Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-211/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Kvaternik, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Renate Miličević, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆM zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Kzd-51/2021-33 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ĆM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: Kzd-51/2021-33. od 25. travnja 2024., optuženi ĆM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 158. stavak 1. KZ/11. u svezi članka 48. stavak 2. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju odredbe članka 56. stavak 1.-3. KZ/11. optuženom ĆM je izrečena uvjetna osuda pa se kazna na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. i 6. ZKP optuženi ĆM je u cijelosti oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka.
3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi ĆM po braniteljici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu u korist optuženika, a u skladu sa žalbenim navodima.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Žalitelj u žalbi tvrdi da se pobijana presuda temelji na nepotpuno utvrđenim činjenicama i materijalnim dokazima, a rezultati dokaza provedenih u kaznenom postupku ne daju relevantan stupanj sumnje da je optuženik kriv za djelo zbog kojeg je proglašen krivim. Optužnica pa slijedom toga i presuda se, prema tvrdnji žalitelja, temelje jedino i isključivo na iskazu žrtve TM i njezine majka MM koje su obje izjavile kako je čin spolnog općenja između žrtve i optuženika bio u cijelosti sporazuman te kako je žrtva svojevoljno otišla s optuženikom od kuće i održavala emotivnu vezu. Prema iskazima UM i ŠM optuženik niti u jednom trenutku prema žrtvi nije postupao bez njezina pristanka, niti ju je na išta prisiljavao, a osim toga iz provedenih dokaza, posebno nalaza Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC Rijeka ne proizlazi da bi žrtva imala ikakve ginekološke tegobe. Majka žrtve je iskazala da optuženik vjerojatno ne zna koliko je žrtva stara, a i iz iskaza žrtve proizlazi da nije sigurna u svoju dob, ne sjeća se koji razred je pohađala tako da je optuženik opravdano razumijevao da žrtva ima 16 godina kako mu je rekla, a nije provjeravao njezine osobne dokumente.
8. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanja te na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio odredbe kaznenih zakona, za svoje zaključke je dao jasne i iscrpne razloge, a između iznesenih razloga nema ikakvog proturječja. Na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud osnovano zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Optuženik u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da je počinio terećeno kazneno djelo, što ukazuje da prvenstveno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. U ovom postupku nije sporno da su optuženik i žrtva TM duži niz godina poznanici, nije sporno niti da su inkriminiranog dana u napuštenom objektu u šumskom predjelu u mjestu Čučak, općina Brod Moravice imali spolni odnošaj. Sporno je je li optuženom ĆM u vrijeme počinjenja djela bilo poznato da je žrtva TM dijete mlađe od petnaest godine. Dobrovoljnost odnosa, na koji ukazuje žalitelj, ne isključuje egzistenciju ovog kaznenog djela. Naime, dijete mlađe od petnaest godina nije sposobno dati pristanak na spolni odnošaj, stoga je za postojanje ovog kaznenog djela dovoljno da je izvršen spolni odnošaj, neovisno o volji žrtve.
10. Analizirajući iskaze žrtve TM, obranu optuženika i iskaze svjedokinje, majke žrtve MM i svjedoka, oca optuženika, te brata optuženika ŠM i UM prvostupanjski je sud zaključio da su optuženi ĆM i žrtva TM upoznali kada je išla u peti razred, optuženik je znao da ide u školu i da pohađa peti razred, pomagao joj je oko školskih zadataka i bilo mu je poznato da uredno savladava školsko gradivo, što sve ukazuje da je u vrijeme inkriminiranog spolnog odnošaja bio svjestan njezine životne dobi, odnosno da se radi o djetetu mlađem od petnaest godina.
11. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik ističe da je pogrešna odluka o visini kazne optuženiku jer je, s obzirom na okolnosti slučaja, postojala mogućnost još znatnog ublažavanja kazne, međutim, osim istaknutih paušalnih navoda, pobliže ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu.
12. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi osnovano je optuženom ĆM kao olakotno cijenio da je kazneno neosuđivana osoba, terećeno kazneno djelo je počinio kao mlađi punoljetnik, pripadnik je romske nacionalne manjine specifičnih običaja i tradicije pa inkriminirano kazneno djelo čini uslijed nedovoljnog životnog iskustva, uz evidentnu podršku kako svojih roditelja tako i roditelja žrtve koji su znali za njihovu vezu te uz činjenicu da je i žrtva istog kulturološkog okruženja, iako ga to ne može ekskulpirati u optuženom kaznenom djelu, dok otegotnih okolnosti nije pronašao pa, s obzirom na naznačene okolnosti, isključivo olakotne prirode koje nalazi naročito olakotnim, a imajući u vidu da je propisana kazna za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11. od tri do dvanaest godina zatvora, osnovano ga je prvostupanjski sud uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, što je minimalna kazna za ovo kazneno djelo, a opet maksimalna za izricanje uvjetne osude. Ispravno je prvostupanjski sud izrekao optuženiku uvjetnu osudu jer s obzirom na njegovo dosadašnje ponašanje je za očekivati da ubuduće neće činiti kaznena djela.
13. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Irena Kvaternik
