Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4737/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FL, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 29. ožujka 2024., broj Pp-1436/2023-7, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. FL kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. FL je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 29. ožujka 2024, broj Pp- Pp-1436/2023-7, proglašen je krivim okr. FL da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 26,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik po branitelju, iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik ističe kako nije obrazloženo zbog čega ponašanje okrivljenika predstavlja teži napad na ugled, čast i povredu osjećaja žrtve nasilja niti zašto je ono izazvalo značajniju psihičku nelagodnost i grubu uznemirenost.

5.1. Prvenstveno treba reći kako je okrivljenik proglašen krivim za to da je njegovo ponašanje kod žrtve izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva (biće samog prekršaja je posljedica u vidu povrede dostojanstva ili uznemirenosti), pa je to odlučna činjenica koju je valjalo obrazložiti. Suprotno žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i o utvrđenoj posljedici u vidu straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva, kako je i proglašen krivim. Također, svi dani razlozi o utvrđenoj posljedici straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva su dostatni i jasni (t. 9. obrazloženja).

5.2. Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog pogrešne primjene materijalnog prava okrivljenik navodi da biće prekršaja nije ispunjeno jer se ne radi o djelu koje može predstavljati psihičko nasilje te da povreda dostojanstva i uznemirenost moraju biti određenog intenziteta da bi se radilo o prekršaju.

6.1. Okrivljenik je proglašen krivim da je u vremenskom razdoblju od kraja srpnja 2022. do 22. veljače 2023. u obiteljskoj kući počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi AL i prema kćeri ČL, na način da je jednom tjedno kada je AL dolazila kući da opere suđe, na istu vikao, galamio i vrijeđao je riječima: „Kurva si bila i kurva si ostala, van iz kuće, budalo!", odnosno dana 22. veljače 2023. u jutarnjim satima u vikao i galamio vrijeđajući kći ČL riječima: „Budala si i ti kao i tvoja mama, mama ti je bila i ostala kurva!", a što je kod AL i ČL izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva.

6.2. Ovaj sud smatra da djelo zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim ispunjava bitna obilježja psihičkog nasilja. Naime, iz činjeničnog opisa razvidna je agresivnost u ponašanju okrivljenika, kao i upornost u tome, a intenzitet grubih i uvredljivih riječi koje je okrivljenik uputio svojoj supruzi i kćeri je takav da ima značaj psihičkog nasilja. Stoga, po ocjeni ovog suda, radnja počinjenja, kako je opisana u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, objektivno predstavlja uznemiravanje odnosno povredu dostojanstva takvog stupnja odnosno takvog intenziteta da bi imala karakter psihičkog nasilja.

6.3. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da povreda dostojanstva i uznemirenost kod žrtvi nasilja, njegove supruge AL i kćeri ČL, nisu dokazane, a da je zaista žrtva nasilja, njegova supruga AL, bila uznemirena, da ne bi i dalje dolazila u kuću u kojoj stanuje okrivljenik.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

7.2. Po ocjeni ovog suda, bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaze žrtvi nasilja, supruge AL i kćeri ČL, budući da su one iskazivale životno, okolnosno te u čijim iskazima nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istih, niti u istima ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama, pa tako i o povredi dostojanstva i uznemirenosti koje je kod njih uzrokovalo ponašanje okrivljenika. Nisu osnovani navodi da bi činjenica što žrtva nasilja, njegova supruga AL, dolazi u kuću u kojoj stanuje okrivljenik, bila indicija ili dokaz da ona nije bila uznemirena ili da joj ne bi bilo povrijeđeno dostojanstvo zbog ponašanja okrivljenika koje mu se stavlja na teret. Naime, nije sporno da ona ima pravo dolaziti u tu kuću, iako je odselila, jer je kuća zajednička, kao i da ima razloga dolaziti u samu kuću (ima svoju sobu u kući, kao i osobne stvari, a u kući je kuhala za sina te prala suđa). Da bi bio počinjen prekršaj psihičkog nasilja, uznemirenost i povreda dostojanstva kod žrtve nasilja ne treba se očitovati na takav način da se žrtva ne ponaša na način na koji se, po redovnom tijeku stari ponašala, tj. u ovom slučaju da ne odlazi u kuću u koju ima pravo i potrebu dolaziti.

7.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Dakle, okrivljeniku je izrečena, prije svega, blaža vrsta kazne, a osim toga i novčana kazna u visini zakonom propisanog minimuma novčane kazne. Utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu na prekršajnopravnu sankciju, su, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane u korist okrivljenika, pa njihova preocjena nije potrebna. Stoga u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle bliže minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtve nasilja i tužitelja.