Broj: Ppž-3935/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. GG, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117 /03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. GG podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. veljače 2025., broj: Pp-2959/2025-4, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. GG i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. GG je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. veljače 2025., broj: Pp-2959/2025-4 proglašen je krivim okr. GG da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna 400,00 eura, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 26. veljače 2025. u 10:25 sati do 27. veljače 2025. u 9:20 sati kao 79,64 eura novčane kazne, tako da mu preostaje 320,36 eura novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 32. st. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i čl. 76. a Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzeta jedna pod kapa tzv. fantomka, prema potvrdi o privremenom oduzimanja predmeta br. 292962 od 26. veljače 2025.

1.2. Na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK „Hajduk“ i Hrvatska nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od dvanaest mjeseci.

1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.

2. Protiv te presude okr. GG po branitelju odvjetniku Toniju Marinkoviću iz Odvjetničkog društva Ivančević, Marinković i Partneri d.o.o. podnio je žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj smatra da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava jer prvostupanjski sud nije u izrečenoj zaštitnoj mjeri odredio udaljenost ispod koje se okrivljenik ne smije približiti objektima u kojima nastupa HNK Hajduk i nogometna reprezentacija Hrvatske, a što je u skladu s odredbom čl. 131. st. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan odrediti, pozivajući se pritom na rješenje ovog suda od 27. studenog 2024. broj: IR-166/24, koje je i dostavio uz žalbu.

5.1. Nije u pravu okrivljenik da je na opisani način počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava. Naime, čl. 131. st. 2. Prekršajnog zakona odnosi na udaljenost koja se treba odrediti u odluci kojom se određuje mjera opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja iz čl. 130. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona, a pobijanom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera iz čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, koja ne sadrži takvu odredbu. Stoga se okrivljenik i neosnovano poziva na rješenje ovog suda od 27. studenog 2024. broj: IR-166/24 koje se odnosi na produljenu mjeru opreza, a ne izrečenu zaštitnu mjeru. Potrebno je istaknuti da su svrha i načela primjene mjera opreza u prekršajnom postupku (čl. 130. i čl. 131. Prekršajnog zakona), a koja se određuju tijekom trajanja prvostupanjskog postupka i traju najdulje do pravomoćnosti, različita od svrhe i načela primjene zaštitnih mjera koja se izriču nakon provedenog postupka kao prekršajnopravne sankcije.

6. Okrivljenik smatra i da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, na način kako je opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj, pozivajući se na presudu ovog suda od 5. veljače 2025., broj: Ppž-1015/2025.

6.1. Međutim, pogrešno se poziva okrivljenik na navedenu presudu, budući se ne radi o identičnoj pravnoj situaciji. Naime, navedenom odlukom okrivljenik je oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 37. st. 1. Zakona o upravnoj inspekciji jer činjenični opis djela nije sadržavao zakonom propisana obilježja, odnosno rok u kojem je okrivljenik bio obvezan izvršiti mjeru naredbe ili zabrane zapisnikom. U ovom prekršajnom predmetu okrivljenik je proglašen krivim da je posjedovao jednu kapu tzv. fantomku s prorezima za oči crveno bijele boje, čime je počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kojim je propisano kažnjavanje fizičke osobe koja posjeduje, između ostalog, „i druga sredstva pogodna za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja (članak 4. stavak 1. podstavak 1.)“. Dakle, zakonska odredba navedenog članka ne sadrži nikakav rok, odnosno udaljenost kao zakonsko obilježje prekršaja, a da bi se mogla primijeniti odluka na koju se okrivljenik pogrešno poziva.

7. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se navodi da okrivljenik nije imao namjeru kapu tzv. fantomku koja mu je oduzeta koristiti za činjenje bilo kojeg prekršaja te da sud pogrešno navodi da je priznao počinjenje prekršaja, a postavlja se pitanje je li okrivljenik doista zatečen „prije odlaska na športsko natjecanje“ ako je od strane policijskih službenika legitimiran sedam sati prije održavanja predmetne nogometne utakmice.

7.1. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice. Naime, okrivljenik je priznao objektivni učin prekršaja, navodeći da je kritične prigode na upit policijskog službenika da li posjeduje pirotehniku ili druge predmete, istom predao kapu tzv. fantomku koju je imao u džepu jakne. Imao je kartu za nogometnu utakmicu, ali njemu fantomka nije služila za da bi stvarao nered i nasilje na športskom natjecanju, nosio ga je za prijatelja, član je Torcide i kažnjavan za prekršaje iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, na kraju je izrazio žaljenje i zamolio da mu se ne izrekne kazna zatvora.

7.2. Razloge o krivnji okrivljenika za počinjeni prekršaj prvostupanjski je sud detaljno obrazložio u t. 8. obrazloženja pobijane presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te na njih upućuje žalitelja kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

8. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama okrivljenik navodi da mu je izrečena previsoka novčana kazna u odnosu na mjesečnu plaću od 1.100,00 eura, a nejasno je na temelju čega mu je izrečena zaštitna mjera.

8.1. Međutim, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, za prekršaj iz čl. 39. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisana je novčana kazna od 260,00 do 1.990,00 eura, a okrivljeniku je izrečena blaža vrsta kazne u visini primjerenoj utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika. Okrivljenik je već osuđivan zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima odlukom Općinskog suda u Puli-Pola od 16. prosinca 2024., broj:Pp-1927/24, pravomoćna 30. siječnja 2025, nakon pravomoćnosti koje je u kratkom vremenskom periodu počinio prekršaj iz istog Zakona, što ukazuje na upornost okrivljenika u činjenju prekršaja te mu je osnovano sud izrekao novčanu kaznu u iznosu nešto višem od propisanog posebnog minimuma. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu težinu, okolnosti i način počinjenja prekršaja nema osnove za izricanjem blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl.32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

9. Nadalje, odluka o zaštitnoj mjeri na zakonu je osnovana, a nasuprot tvrdnji žalbe, prvostupanjski je sud dao valjane razloge za izricanje iste, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Imajući u vidu zaštitni objekt Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, osiguravanje sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih sudionika športskih natjecanja i stvaranje okruženja koje sprječava, suzbija i sankcionira nedolično ponašanje te stvaranje uvjeta da športsko natjecanje što više pridonosi kvaliteti života građana, osobito mladeži, kao i društvenu opasnost prekršaja koju predstavljaju prekršaji sankcionirani tim Zakonom, po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu dosadašnju osuđivanost okrivljenika, nedvojbeno upućuje na nužnost izricanja zaštitnih mjera iz čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovale na buduće ponašanje okrivljenika.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl.138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, okrivljenik je zaposlen, ostvaruje redovna primanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, HNS i tužitelja.