti iskaza svjedokinje u pogledu radnog vremena obzirom da je isti suprotan vođenju evidenciji o radnom vremenu koju je sama ispunjavala i potpisivala, te istinitosti iskaza o primitku ugovora o radu, gdje se na istom ugovoru nalazi potpis svjedokinje s datumom 15. travnja 2024., te da se također protivimo istinitosti iskaza iz istjerivanja svjedokinje iz poslovnog prostora "Boya" d.o.o., jer se nije radilo o provođenju inventure, već o prigovoru svjedokinje kao radnice II-okrivljenoj kao poslodavcu da je bila bezobrazna prema nekim njenim prijateljima a što nije točno, te da je II-okrivljena radi nemogućnosti nastavaka radnog odnosa i nesuglasica koje su nastale po tom pitanju svjedokinji predložila da radni odnos prestane toga dana jer da ionako radnica nije htjela nastaviti radni odnos, iako joj je to tijekom radnih mjeseci predlagala.
9. Zatim, su na ročištu glavne rasprave održanoj dana 11. srpnja 2025. kao svjedoci ispitani NZ, PZ i VZ, svi s prebivalištem u [adresa].
10. Prilikom svjedočenja NZ izjavljuje kako može reći što se tiče radnice IZ zaposlene u "Boya" d.o.o. u poslovnici u [adresa], kako je u periodu od 20. lipnja 2024. pa negdje do početka rujna 2024. radio u suvenirnici Bratovštine Svih svetih u [adresa], te da se odmah do navedenog poslovnog prostora u kojem je radio nalazio i poslovni prostor "Boya" d.o.o. u kojem je radila radnica IZ, te ju nerijetko viđao barem dva do tri puta tjedno kada bi to primijetio da ista zaklapa vrata objekta i da je ne bude otprilike 10 do 15 minuta, i to tako u cijelom vremenskom periodu u kojem je radio, i da isto tako može reći kako je "Boya" d.o.o. od suvenirnice Bratovštine Svih svetih dobila prostor WC-a koji su platili obzirom da "Boya" d.o.o. u svom poslovnom prostoru WC-a nije imala.
11. U svom iskazu kao svjedok PZ navodi kako u periodu od travnja pa sve do kraja listopada radi kao turistički vodič, te da goste ponekad vodi u poslovnicu " I" u [adresa] obzirom da se tamo prodaju boje, pa da gostima ponekad objašnjava sve o bojama budući da se radi o hrvatskom proizvodu, te da zna da ponekad obzirom da bi to radila kroz cijeli dan poslovnica ne bi u to vrijeme bila otvorena, te da ne zna tko bi bio u smjeni na poslu tj. je li radnica IZ ili neka druga, te bi poneka stajala obavijest da se vraća, a poneka ne, i da je to sve što mogu reći glede konkretnog događaja.
12. Svjedočeći VZ, navodi da se sjeća perioda od 15. travnja 2024. do 09. listopada 2024. jer da je radila u "Boya" d.o.o. u [adresa] zajedno s kolegicom IZ, te su dijelili i mijenjali smjene, i da su smjene bile uglavnom od 09,00 do 15,00 sati i od 15,00 sati do 22,00 sata, i to na način da su izmjenjivale jutarnju i popodnevnu smjenu, tj. kada bi radila jutarnju smjenu da bi sutra radila popodnevnu i obrnuto, te što se tiče stanke tijekom radnog dana kako joj nitko nije branio izaći na WC koji se nalazio u susjednom prostoru, te da ne zna kolika je stanka trajala ali da ju nikad nije bila spriječena je koristiti. Dodaje što se tiče korištenja tjednog odmora kako su kolegica IZ i ona koristile uvijek tjedno jedan dan odmora time kada su to koristile da ih je onda mijenjala treća osoba, tj. muškarac po imenu HZ koji inače s njima nije dijelio smjene, te što se tiče evidencije o radnom vremenu kako je svaka od njih dvije radnice sama upisivala rad po svojoj smjeni.
