Poslovni broj: Usž-1555/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hemon d.o.o., OIB: 70464829391, Matulji, 43. istarske divizije 22a (sada PETAR PAN d.o.o., OIB 07315682123, Jurdani, Mali Brgud 33), kojeg zastupa opunomoćenik Darijan Hört, odvjetnik u Opatiji, Vjekoslava Spinčića 3/2, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, OIB: 22874515170, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Zagreb, Prisavlje 14, radi inspekcijskog nadzora postavljanja reklame u zaštitnom pojasu državne ceste, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-962/2024-8 od 4. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-962/2024-8 od 4. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-340-07/24- 03/44, URBROJ: 530-08-3-3- 24-3 od 22. svibnja 2024. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika tužitelju je određen dodatni rok od 15 dana za uklanjanje reklamnog panoa postavljenog na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], koje uklanjanje je naloženo rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-340-07/24-03/44, URBROJ: 530-08-3- 3-24-1 od 11. ožujka 2024. (točka 1. izreke) te upozoreni tužitelj i odgovorna osoba tužitelja da će se za neizvršenje obveze u dodatnom roku kazniti odgovorna osoba tužitelja u iznosu godišnje prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj prema prethodnoj godini.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su izjavili žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi osporavaju primitak izvršnog naslova, rješenja o uklanjanju od 11. ožujka 2024., odnosno tvrde da dostavnica nije potpisana od strane odgovorne osobe tužitelja, kao jedine osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja, pozivaju se na presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pp-1201/2024 od 24. veljače 2025., kojom su oslobođeni od prekršajne odgovornosti zbog postavljanja reklamnog pano u zaštitnom pojasu državne ceste bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom. U ostatku žalbe osporavaju zakonitost izvršnog naslova navodeći u bitnom da tuženik nije nesporno utvrdio da bi tužitelj bio osoba ovlaštena za uklanjanje predmetne reklame niti je utvrdio preciznu lokaciju reklame radi čega je trebalo provesti vještačenje. Slijedom navedenog, predlažu poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, predmet vratiti prvostupanjskom upravnom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da ostaje pri svim navodima iznesenim u dosadašnjem dijelu upravnog postupka. U osnovi, tužitelj je podnio tužbu protiv rješenja o izvršenju, koja se može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja te nema odgodni učinak. Nezakonitost postavljanja reklame ogleda se u tome što je reklama postavljena bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, koja u postupku izdavanja suglasnosti procjenjuje utjecaj reklame na sigurnost odvijanja prometa. Vještačenja udaljenosti na kojoj je reklama postavljena nisu potrebna, jer je iz priložene fotodokumentacije razvidno kako je ista postavljena tik uz pješački nogostup i nije ni blizu propisane udaljenosti od 25 m. Što se tiče navoda o upućivanju naloga pogrešnom izvršeniku, ističe kako je reklama restorana kojeg je tužitelj vlasnik postavljena na čestici koje je tužitelj vlasnik, pa je jasno kako odgovornost uklanjanja nezakonito postavljenog objekta leži na tužitelju. Svi ostali navodi tužitelja su paušalni i usmjereni na diskreditiranje postupanja prvostupanjskog upravnog suda. Slijedom navedenog, predlaže žalbu odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog upravnog suda.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tužitelji pobijaju presudu niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Tužitelji neosnovano osporavaju primitak izvršnog naslova, jer je pravilna ocjena prvostupanjskog upravnog suda da iz dostavnice nesporno proizlazi da je dostava rješenja od 11. ožujka 2024. tužitelju, pravnoj osobi, izvršena 15. ožujka 2024. godine. Okolnost što je tužitelja pravnu osobu, ovlaštena zastupati samo jedna osoba, od utjecaja je na pitanje valjanosti zastupanja, odnosno valjanost poduzetih pravnih radnji ali ne znači da je samo odgovorna osoba u pravnoj osobi ovlaštena za primitak pismena u pravnoj osobi, odnosno da je za valjanost dostave pismena adresiranih na pravnu osobu nužno da budu primljeni od strane osobe ovlaštene za zastupanje.

8. Kako tužitelji nisu postupili po rješenju o uklanjanju od 11. ožujka 2024., jer u ostavljenom roku nisu postupili po izvršnom naslovu, a što je utvrđeno kontrolnim pregledom 17. svibnja 2024., to su, i po ocjeni ovog Suda, ostvareni uvjeti za određivanje dodatnog roka za ispunjenje obveze, uz opomenu o novčanoj kazni i iznosu kazne, sukladno odredbi članka 139. stavka 2 . i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/211.).

9. Žalbeni prigovori kojima se osporava zakonitost izvršnog naslova kao i prigovori glede naknadno donesene odluke prekršajnog suda, nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, jer se u postupku izvršenja, o čemu se ovdje radi, mogu isticati samo prigovori koji se odnose na vrijeme, mjesto i način izvršenja, na koju okolnost se već pravno relevantnim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud.

10. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelji u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić