Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-167/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Renate Miličević kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene VU i dr. zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61715., 101/1¸7., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Kzd-97/2022. od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Kzd-97/2022. od 9. svibnja 2024., na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. - dalje u tekstu: ZKP) 1. optužena VU i 2. optuženi SU oslobođeni su optužbe da bi počinili kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci pobijane presude.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-5. istog Zakona, nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. točka 3. u vezi 470. stavak 2. ZKP s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Žalitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o nepostojanju kaznene odgovornosti optuženika. Naime, iz iskaza djeteta GU proizlazi da se roditelji često svađaju, da majka zna biti jako bezobrazna i jako se derati, vrijeđati ju kada ne posluša, govoriti joj da je neodgojena, glupača, kurva, psovati je, a znala ju je i ošamariti, dok je otac znao udariti rukom po guzici, a zbog svega toga se loše osjećala. Iskaz žrtve je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom iz koje proizlazi da je roditeljima VU i SU određena mjera stručne pomoći potpore o ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu GU zbog Anjinog zanemarivanja školskih obaveza i čestih nedolazaka na nastavu i lošeg odnosa prema roditeljima. Roditelji ne prihvaćaju da su i sami odgovorni za probleme u Anjinom ponašanju te se njihove svađe značajno odražavaju na Anjino svakodnevno funkcioniranje, zbog čega je dijete GU sniženog raspoloženja, lošeg sna i bezvoljna za izvršavanje svakodnevnih obaveza. Iz završnog izvješća voditeljice mjere stručne pomoći i potpore proizlazi da roditelji nisu bili dosljedni u uključivanju djeteta GU u kućanske poslove, izbjegavali su raditi na poboljšanju bračnog odnosa te su bili izrazito fokusirani na dijete GU, a otac nije slušao upute voditeljice te se držao svog naučenog ponašanja koje je predstavljao stručnije nego upute voditeljice. Roditelji imaju različite stavove oko odgoja te se često ne uspijevaju dogovoriti pa to završava na način da otac popusti djetetu GU. GU prijeti roditeljima da će pobjeći ako je ne puste, roditelji ju preko vikenda puštaju u izlazak do ponoći, bez obzira na upozorenje voditeljice o zakonskim odredbama, a slično je i s konzumiranjem alkohola. Napominje da je 1. optužena VU prosvjetna djelatnica koja bi trebala biti svjesna na koji način ovakav oblik fizičkog, verbalnog i psihičkog nasilja utječe na dijete GU.
8. Protivno istaknutim žalbenim navodima, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije inkriminiranog razdoblja optuženici nisu verbalno sukobljavali, a tijekom istog do njihovih međusobnih sukoba dolazi kada iskazuju nemoć i nesnalaženje u postupanju s oštećenicom. Oštećenica se nalazi u adolescentskoj dobi, neprimjereno se ponaša prema izvršavanju školskih obaveza i izlaže rizičnim postupcima za svoju sigurnost. Optuženici na oštećenićino ponašanje neprimjereno reagiraju, njihovi postupci su neadekvatni i ne pokazuju rezultat u vidu utjecaja na ponašanje oštećenice, međutim, takvi njihovi postupci nemaju karakter grube povrede djetetovih prava.
9. Osim toga, kazneno djelo povrede djetetovih prava se može počiniti samo s namjerom, izravnom ili neizravnom, da se grubo povrijede djetetova prava, a što u njihovom ponašanju nije utvrđeno. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio da su kao roditelji nemoćni i bez znanja kako reagirati na neprimjereno ponašanje oštećenice, ali su svjesni svojih nedostataka, neprimjerenosti svojih postupaka i neusklađenosti tako da je 2. optuženi SU sam kao roditelj zatražio stručnu pomoć nadležnog tijela, stručnih osoba Centra za socijalnu skrb.
10. Nadalje, iz činjeničnog opisa optužnice proizlazi da se optuženicima stavlja na teret da je oštećenica bježala zbog popustljivog odgojnog stila 2. optuženog SU, odnosno nedovoljnog roditeljskog autoriteta 1. optužene VU te da je upravo zbog takvog ponašanja optuženika došlo do izraženih poremećaja u ponašanju oštećenice, a iz dokaza proizlazi suprotno da je takvo ponašanje optuženika odgovor na neprimjereno ponašanje oštećenice, a kako je to osnovano zaključio prvostupanjski sud.
11. Nesumnjivo, adolescencija kao period odrastanja djeteta je stresno kako za dijete, tako i za roditelje, u konkretnom slučaju oštećena je pokazivala probleme u ponašanju u pogledu školskih i obiteljskih obaveza, neposlušnost, na uočene probleme optuženici nisu adekvatno reagirali, njihove roditeljske reakcije su bile neprimjerene, međutim, posve ispravno je prvostupanjski sud zaključio da su kod oboje optuženika izostale radnje koje bi se mogle okarakterizirati kao hotimično i svjesno utjecanje na osnovna prava oštećenice, izazivanjem visokog stupnja psihičke neugode kod maloljetne žrtve, odnosno da njihovo ponašanje nema karakter grube povrede djetetovih prava, a što je bitan element kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.
12. Kako žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijane presude, a ispitivanjem iste u smislu odredbe članak 476. stavak 1. i 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP odbijena žalba državnog odvjetnika i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu, 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Irena Kvaternik