13. Ističe se kako II-okrivljena nije imala primjedbi na iskaze svjedoka kao ni braniteljica okrivljenih, time da je braniteljica okrivljenih pitala svjedoka VZ može li reći kolika je bila gužva u poslovnici u [adresa] tj. je li bilo dana kada je posjet poslovnici bio lošiji ili da uopće ne bi nitko došao, pa svjedok odgovara kako je bilo dana kad je bila veća gužva i veća posjeta kupaca, ali da je bilo dana kada tome nije tako, te na dodatan upit je li bilo dana kada bi se zbog razloga što nije bilo posla odlazilo i ranije kući, svjedok odgovara kako je bilo je i takvih dana.
14. Potom je još u dokaznom postupku izvršen uvid i pročitani zapisnici o obavljenom inspekcijskom nadzoru, podnesci braniteljice okrivljenih, bilanca stanja I-okrivljene na dana 31. prosinca 2024., te potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o osuđivanosti okrivljenih, a na koje pročitane isprave II-okrivljena i braniteljica okrivljenih nisu imali primjedbi, osim primjedbi koje se odnose na sam optužni prijedlog, a koje su već iznesene tijekom postupka, te da nemaju niti daljnjih dokaznih prijedloga, pa u završnom govoru braniteljica okrivljenih navodi kako temeljem provedenog postupka smatra da nije dokazano da bi okrivljene počinile bilo koje djelo prekršaja koje im se stavlja na teret, pa stoga predlaže osloboditi ih od optužbe za ista djela prekršaja, s naznakom kako I-okrivljena kao pravna osoba, a isto tako i II-okrivljena kao odgovorna osoba u pravnoj osobi uredno posluju te se zakonito ponašaju prema svojim zaposlenicima ne uskraćujući im nikakva zakonska prava, dok se II-okrivljena u cijelosti pridružuje svim navodima završnog govora braniteljice, te napominje kako ne bi imala više što za dodati.
15. Razmatrajući navedeno činjenično stanje, navode obrane okrivljenih, iskaze svjedoka, zapisnike o obavljenom inspekcijskom nadzoru, podneske braniteljice okrivljenih, ovaj sud našao je za dokazanim da su okrivljene počinile djela prekršaja koja im se stavljaju na teret, a opisana pod t. 1. i 2. u izreci presude zbog čega ih je proglasio krivima i sankcionirao.
16. Krivnja okrivljenih temelji se na navedenim odredbama naznačenog propisa, prema kojima će za predmetna djela prekršaja odgovarati poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba pravne osobe ako u slučaju kad ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku prije početka rada ne izda radniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, te ako radniku ne omogući korištenje dnevnog odmora sukladno odredbi čl.74. ZOR-u.
17. Naime, temeljem navoda obrana okrivljenih i iskaza svjedoka IZ neprijeporno je utvrđeno vezano za djelo prekršaja opisano pod t.1. kako okrivljeni s radnicom IZ nisu sklopili ugovor o radu u pisanom obliku prije početka rada, a niti istoj izdali potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, budući da i sama II-okrivljena iznoseći primjedbu na iskaz IZ navodi kako je istoj temeljni ugovor o radu dan na potpis možda dan nakon početka rada tj. nakon 15. travnja 2024. da bi aneks tog ugovora potpisala u kolovozu 2024., a sama komunikacija između okrivljene i radnice IZ u vezi dogovaranja uvjeta posla ne može se smatrati izdanom potvrdom o sklopljenom ugovoru o radu. Nadalje, vezano za djelo prekršaja opisano pod t.2. u svezi korištenja dnevnog odmora i trajanja od najmanje 12 sati tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata, iz iskaza kako svjedokinje IZ a tako i svjedokinje također zaposlenice okrivljenih VZ u čije navode ovaj sud nema razloga sumnjati jer ne nalazi valjan razlog zbog čega bi ista u konkretnom slučaju lažno svjedočila, neprijeporno proizlazi kako su iste radnice radile u smjenama i to na način da bi svaka kada je popodnevnu smjenu radila od 15,00 do 22,00 sati, onda jutarnju smjenu radila od 09,00 sati do 15,00 sati, pa je slijedom navedenog evidentno kako radnici IZ nije bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora u trajanju od najmanje 12 sati tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata. Slijedom svega naprijed navedenog, trebalo je za predmetna djela prekršaja postupiti na način opisan u izreci presude.
