REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6313/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. II, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), i dr. odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Gruda, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od 6. lipnja 2025. broj: Pp-2275/2025, na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Gruda, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te se predmet, u tom dijelu, dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, od 6. lipnja 2025. broj: Pp-6313/2022, okr. II je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u osuđujućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, u koju je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. dalje: Prekršajni zakon.), uračunato vrijeme lišenja slobode u trajanju dva dana kao 79,64 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti 220,36 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine istih. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik dužan platiti 30,00 eura troškova postupka.

1.1. Okrivljeniku je presudom izrečena i zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, njegove bivše partnerice u intimnoj vezi NI, kojoj se ne smije približiti na bilo kojem području RH na udaljenost od 100 m u trajanju od 3 mjeseca.

1.2. Istom presudom, okrivljenik je na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona oslobođen optužbe, da bi, na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv te presude, žalbu je, u odnosu na prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, podnio tužitelj iz čije žalbe proizlazi da je podnesena zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da iz činjeničnog opisa prekršaja proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da okrivljenika treba osloboditi optužbe.

6. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud oslobodio okrivljenika optužbe budući da u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje konstitutivni element prekršaja, a to je javnost mjesta, jer se u optužnom prijedlogu ne precizira točno mjesto počinjenja, već da se samo navodi mjesto re, gr.

7. Po ocjeni ovog suda, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da u činjeničnom opisu optuže nedostaje konstitutivni element – javnost mjesta. Naima, u činjeničnom opisu optužbe je navedeno da se inkriminirani prekršaj dogodio ''u mjestu gr, Dr. rbh.''. Takva naznaka mjesta događaja nije dovoljno jasna (jer nije konkretizirano što u naravi predstavlja navedena adresa) da bi se samo na temelju nije moglo zaključiti radi li se o neograničeno otvorenom ili fiktivnom javnom mjestu, a niti je to moguće zaključiti iz preostalog dijela činjeničnog opisa. Međutim, činjenični opis djela, unatoč tome, sadržava konstitutivni element javnosti mjesta. Sud ima ovlast, uz sve ostale odlučne činjenice koje čine biće inkriminiranog prekršaja, utvrditi i odlučnu činjenicu javnosti mjesta događaja te sukladno nedvojbeno utvrđenim odlučnim činjenicama donijeti odgovarajuću odluku.

8. Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda zbog kojeg je okrivljenika oslobodio od optužbe za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda, zbog čega je prvostupanjsku presudu, u tom dijelu, trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

9. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, cijeneći razloge ove drugostupanjske odluke, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

10. Stoga je, na temelju čl. 206. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.