REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-241/2025-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Tatjana Figač-Gregurić , odvjetnica u Bjelovaru, Mihanovićeva 15b, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, upravno i trgovačko pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB: 57500492912, radi troškova postupka u predmetu izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1235/2024-9 od 19. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1235/2024-9 od 19. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA; UP/II-943-04/20-01/178, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 3. siječnja 2024. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika, usvajanjem žalbe tužitelja i djelomičnim usvajanjem žalbe zainteresirane osobe, poništeno je dopunsko rješenje Koprivničko-križevačke županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinska prava, Izdvojeno mjesto rada u Križevcima, KLASA: UP/I-940-01/20-01/478, URBROJ: 2137/1-08/201-20-2 od 27. ožujka 2020., kojim je zainteresirana osoba, Hrvatske autoceste d.o.o., obvezana na plaćanje troškova pravnog zastupanja u postupku izvlaštenja nekretnina tužitelja u iznosu od 39.428,00 kuna uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 9.857,00 kuna, ukupno 49.285,00 kuna uvećano za trošak upravnih pristojbi u iznosu od 300,00 kuna sveukupno 49.585,00 kuna.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba upravnog spora. U razlozima žalbe, navodi da presuda ne sadrži obrazložene razloge, već se sud samo paušalno poziva na obrazloženje tuženika, zbog čega se presuda ne može valjano ispitati te ostavlja dojam arbitrarnosti i formalizma. Drži da je pogrešno primijenjena odredba članka 30. stavka. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 36. stavka 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, pri čemu su neosnovano ignorirane odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa). Naime, kada se o troškovima postupka odlučuje pred sudom ili o njima odlučuje drugo tijelo na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje se tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Jednako tako primjenjuje se i stopa PDV-a koja je na snazi kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane. Prema odredbama važeće Tarife, ukoliko odvjetnik ne izda račun stranci nakon obavljene radnje, u svim postupcima, osim u kaznenim ili prekršajnim, odvjetnička nagrada dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Tužitelj u upravom postupku nije postavio prema upravnom tijelu zahtjev za refundiranje troškova zastupanja prema računima, već je, kao što je to i uobičajeno u upravnom postupku izvlaštenja, zahtjev za naknadu troškova na teret protivne strane podnesen po završetku postupka, a sve zbog dogovora o naplati po njegovom okončanju obzirom na uspjeh u postupku, nakon što je poznata visina naknade za izvlaštenje koja se plaća izvašteniku. Stoga je notorno da se za pojedine radnje zastupanja tužitelju nisu izdavali računi u vrijeme obavljanja radnje, već upravno tijelo donosi odluku o naknadi troškova po okončanju postupka na teret protivne strane, a kako to proizlazi i iz članka 27. Zakona o izvlaštenju, kojim je propisano da troškove postupka snosi korisnik izvlaštenja. Obzirom da se o troškovima odlučuje po okončanju postupka, kada je dospjela odvjetnička nagrada, tada je jasno da se i stopa poreza na dodanu vrijednost mora primijeniti prema vremenu donošenja odluke o troškovima. Smatra da je odredba članka 36. stavka. 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost u skladu sa odredbama Tarife koje propisuju da nagrada dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka što znači da se i PDV primjenjuje prema visini koja je važeća u trenutku okončanja postupka. Stoga je očigledno tuženik pogrešno i neosnovano ocijenio nezakonitim prvostupanjsko rješenje koje je za sav trošak primijenilo stopu PDV-a koja je važeća u trenutku donošenja odluke o troškovima, a što je i sud neosnovano i nezakonito prihvatio. Sud je dužan propis primijeniti u skladu s njegovim smislom i svrhom, jer se visina tržišne vrijednosti nekretnina koje su predmet izvlaštenja, a koja je mjerodavna kao vrijednost po kojoj se odmjerava nagrada za zastupanje po Tarifi, zna tek po pravomoćnom okončanju upravnog postupka izvlaštenja. Pogrešna je i odluka u vezi ocjene zakonitosti rješenja tuženika koje je neosnovano i u dijelu u kojemu nisu priznati troškovi naknade za podneske od 1. travnja 2011., 30. rujna 2019. i 6. prosinca 2019., koji su pogrešno ocijenjeni kao nepotrebni. Jednako tako neosnovano je prihvaćen prigovor zainteresirane osobe da tužitelju ne pripada naknada troška sastava odgovora na žalbu iz razloga jer za sastav istoga ne treba stručno znanje. Obzirom da izvlaštenik nedvojbeno ima pravo na podnošenje odgovora na žalbu, što mu je upravno tijelo i omogućilo dostavom žalbe protivne strane te ga pozvalo na očitovanje, mora se ocijeniti da je taj podnesak potreban u zastupanju izvlaštenika koji ima pravnog zastupnika, odvjetnika. Kako su postupci izvlaštenja nedvojbeno jedni od složenijih postupka u kojim se odlučuje o oduzimanju prava vlasništva, notorno je da stranci treba pravna pomoć za cijeli postupak, a ne samo za neke radnje. Slijedom navedenog, predlaže preinačiti, odnosno ukinuti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora tužitelju, uključujući i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da, sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, obveza obračuna poreza na dodanu vrijednost nastaje kada je odvjetnička usluga obavljena, bez obzira kada je naplaćena, koji stav je potvrđen presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1942/17-3 od 6. veljače 2019., Usž-3680/17-2 od 14. ožujka 2019., kao i u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Ref. 28 Pž-51/2014-2 od 10. veljače 2017. godine. Sud je pravilno utvrdio da podnesci od 1. travnja 2011., 30. rujna 2019. i 6. prosinca 2019. nisu osnovani jer se u tim podnescima ponavljanju istovjetni činjenični navodi, kao i da je odluka tuženika o odbijanju priznanja troška sastava odgovora na žalbu u skladu sa dosadašnjom sudskom praksom. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 22. („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), sada Tbr. 26. važeće Tarife, u upravnom postupku nije naveden sastav odgovora na žalbu kao radnja za koju se priznaje trošak pravnog zastupanja. Slijedom navedenog, predlaže Sudu da žalbu kao neosnovanu odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. I po ocjeni ovog Suda, pravilno tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 1. travnja 2011., 30. rujna 2019. i 6. prosinca 2019., jer su ti podnesci dostavljeni na ročištima održanima 5. travnja 2011., 1. listopada 2019. i 6. prosinca 2019. pa je tužitelj sadržaj očitovanja iz predmetnih podnesaka mogao i jeste isticao na održanim ročištima, zbog čega nije opravdano tužitelju priznati dvostruku naknadu, i to za zastupanje na predmetnim ročištima i za sastav spornih podnesaka, što je sve detaljno obrazložio tuženik u osporenom rješenju, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.

