REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-5033/2025
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TC, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 13. travnja 2025., broj: Pp-429/2025-4, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okr. TC izriče zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja, punici SC, gdje god se ona nalazila, na udaljenost manju od 100 (sto) metara te zabrana uznemiravanja ili uhođenja iste, u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog u Đakovu od 13. travnja 2025., broj: Pp-429/2025-4. okr. TC je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 1.700,00 eura, u koju je novčanu kaznu uračunato vrijeme lišenja slobode (dva dana), kao 76,64 eura, pa je preostalu novčanu kaznu okrivljenik dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prvostupanjskog prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je dužan naknaditi 50,00 eura troškova postupka.
1.1. Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja punici SC, u trajanju od tri mjeseca na udaljenosti od 100 metara na bilo kojem mjestu na području RH.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, zbog odluke o zaštitnoj mjeri. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi osnovano navodi da je trebalo izreći zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, punici SC, na udaljenost od najmanje 100 metara, kako je to i predloženo optužnim prijedlogom, a ne djelomičnu predloženu zaštitnu mjeru.
6. Naime, prvostupanjski sud je izricanjem zaštitne mjere u prvostupanjskoj presudi počinio povredu materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljenika. Naime, čl. 13. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da Sud može počinitelju nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, izreći, između ostaloga i zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji. Zaštitne mjere, po svom sadržaju i duljini trajanja, su strogo i izričito propisane Prekršajnim zakonom i posebnim zakonima, pa tako i Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, i iste se moraju izricati upravo onako kako su propisane. Budući da prvostupanjski sud nije izrekao zaštitnu mjeru na način kako je ona propisana, nego ju je izrekao u njezinom djelomičnom sadržaju (zabranu približavanja) prekoračena je ovlast koju sud ima po zakonu, i to u korist okrivljenika. Osim toga, u odnosu na zabranu približavanja, tužitelj je, smislenim tumačenjem prijedloga, predložio zabranu približavanja gdje god se žrtva nasilja nalazila, a ne samo u RH, pa je stoga valjalo i u tom dijelu prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku odluku, kako bi se u potpunosti ostvarila zaštita žrtve nasilja.
7. Uzimajući u obzir da postoje razlozi da izricanjem predložene zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, kako je to i navedeno u prvostupanjskoj presudi, ovaj sud je prihvatio žalbu tužitelja i izrekao navedenu zaštitnu mjeru.
8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. srpnja 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.
