REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ORION d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 87. st. 1. t. 16. i st. 2. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja („Narodne novine“, broj 70/17. i 141/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 29. rujna 2023., broj: 11. Pp-4626/2022, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom prekršajnog suda u Zagrebu od 29. rujna 2023., broj: 11. Pp-4626/2022, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođeni su optužbe okrivljena pravna osoba ORION d.o.o. i okr. ŠV da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 87. st. 1. t. 16. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja (okrivljena pravna osoba), a okrivljena odgovorna osoba prekršaj iz čl. 87. st. 2. u vezi st. 1. t. 16. istog Zakona. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Prije svega, u odnosu na navode prvostupanjskog suda da „Zakon o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja uopće ne precizira kakav bi to dokaz trebao biti, a da bi se na temelju istog moglo pravnoj osobi kupca odobriti prodaja pirotehničkog sredstva. Istovremeno, niti u činjeničnom opisu radnje prekršaja takav dokaz nije izričito naveden, odnosno nije sadržan u činjeničnom supstratu prekršajnog djela, koje se okrivljenicima stavlja na teret, zbog čega se na strani okrivljenika niti ne može utvrditi njihova prekršajna odgovornost za propust nepribavljanja istog dokaza od potencijalnog kupca prilikom prodaje pirotehničkog sredstva", a što bi značilo da prvostupanjski sud smatra da djelo za koje se okrivljenici optužuju po propisu nije prekršaj i da se radi o oslobađajućoj odluci na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, a koji stav se, između ostalog, pobija žalbom, treba navesti da je u pravu žalitelj odnosno da djelo koje se stavlja na teret okrivljenicima po propisu je prekršaj. Naime, u predmetnom zakonu ne treba biti propisano koja isprava predstavlja dokaz o obavljanju djelatnosti, niti je potrebno da činjenični opis prekršaja sadrži konkretne dokaze. Ovdje valja dodati da oslobođenje po navedenoj osnovi (djelo po propisu nije prekršaj), isključuje oslobođenje po svakoj sljedećoj osnovi, pa tako i po osnovi da djelo nije dokazano, a po kojoj osnovi su okrivljenici u uvodu presude oslobođeni od optužbe, koja osnova proizlazi i iz preostalog dijela obrazloženja, pa je u tom smislu kontradiktorno obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima oslobođenja. Stoga, iako su osnovani žalbeni navodi kako je djelo koje se stavlja na teret okrivljenicima prekršaj, nema osnove za ukidanje niti preinačavanje pobijane presude, jer je u postupku pravilno utvrđeno kako nije dokazano da su okrivljenici počinili djelo za koje ih se optužuje, o čemu će u nastavku biti više riječi.
6. Prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenike od optužbe s obrazloženjem da je utvrđeno da okrivljenici kritične zgode nisu prodavali predmetna pirotehnička sredstva neposredno po svojim djelatnicima i u svojoj trgovini, već posredno, preko izvršitelja tj. zaposlenika tvrtke AGRO-ART. d.o.o. s kojima o tome imaju sklopljen Ugovor. Stoga da okrivljenici ne mogu biti odgovorni za predmetno prekršajno djelo koje im se stavlja na teret upravo zbog toga što prodaju pirotehničkih sredstava nisu vršili neposredno, bez obzira na činjenicu što su predmetna pirotehnička sredstva bila prodavana u ime i za račun okrivljenika.
6.1. Takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan. Ovaj sud smatra da je pravna osoba osnovano pasivno legitimirana u ovom prekršajnom predmetu jer se prodaja obavljala u ime i za račun tvrtke Orion d.o.o. (na računu je kao prodavatelj navedena okr. pravna osoba). U poslovnom odnosu okrivljene pravne osobe nema elemenata franšize kao modela poslovanja, a prekršajna odgovornost ugovorom se ne može prenositi.