8. Neosnovan je i žalbeni prigovor glede primjene stope poreza na dodanu vrijednost (PDV).

8.1. Naime, prema odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14, 115/16, 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 153/24., 52/25.) oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Iznimno od članka 30. ovoga Zakona, poreznom obvezniku koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama obveza obračuna PDV-a nastaje na dan primitka plaćanja. Odredbom članka 36. stavka 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 1/19., 1/20., 1/21., 73/21., 41/22., 133/22., 44/23., 1/24, 39/24., 16/25. i 68/25.) propisano je da su usluge obavljene u trenutku završetka njihovog korištenja. Ako se usluga obavlja stalno (kontinuirano) kroz više razdoblja oporezivanja, obveza obračuna PDV-a nastaje po proteku svakog razdoblja oporezivanja, bez obzira je li usluga zaračunana ili nije. Ako porezni obveznik ugovori plaćanje usluge koje ovisi o ishodu sudskog postupka, PDV se obračunava u trenutku naplate.

9. Imajući u vidu naprijed navedeno, proizlazi da je odvjetnik, koji primjenjuje obračun PDV-a prema izdanim računima (obavljenim isporukama), obvezan sve obavljene odvjetničke usluge fakturirati prema kontinuitetu obavljenih poslova po proteku svakog razdoblja oporezivanja, a utvrđenu obvezu PDV-a iskazuje u prijavi PDV-a za razdoblje oporezivanja u kojem je usluga obavljena, osim ako je ugovoreno da plaćanje ovisi o ishodu sudskog postupka. Ako primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama, obveza obračuna PDV-a na obavljenu uslugu nastaje na dan primitka plaćanja (članak 125.i stavak 3. Zakona o PDV-u). Međutim, u slučaju da je ugovoreno da plaćanje odvjetničke usluge ovisi o ishodu sudskog postupka, PDV na te usluge obračunava se u trenutku naplate, neovisno o tome primjenjuje li odvjetnik obračun PDV-a prema izdanim računima (obavljenim isporukama) ili prema naplaćenim naknadama.

10. Spisu predmeta dostavljenom ovom Sudu povodom žalbenog postupka ne prileži sporazum sklopljen između odvjetnice i tužitelja iz kojeg bi proizlazilo da se tužitelj obvezuje isplatiti troškove pravnog zastupanja po pravomoćnosti odluke o troškovima pravnog zastupanja, zbog čega žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju zakonitost osporene presude kojom je potvrđena pravilnost zaključka tuženika glede primjene visine stope PDV-a prilikom izračuna troškova pravnog zastupanja u konkretnom slučaju.

11. Međutim, što se tiče žalbenih prigovora glede odgovora na žalbu od 20. rujna 2011. , prvostupanjsko tijelo će u ponovnom postupku razmotriti osnovanost zahtjeva za naknadu tog troška postupka i to sa stajališta opravdanosti troška tako što će utvrditi jesu li navodi iz odgovora na žalbu doprinijeli rješavanju ove uprave stvari.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, pozivanje tužitelja na odredbe važeće Tarife nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari jer su za primjenu visine stope PDV-a mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednosti i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost.

13. Kako žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog upravnog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troška, a iz istog razloga odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

15. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić