Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5528/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PB, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu od 28. travnja 2025., broj: Pp-2307/2024-19, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. PB, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu od 28. travnja 2025., broj: Pp-2307/2024-19, okr. PB je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, u koju je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. prosinca 2024. do 20. prosinca 2024., kao 79,64 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti 220,36 eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine istih. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik dužan platiti ukupno 81,76 eura troškova postupka.
1.1. Istom presudom, na temelju čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali ne kraće od šest mjeseci.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik po branitelju zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je okrivljenik kada u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdi da nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
5. Ovdje prvenstveno valja reći kako činjenični opis prekršaja ispunjava biće samo fizičkog nasilja u obitelji (žrtvu nasilja je počeo odgurivati od frižidera), a ne i psihičkog nasilja. Naime, okrivljenik je, osim za djelo prekršaja fizičkog nasilja, proglašen krivim i za djelo koje ne ispunjava biće prekršaja psihičkog nasilja (iz frižidera izbacivao njezine namirnice i stavljao ih na kuhinjski stol govoreći „to je moj frižider" poradi čega se P uznemirila...vratila svoje namirnice u frižider nakon čega je okrivljenik opet počeo vaditi namirnice iz frižidera govoreći „to je moj frižider", a kada je njegova bivša supruga P krenula vraćati stvari u frižider, počeo je povišenim tonom govoriti „to je moje, to nećeš staviti unutra", što je kod K izazvalo jaku uznemirenost), pri čemu treba reći da se okrivljeniku i zakonskim opisom prekršaja na teret stavlja počinjenje psihičkog nasilja. Naime, djelo za koje je proglašen krivim nije prekršaj psihičkog nasilja jer se u navedenom ponašanju okrivljenika ne očituje nasilničko ponašanje takvog stupnja koje bi zahtijevale zaštitu žrtve. Dakle, okrivljeniku se činjeničnim opisom prekršaja na teret stavlja samo počinjenje fizičkog nasilja u obitelj, pa je, u slučaju utvrđivanja predmetnog prekršaja, valjalo u činjeničnom opisu izostaviti navodno počinjenje psihičkog nasilja koje mu se stavlja na teret, jer bi se radilo o povredi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.
6. Ovaj sud smatra da u postupku nije dokazano da je počinjen prekršaj fizičkog nasilja, pa je činjenično pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, postupak se u manjoj mjeri koncentrirao na samo fizičko nasilje koje se okrivljeniku stavlja na teret, pa je tako u cijelom postupku okrivljenik u vezi toga naveo kako nije bilo nikakvog naguravanja između njega i nje, samo što joj nije dopustio da se približi frižideru na način da je stao ispred frižidera i zapriječio joj pristup, da je on stavljao stvari na stol, da ih je ona pokušavala vratiti u frižider, a da ju je on u tome sprječavao, dok je žrtva nasilja navela da ju je okrivljenik, kad je stavljala jogurte u frižider, gurnuo prema šanku. Ovaj sud smatra da je, radi ocjene je li počinjeno fizičko nasilje, potrebno dodatno i detaljnije ispitati okrivljenika i žrtvu nasilja na tu okolnost, odnosno utvrditi tko je u pravu od njih dvoje, je li okrivljenik samo stajao i time spriječio žrtvi pristup frižideru (kad nema fizičkog nasilja) ili je prema njoj primijenio fizičku silu, a po potrebi, treba ih i suočiti ih na tu okolnost. Ovdje valja reći kako u pobijanoj presudi nedostaje dostatno obrazloženje kako je utvrđeno počinjenje prekršaja, kao i analiza i ocjena vjerodostojnosti dokaza, a nejasno je smatra li sud da je fizičko nasilje počinjeno već samim fizičkim kontaktom okrivljenika sa žrtvom nasilja (t. 17. obrazoženja), što bi bio pogrešan zaključak suda.
7. Slijedom naprijed iznijetog proizlazi da prvostupanjski sud provedene dokaze nije pravilno cijenio. Stoga je činjenično stanje, u smislu čl. 197. st. 3. Prekršajnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
8. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a u slučaju potrebe, provesti i druge dokaze, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
9. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.