18. Odlučujući o vrsti i visini kazne, vodilo se računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima.
19. Kao olakotne okolnosti I-okrivljenoj su uzete u obzir činjenice što je do sada neosuđivana ( navedeno proizlazi iz potvrda Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o osuđivanosti I-okrivljene) što je godišnjih prihoda od oko 10.000,00 EUR-a, dok otegotnih okolnosti nije ni bilo, dok su II-okrivljenoj kao olakotne okolnosti uzete u obzir činjenice što je do sada prekršajno neosuđivana ( navedeno proizlazi iz potvrda Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o osuđivanosti II-okrivljene) što je skromnijih mjesečnih primanja od oko 1.000,00 EUR-a, dok otegotnih okolnosti nije ni bilo.
20. Nadalje, što se tiče djela prekršaja iz odredbe čl.229.st.1.t.1. a primjenom st.2. ZOR-u, potrebno je ponajprije istaknuti kao isto djelo na način koji se okrivljenima stavlja na teret ne predstavlja prekršaj, budući da u činjeničnom opisu navedenog djela prekršaja nije točno navedeno na koji se to način neuredno vodila evidencija o radnom vremenu već je samo paušalno navedeno da evidentirano radno vrijeme nije u skladu s izjavom radnika koju je dao na zapisnik u svojstvu svjedoka, slijedom čega je okrivljene za predmetno djelo prekršaja trebalo osloboditi od optužbe.
21. Također što se tiče djela prekršaj iz odredbe čl.228.st.1. t.17. a primjenom st.2. i odredbe čl.228.st.1.t.15. a primjenom st.2. sve ZOR-u, temeljem navoda obrana okrivljenih, iskaza kao svjedoka IZ ( iz iskaza proizlazi kako je tijekom radnog odnosa bila u određenim nesuglasicama s II-okrivljenom a poglavito da ju je optužila glede krađe određenih boja) i VZ u najmanju ruku ostalo je dvojbeno je li radnici IZ bilo omogućeno korištenje tjednog odmora kao i korištenje stanke u toku rada ( u pogledu stanke uvaženi iskazi svjedoka UZ i PZ kao neutralnih osoba i u istinitost čijih navoda se nema razloga sumnjati ), a sve budući da okrivljeni poriču predmetna djela prekršaja, a da sama zaposlenica VZ navodi kako su i kolegica IZ a tako i ona koristili uvijek tjedno jedan dan odmora time kada su to koristile da ih onda mijenjala treća osoba, tj. muškarac po imenu HZ koji inače s njima nije dijelio smjene, te da stanku nije bila spriječena koristiti, pa u tom smislu ovaj sud ne vidi razloga zašto bi onda u tom smislu to bila spriječena koristiti i radnica IZ, te je uvažavajući načelo " in dubio pro reo", okrivljene za predmetna djela prekršaja trebalo osloboditi od optužbe na način opisan u izreci presude.
22. Cijeneći navedene olakotne okolnosti ovaj sud je okrivljenima odmjerio novčane kazne ispod zakonski propisanog minimuma za ovu vrstu prekršaja, jer je uvjerenja da će se i ovako ublaženim kaznama postići svrha kažnjavanja, te da će se ubuduće doista kloniti činjenja ovakvih djela prekršaja.
23. Potrebno je istaknuti vezano za plaćanje izrečene novčane kazne da se odluka temelji na odr.čl.152.st.3. PZ-a, i gdje je određeno da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćena ako osuđena osoba plati 2/3 izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je novčana kazna izrečena.
24. Odluka o troškovima vođenja prekršajnog postupka temelji se na navedenoj odredbi naznačenog propisa, a odnosi se na trošak vođenja redovnog prekršajnog postupka paušalno određenog u novčanom iznosu kao u izreci presude, a s obzirom na trajanje i složenost vođenja postupka, te materijalne situacije okrivljenih.
U Korčuli, 16. srpnja 2024.
Zapisničar
Sudac
Marija Biliš
Željko Biliš
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljene i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana prijema prijepisa presude, pismeno u dva istovjetna primjerka putem ove Stalne službe Općinskog suda u Dubrovniku.
PRESUDU DOSTAVITI:
- tužitelju
- I-okrivljenoj
- II-okrivljenoj
- braniteljici okrivljenih
- pismohrani
