REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5482/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, u prekršajnom postupku protiv okr. MG, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. travnja 2024., broj: Pp-15703/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. MG kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. MG je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. travnja 2024., broj: Pp-15703/2023-5, okr. MG je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 663,61 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, od okrivljenika je oduzeta predmetna droga, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan na naknadu troškova postupka u paušalnom iznosu 20,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od tri mjeseca do dvije godine, ovisno o rezultatima tretmana.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi ističe da se svrha kažnjavanja može postići i ublaženom novčanom kaznom te da treba ukinuti predmetnu zaštitnu mjeru, s obzirom na činjenicu da je on pomorac, pa bi zaštitna mjera negativno utjecala na njegov posao te ističe olakotne okolnosti (priznanje, životnu dob, svijest o prekršaju).

6. Međutim, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, dostatno vrednovane u korist okrivljenika, pa njihova preocjena nije potrebna. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna 663,61 eura, predstavlja, prije svega, blažu vrstu kazne propisanu za ovaj prekršaj, a osim toga novčanu kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Okolnosti koje navodi žalitelj nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. Osim toga, uzimajući u obzir činjenicu da je okrivljenik ranije osuđivan zbog prekršaja koji je predmet ovog postupka, dakle, da se radi o specijalnom povratku, ovaj sud smatra kako je izrečena novčana kazna (propisani minimum) preblaga.

7. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, i ovaj sud smatra kako ju je potrebno izreći radi postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenika, a uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti, odnosno da je okrivljenik posjedovao dvije vrste droge, da je specijalni povratnik u činjenju predmetnog prekršaja te da povremeno konzumira drogu. Navodi kako bi izricanje zaštitne mjere utjecala na njegov posao, nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom suda u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.