Broj: IR-81/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: IR-81/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijećate Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. KM, u postupku određivanja mjere opreza zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17. 126/19., 84/21., 114/22 i 36/24.), odlučujući o žalbi okr. KM podnesenoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 10. lipnja 2025., broj: Pp-9335/2024-9, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
- Prihvaća se osnovanom žalba okr. KM, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se ukida mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja-FM, rođ. **.**.2001., s prebivalištem u [adresa], na teritoriju Republike Hrvatske na udaljenost manju od 100 (sto) metara.
-
-
- Obrazloženje
- 1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 10. lipnja 2025., broj: Pp-9335/2024-9 na temelju čl. 130. st. 1. i 2. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj:107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. KM određena je mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja-FM, rođ. **.**.2001., s prebivalištem u [adresa], na teritoriju Republike Hrvatske na udaljenost manju od 100 metara, dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju.
2. Protiv tog rješenja okr. KM putem braniteljice odvjetnice Ljubice Vuković podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući o žalbi, te ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 211. st. 3. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da osnovano okrivljenik pobija prvostupanjsko rješenje kojim mu je određena mjera opreza.
5. Žalbom se navodi da će se, po zaključku suda, opasnost od ponavljanja prekršaja prevenirati konkretnom mjerom opreza te ističe da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano niti su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje istog. Ovo stoga što se okrivljeniku optužnim prijedlogom stavlja na teret da bi 10. srpnja 2024. počinio psihičko nasilje spram supruge FM s kojom je u brakorazvodnom postupku na način da je gestikulirajući rukama pokazivao srednji prst, što je kod iste izazvalo osjećaj uznemirenosti te povredu dostojanstva. Tužitelj je naredbom od 12. srpnja 2024. okrivljeniku odredio mjeru opreza u trajanju 7 dana, da bi sud, nakon skoro godinu dana, bez ijedne nove prijave, novog dokaza ili argumenta donio pobijano rješenje, sve u cilju preveniranja ponavljanja prekršaja. Okrivljenik smatra, ovakvo postupanje suda nema uporišta u zakonu budući da godinu dana od navodnog počinjenja prekršaja nije osobno pristupio oštećenoj, a kamo li prema istoj počinio bilo kakav prekršaj.
6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud po prijedlogu tužitelja odredio da se protiv okrivljenika primjeni mjera opreza budući da je to potrebno radi sprječavanja okrivljenika da čini nove prekršaje jer postoji osnovana sumnja da je počinio prekršaj za koji se tereti optužnim prijedlogom, a nakon ispitivanja okrivljenika i žrtve nasilja FM sud je zaključio da postoji opasnost od ponavljanja istovrsnih prekršaja te je, imajući na umu i težinu počinjenog prekršaja, sukladno načelu razmjernosti, donio pobijano rješenje. Sud naglašava da iz iskaza žrtve nasilja FM proizlazi da je u strahu od okrivljenika, u brakorazvodnoj parnici su, a do rujna 2024. nalazila se u Sigurnoj kući.
7. Uz opće uvjete za određivanje mjera opreza propisane čl. 130. st. 1. Prekršajnog zakona, jedan od propisanih posebna uvjeta za njihovo određivanje je „sprječavanje okrivljenika da čini nove prekršaje“, koji je potrebno obrazložiti konkretnim okolnostima kako u odnosu počinitelja, tako i u odnosu na prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, a koje opravdavaju određivanje konkretne mjere opreza da bi se spriječilo počinitelja u činjenju novih prekršaja. Stoga, u rješenju o određivanju mjere opreza sud morao jasno navesti koje su to okolnosti iz kojih je realno, konkretno i logički predvidivo zaključiti da bi okrivljenik počinio isto i slično prekršajno djelo.
7.1. U pobijanom rješenju takvo obrazloženje je u potpunosti izostalo, nisu navedeni konkretni i jasni razlozi zbog kojih postoji opasnost od ponavljanja prekršaja. Sud kao razloge navodi osnovanu sumnju da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti optužnim prijedlogom, iteracijsku opasnost i težinu počinjenog prekršaja te sukladno načelu razmjernosti, smatra opravdanim odrediti mjeru opreza.
7.2. Međutim, okrivljeniku se optužnim prijedlogom stavlja na teret da bi počinio psihičko nasilje spram supruge FM s kojom je u brakorazvodnom postupku na način da je gestikulirajući rukama pokazivao srednji prst, što je kod iste izazvalo osjećaj uznemirenosti te povredu dostojanstva. Iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno, koja je to „težina počinjenog prekršaja“, odnosno protupravna količina u postupanju okrivljenika, koja u konkretnom slučaju opravdava određivanje mjere opreza. Naime, mjere opreza određuju se u odnosu na konkretno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, a ne u odnosu na možebitna postupanja koja optužbom nisu obuhvaćena.
7.3. Imajući u vidu odredbu čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prema kojoj je nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a psihičko zlostavljanje je svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom), po ocjeni ovog suda, upitno je da li je protupravnom količinom u postupanju koja se okrivljeniku stavlja na teret, ostvareno biće prekršaja psihičkog nasilja u obitelji.
8. Stoga, cijeneći količinu protupravnog postupanja koje se okrivljeniku stavlja na teret optužnim prijedlogom (gestikulirajući rukama pokazivao srednji prst) i protek vremena od počinjenog prekršaja, uz činjenicu da u spisu nema podataka o osuđivanosti okrivljenika za nasilje u obitelji, određivanje mjere opreza okr. KM u ovoj situaciji nije u skladu s načelom razmjernosti.
- 8.1. Naime, prilikom određivanja mjera opreza, iako se ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o mjeri opreza, sudovi se moraju rukovoditi načelom razmjernosti određeno čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona kojim je propisano načelo razmjernosti pri izricanju zaštitne mjere i određivanja duljine njezinog trajanja, prema kojoj je sud pri izricanju zaštitne mjere i određivanja duljine njezinog trajanja dužan voditi računa o težini počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti. Slijedom navedenog, imajući u vidu sve okolnosti počinjenog prekršaja prema optuženju i načelo razmjernosti, ovaj sud smatra da u ovom slučaju određivanje mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja-FM, na udaljenost manju od 100 (sto) metara nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti.
9. Zbog izloženih razloga na temelju čl. 211. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu nasilja i tužitelja.
