Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-151/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Renate Miličević kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZŠ zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-294/2022.-37 od 6. ožujka 2024. u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe optuženog ZŠ, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u posebnoj obvezi na način da se optuženom ZŠ na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. izriče posebna obveza da u roku 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude na ime dospjelih, a neisplaćenih obroka po osnovi uzdržavanja djece DŠ i LŠ, isplati majici i zz oštećenika SŠ iznos od 13.179,46 eura (trinaest tisuća stotinu sedamdeset i devet eura i četrdeset i šest centi).

Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11. izrečena uvjetna osuda se može opozvati ako optuženi ZŠ u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu.

II. Žalba optuženog ZŠ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd- 294/2022.-37 od 6. ožujka 2024. optuženi ZŠ proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisana u izreci pobijane presude te mu je na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta DŠ utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta LŠ utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci pa je na temelju članka 172. stavka 2. KZ711. u svezi članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11. naložena je optuženom ZŠ posebna obveza ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju na način da nakon izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora u roku od dvije godine isplati dospjele, a neisplaćene obveze uzdržavanja za mlt. djecu DŠ i LŠ u ukupnom iznosu od 99.300,61 kuna / 13.179,46 eura, sve na račun majke i zakonske zastupnice djece SŠ.

3. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11. određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 2. točke 14. KZ/11. ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) naloženo je optuženom ZŠ podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP na ime paušalne svote u iznosu od 70,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ZŠ po braniteljici Ivi Đakulović, odvjetnici iz Zagreba, zbog povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu, podredno da preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba nije osnovana.

9. Žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati. To zato što je optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja, navodeći da se radi o kaznenim djelima iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11., a što je netočno već je kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja opisano u članku 172. stavak 1. i 2. U pravu je žalitelj u ovoj tvrdnji i doista je u pravnoj oznaci djela prvostupanjski sud naznačio da se radi o kaznenom djelu iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11., umjesto o kaznenom djelu iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11., međutim, očigledno se radi o omašci u pisanju, koja u bitnome ne utječe na pravilnost presude jer iz cjelokupne presude nesumnjivo proizlazi da se optuženiku stavljaju na teret dva kaznena djela iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11., a zbog kojih je i proglašen krivim.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-336720. od 21. veljače 2020. optuženom ZŠ određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP, za optuženikom je raspisana tjeralica, nakon podizanja optužnice 20. srpnja 2022. ponovno je protiv optuženika određen istražni zatvor i naloženo izdavanje tjeralice 28. srpnja 2022., a potom 6. rujna 2022. određeno suđenje u odsutnosti. Rješenje Općinskog kaznenog suda Kovm 96/2022.-11 od 20. srpnja 2022. kojim je optuženiku u raspravnoj fazi određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP nikada nije predano optuženiku, tako da po tom rješenju u trenutku donošenja prvostupanjske presude, a i u trenutku donošenja drugostupanjske presude optuženik nije bio u istražnom zatvor. Drugostupanjski sud u smislu odredbe članka 484. stavak 3. ZKP odlučuje o istražnom zatvoru samo ako se optuženik u trenutku donošenja drugostupanjske presude nalazi u istražnom zatvoru. Stoga, vezano uz žalbenu tvrdnju da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu o ukidanju istražnog zatvora, treba istaći da ovaj drugostupanjski sud to nije ovlašten učiniti, već u skladu s odredbom članka 126. ZKP odluku o određivanju istražnog zatvora može opozvati sud koji je odredio istražni zatvor. Kako optuženik u dosadašnjem tijeku postupka nije bio u istražnom zatvoru potpuno su neutemeljeni žalbeni navodi o nesrazmjeru između dosadašnjeg trajanja istražnog zatvora i izrečene kazne u konkretnom slučaju.

11. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP jer je odbio dokazne prijedloge obrane da na okolnost visine duga ispita oštećenu djecu. Naime, ovu činjenicu je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza majke i zz oštećenika SŠ, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2012. broj P2-980/11-8 i rješenja Centra za socijalnu skrb, Podružnica Susedgrad o privremenom uzdržavanju oštećenika zato je prvostupanjski sud ispravno odbio prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka oštećene djece nalazeći da su sve odlučne činjenice utvrđena te imajući u vidu sekundarnu viktimizaciju oštećene djece do koje bi došlo njihovim ispitivanjem.

