REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2573/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Igora Periše članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NTD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude (pogrešno naznačeno rješenje) Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-14/2022-3 od 19. ožujka 2025., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-280/2021-33 od 22. studenoga 2021., u sjednici održanoj 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude (pogrešno navedeno u izreci i uvodu rješenje) Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 14/2022-3 od 19. ožujka 2025. kojom je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-280/2021- 33 od 22. studenoga 2021., te je odbijen tužbeni zahtjev i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev 968/2023-2 od 4. siječnja 2024.
4. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u toč. I. izreke.
5. Tužitelj je, kako je naprijed navedeno, naveo da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno njegovo temeljno ljudsko pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija). Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pošteno i pravično suđenje.
6. U odnosu na te tvrdnje tužitelja navodi da se u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna revizija) koja je funkcija primarno vezana za donošenje presude s precedentim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnost konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na koje ukazuje predlagatelj, a koje se tiču prava na pošteno suđenje koje se u biti svodi na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
7. Imajući na umu okolnost konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje različito ocjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
8. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U ovim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja tako i tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično i pošteno suđenje.
9. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
Zagreb, 15. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