7. Međutim, ovaj sud smatra da su okrivljenici osnovano oslobođeni od optužbe, iako ne iz razloga koji su navedeni u obrazloženju prvostupanjske presude, nego iz razloga kako slijedi. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi nespornim da je kupac, pravna osoba VatSat d.o.o. iz Zagreba, prilikom kupnje pirotehničkih sredstava kategorije F2, priložila izvadak iz sudskog registra kao dokaz o obavljanju svoje djelatnosti. Suština žalbe, u odnosu na taj dio, svodi se na tvrdnju da predočeni izvadak nije zadovoljio uvjete iz čl. 62. st. 7. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja te da shodno tome predmetni kupac nije predočio dokaz o obavljanju djelatnosti za čije je obavljanje predviđena uporaba pirotehničkih sredstava.
7.1. Odredbom čl. 87. st. 1. t. 16. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, a to je kažnjiva odredba prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret u ovom prekršajnom predmetu, propisano je da se sankcionira onaj tko „prodaje pirotehnička sredstva kategorije F2, F3, T1 i P1 tijekom cijele godine u svrhu spašavanja ljudi i životinja te u cestovnom, željezničkom, pomorskom, zračnom i prometu u unutarnjim vodama te u kazalištima, raketnom modelarstvu, poljoprivredi i sličnim djelatnostima osobama koje prilikom kupnje ne prilože dokaz o obavljanju djelatnosti odnosno dokaz o posjedovanju plovila (čl. 62. st. 7.)“.
7.2. S obzirom da je prekršaj samo ono protupravno ponašanje za koje je predviđena kažnjivost, ovaj sud je razmotrio čl. 87. st. 1. t. 16. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja te utvrdio da njome, bez obzira što sadrži naznaku materijalne odredbe (čl. 62. st. 7.), nije specificirano i konkretizirano o obavljanju koje djelatnosti kupac mora predočiti dokaz, nego je samo navedeno da mora predočiti dokaz o obavljanju djelatnosti. U navedenom smislu neosnovano se u žalbi ističe da predmetni kupac nije predočio dokaz o obavljanju djelatnosti za čije je obavljanje predviđena uporaba pirotehničkih sredstava, jer takva obveza nije sadržana u kažnjivoj odredbi. O obavljanju koje točno djelatnosti kupac mora predočiti dokaz specificirano je i konkretizirano u materijalnoj odredbi (čl. 62. st. 7.), ali to nije sadržano u kažnjivoj odredbi. Podlogu za ovakav stav i ovakvo tumačenje kažnjive odredbe ovaj sud nalazi u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz-29/2021 od 16. lipnja 2021., prema kojoj nije dopušteno tumačenje kažnjivog ponašanja izvan izričitog sadržaja zakonske norme, a što znači da kažnjivu normu treba tumačiti strogo prema njenom sadržaju a ne prema materijalnoj normi na koju se odnosi.
7.3. Neovisno o prethodno navedenom treba navesti da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su je kupac prilikom kupnje pirotehničkih sredstava kategorije F2 priložio izvadak iz sudskog registra kao dokaz o obavljanju svoje djelatnosti, iz kojeg proizlazi da je registriran za djelatnosti za koje je dopuštena kupnja pirotehničkih sredstava. Ovaj sud je stava da izvadak iz sudskog registra (ili obrtnica ako se radi o kupcu obrtniku) predstavlja valjan i dostatan dokaz o obavljanju određene djelatnosti ukoliko je ta djelatnost upisana u odgovarajući izvadak bez obzira na činjenicu da se u navedene registre upisuju brojne djelatnosti od kojih tvrtka ili obrt, u pravilu, obavlja samo neke. U navedenom smislu neosnovan je žalbeni navodi da predmetni kupac nije imao potrebe za nabavu petardi kategorije F2 jer ne posjeduje lovište ili poljoprivredno zemljište.
8. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud smatra da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno da bi okrivljenici počinili djelo za koji se optužuju pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
GV, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