12. Analizom svih provedenih dokaza prvostupanjski je sud u potpunosti i cjelovito utvrdio činjenično stanje te je iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo zaključak da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. U konkretnom slučaju jasno je da je optuženik bio svjestan svoje obveze uzdržavanja maloljetne djece, uz to je objektivno mogao izvršavati tu svoju obvezu jer je radno sposoban, nema zdravstvenih problema koji bi utjecali na njegovu radnu sposobnost, obveza uzdržavanja maloljetne djece je njegova prvenstvena obveza koju je dužan ispunjavati, a što u inkriminiranom razdoblju kroz duže razdoblje nije pa čak niti u najmanjem iznosu, niti je išta poduzimao da bi istu ispunio. Djeca imaju svoje potrebe, moraju jesti, odijevati se, školovati…, a za to su potrebna financijska sredstva koja su dužna za njih osigurati njihovi roditelji, ne samo majka s kojom su živjeli već i optuženik kao njihov otac. S obzirom na izloženo u optuženikovom ponašanju se stječu sva bitna obilježja inkriminiranih kaznenih djela.

13. Optuženi ZŠ se žali zbog odluke o kazni, ustvrdivši da je prvostupanjski sud kaznenom zanemario potrebe specijalne prevencije, odnosno da se izrečenom kaznom neće ostvariti maksima – najveći preventivni učinak kroz najmanju moguću kaznu.

14. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s člankom 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio da je optuženik osoba koja ranije nije niti kazneno niti prekršajno osuđivana, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute olakotne okolnosti, osnovano je prvostupanjski sud optuženiku za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju po 6 (šest) mjeseci, a potom primjenom odredbi o stjecaju osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci pa, s obzirom na dosadašnju neosuđivanost kao i imajući na umu da je u interesu oštećenika da dobiju dužni iznos uzdržavanja za koji su ponašanjem optuženika zakinuti, zaključio da će optuženik, svjestan svoje obveze istu ispuniti i da bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku provjeravanja 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

15. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. i 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon u odluci o posebnoj obvezi. Naime, prvostupanjski je sud pozivajući se na odredbu članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11. naložio optuženiku da u roku dvije godine isplati dospjele, a neisplaćene iznose uzdržavanja za djecu oštećenika na ruke njihove majke i zakonske zastupnice u ukupnom iznosu od 13.179,46 eura, odnosno da plati kapitalizirani iznos dospjelih obroka uzdržavanja, što predstavlja popravljanje štete počinjene kaznenim djelom, odnosno sadržaj posebne obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11., a ne 62. stavak 2. točka 10. KZ/11. kako je pogrešno naveo prvostupanjski sud. Ispunjavanje obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju je posebna obveza koja se odnosi na buduću obvezu uzdržavanja, odnosno onu nakon inkriminiranog razdoblja, a tijekom roka provjeravanja. Osim toga, prvostupanjski je sud pogrešno naznačio da je optuženik dužan platiti kapitalizirani iznos dospjelih obroka uzdržavanja u roku dvije godine nakon izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, s obzirom da prema presudi prvostupanjskog suda optuženik ne mora izdržavati kaznu zatvora. Isto tako, prvostupanjski je sud pogrešno naznačio u djelu kojim upozorava optuženika u smislu odredbe članka 58. stavak 5. KZ/11. da se uvjetna osuda može opozvati ako ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 2. točka 14. KZ/11., koja odredba ne postoji već se radi o posebnoj obvezi iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. pa je u tom smislu ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijanu presudu.

16. Pojedinačno utvrđene kazne, jedinstvena kazna i uvjetna osuda s naznačenim rokom provjeravanja zajedno s posebnom obvezom iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11., i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjereni su stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela, nastupjelim posljedicama, ponašanju optuženika nakon počinjenja djela te su podobni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

17. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 486. stavak 1. ZKP preinačio prvostupanjsku presudu u posebnoj obvezi, a kako žalba optuženika nije osnovana, na temelju članka 482. ZKP odbijena je te je u pobijanom, a nepreinačeom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Irena Kvaternik