Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-178/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Renate Miličević kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ER zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Kzd-117/2021-23 od 2. travnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ER kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: Kzd-117/2021-23 od 2. travnja 2024. optuženi ER proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. stavak 1., 2., 3. i 4. KZ/11. u vezi odredbe članka 62. stavak 1. točka 1. i stavak 2. točka 10. KZ/11. optuženom ER je izrečena uvjetna osuda pa je izvršenje izrečene kazne zatvora odloženo za vrijeme od 2 (dvije) godine te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo te pod uvjetom da izvrši posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine ispuni obvezu uzdržavanja na način da na ime dospjelih, neisplaćenih obroka uzdržavanja u odnosu na mlt. TR uplati novčani iznos od 1.419,75 eura te da uz pomoć stručne službe za probaciju nastavi s urednim ispunjavanjem obveze sukladno pravomoćnoj i ovršnoj odluci Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-265/18. od 31. svibnja 2019. sve dok za to postoje zakonske pretpostavke.
2. Na temelju odredbe članka 58. stavak 5. KZ/11. optuženik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi ER dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 120 eura (sto dvadeset eura).
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ER po branitelju Vedranu Skočibušiću, odvjetniku iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kaznenim sankcijama i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu, preinači na način da optuženika oslobodi optužbe kao i da ga oslobodi naknade troškova postupka, a podredno istu presudu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba nije osnovana.
8. Žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude počinio apsolutno bitnu povredu kaznenog postupka jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama i ti razlozi su proturječni onome što u razlozima presude govori o sadržaju isprava i iskazima. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, žalitelj ističe da je sud pogrešno utvrdio postojanje izravne namjere na strani optuženika, čime sadržajno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi žalitelj ističe da je, prema iskazima optuženika i svjedokinje NR, optuženik u inkriminiranom razdoblju bio nezaposlen uslijed zdravstvenih problema s kojima se suočio, zbog čega nije podmirivao dospjele iznose uzdržavanja pa je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je postupao s izravnom namjerom.
9. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je ispravno zaključio da optuženik u inkriminiranom razdoblju nije plaćao uzdržavanje za svoje malodobno dijete TR, a kako je to određeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj P Ob-265/2018 od 31. kolovoza 2019., iako je bio u mogućnosti jer je radno sposobna osoba, unatoč zdravstvenim problemima s koljenom, radio je „na crno“ i ostvarivao prihode, a obveza uzdržavanja malodobnog djeteta je njegova prvenstvena obveza koju je dužan ispunjavati, što u inkriminiranom razdoblju nije pa čak niti u najmanjem iznosu. Ove činjenice je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza majke i zz. djeteta oštećenika NR, a što optuženik na kraju dokaznog postupka niti ne spori.
10. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje ispravno je prvostupanjski sud izveo zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. U konkretnom slučaju jasno je da je optuženik bio svjestan svoje obveze uzdržavanja malodobnog djeteta, uz to je objektivno mogao izvršavati tu svoju obvezu jer je, unatoč zdravstvenih poteškoća, radno sposoban i zarađivao je novac „na crno“, obveza uzdržavanja malodobnog djeteta je njegova prvenstvena obveza koju je dužan ispunjavati, a što u inkriminiranom razdoblju nije kroz duže razdoblje pa čak niti u najmanjem iznosu, niti je išta poduzimao da bi istu ispunio. Dijete ima svoje potrebe, mora jesti, odijevati se, školovati…, a za to su potrebna financijska sredstva koja su dužna osigurati njegovi roditelji. S obzirom na izloženo optuženik je svjestan svoje obveze, ali istu ne ispunjava, svjesno ostvarujući bitne sastavnice kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, odnosno želeći ostvarenje kaznenog djela, postupajući s izravnom namjerom prvog stupnja, tako da se u optuženikovom ponašanju stječu sva bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela.
11. Optuženi ER se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji međutim, ovu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže.
12. Ispitujući odluku o kazni i uvjetnoj osudi ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio raniju neosuđivanost optuženika, dok je kao otegotno cijenio duljinu razdoblja tijekom kojeg nije doprinosio za uzdržavanje oštećenog djeteta, što nastavno upućuje na nekritičnost naspram roditeljskih propusta te čvrsto izgrađen negativan stav naspram ispunjavanja obveza plaćanja alimentacije na način i u iznosima kako mu je to i određeno pravomoćnom presudom.
13. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute olakotne i otegotne okolnosti, kao i propisanu kaznu zatvora za terećenog kazneno djelo u trajanju do tri godine, osnovano je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci pa, s obzirom na njegovu dosadašnju neosuđivanost te imajući u vidu da je u interesu oštećenika da dobije dužni iznos uzdržavanja za koji je ponašanjem optuženika zakinut, zaključio da će optuženik, svjestan svoje obveze istu ispuniti i da bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku provjeravanja 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku 1 (jedne) godine ispuni posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11, odnosno plati kapitalizirani iznos dospjelih obroka uzdržavanja majci i zz. oštećenog djeteta TR, NR, kao i ako ispuni posebnu obvezu iz članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11 te uz pomoć stručne službe za probaciju nastavi s urednim ispunjavanjem obveze iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-265/18. od 31. svibnja 2019.
14. Kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine, zajedno s posebnim obvezama iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. i iz članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11 i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjereni su stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, ponašanju optuženika nakon počinjenje djela te su podobni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
15. Nadalje, optuženik se žali zbog odluke suda o troškovima postupka, paušalno, navodeći u uvodu žalbe ovu žalbenu osnovu, bez da je obrazložio iz kojih razloga. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud osnovano obvezao optuženika na platež paušalne svote odmjerene u iznosu 120 eura, koji iznos je odmjeren u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ 145/11.), a s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka.
16. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
17. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Irena Kvaternik
