Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5609/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ER, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici od 3. travnja 2025., broj: Pp-1148/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. ER kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ER je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici od 3. travnja 2025., broj: Pp-1148/2024-8, proglašen je krivim okr. ER da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 1.200,00 eura, koju je dužan platiti u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 100,00 eura.
2. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci.
3. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik po branitelju, iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te izrečenih prekršajnopravnih sankcija. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe odnosno preinači u odluci o prekršajnopravnim sankcijama.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nije izveden niti jedan dokaz koji bi potvrdio optužbu, osim iskaza žrtve nasilja, da je pogrešno njezin iskaz ocijenjen kao vjerodostojan te ponavlja navode iz obrane kako se on odselio iz zajedničke kuće gdje se zbio inkriminirani događaj.
5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5.2. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se očito sugerira da se osuđujuća presuda ne može temeljiti samo na iskazu svjedoka koji je žrtva nasilja. Takvim pristupom ni jedan prekršaj iz područja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji bi bio počinjen na način da su bili nazočni samo počinitelj i žrtva nasilja, a koja situacija je doista vrlo učestala i imanentna upravo ovim prekršajima, ne bi mogao biti dokazan. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja koja je iskazivala okolnosno, detaljno te neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog. Indikativnim se pokazuje i to što je žrtva u svom iskazu navela da je prekršaju nazočila i njihova kćer, čime je posredno navela svjedoka događaja, pa je njezin iskaz tako dodatno uvjerljiv. S druge strane, okrivljenik je neuvjerljiv, prvenstveno jer u obrani, kao i u žalbi, tvrdi da se prije dvije-tri godine odselio iz kuće gdje se dogodio prekršaj odnosno da rijetko dolazi u tu kuću, a iz iskaza žrtve nasilja proizlazi da oni žive zajedno, a i poziv za glavnu raspravu okrivljenik je osobno zaprimio na adresi gdje se prekršaj dogodio. Nadalje, u vezi predmetnog događaja okrivljenik je opisao sasvim drugu situaciju od one koju je opisivala žrtva nasilja, on je naveo da tada uopće nije bio u toj kući te je opisivao situaciju koja nije predmet ovog postupka. Međutim, ovo je u korelaciji s iskazom žrtve nasilja koja navodi da je on došao kući u alkoholiziranom stanju odnosno u takvom stanju počinio prekršaj.
5.3. Stoga, žalbenim navodima žalitelja činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. U odnosu na novčanu kaznu okrivljenik u žalbi ističe lošije imovinsko stanje, tj. niska primanja i kreditna zaduženja, pri čemu dostavlja potvrdu o kreditnim zaduženjima.
6.1. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Imajući na umu prethodno navedeno te cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja kako ih je cijenio i prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju nema osnove za blaže novčano kažnjavanje, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Ovaj sud smatra da zbog otegotne okolnosti težine prekršaja (fizičko i psihičko nasilje), okolnost lošijeg imovinskog stanja zbog kreditnih zaduženja koju ističe okrivljenik nema za posljedicu blaže kažnjavanje, uzimajući u obzir da je novčana kazna izrečena u iznosu blizu propisanog minimuma novčane kazne.
7. Nadalje, okrivljenik smatra da je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana prestroga s obzirom sve ranije iznesene navode žalbe. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana osnovano izrečena uzimajući u obzir sve okolnosti prekršaja, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenika. Pritom je potrebno napomenuti da će tijelo nadležno za provedbu izvršenja zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, uzimajući u obzir sve relevantne parametre, odlučiti o svrsishodnosti provedbe izrečene zaštitne mjere.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio tako lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja, Hrvatskom zavodu za socijalni rad i tužitelja.
