Poslovni broj: Usž-1819/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Lovro Glušić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matana & Partneri, Zagreb, Amruševa 7, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2570/2024-11 od 26. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2570/2024-11 od 26. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-04/144, URBROJ: 531-07-1-1/3-23-2 od 11. svibnja 2023. (točka I. izreke), poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektora za komunalne poslove i javne površine, Odjela za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16- 008/5878, URBROJ: 251-10-32-1/033-22-4-VS od 18. veljače 2022. (točka II. izreke) i naloženo tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (točka III. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 18. veljače 2022., kojim je tužitelju FO utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu stambenu zgradu, razlike obujma 493,17 m3 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] u [adresa], sukladno Proračunu troškova komunalnog doprinosa KLASA: UP/I-363- 02/18- 008/5878 URBROJ: 251-13-31-1/016-21-2 od 24. veljače 2021. godine.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela zainteresirana osoba, Grad Zagreb, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navodi da se postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokreće po službenoj dužnosti, dostavom pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju sa zahtjevom za obračun troškova komunalnog doprinosa tijelu nadležnom za obračun komunalnog doprinosa. U konkretnom slučaju, nadležno tijelo je zahtjev zaprimilo 15. ožujka 2016., kada je na snazi bio Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZKG/95), koji ne propisuje prekluzivni rok u kojem nadležno tijelo treba utvrditi visinu komunalnog doprinosa i nakon kojeg se ta obveza ne bi mogla utvrditi. Navedeno proizlazi i iz presuda ovog Suda, poslovni broj: Usž- 1839/2023, Usž-1487/2024., Usž-1746/2023, Usž-3885/2023, Usž-1496/2021 i dr., kao i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-1393/16 od 7. veljače 2018. i U-III-1071/16 od 29. ožujka 2018. godine. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, u tom slučaju, odredbe Općeg poreznog zakona primjenjuju se u postupku izvršenja rješenja o komunalnom doprinosi, tj. samo u odnosu na način izvršenja, a ne i u postupku utvrđivanja obveze. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu.
3. Tužitelji i tuženik, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija presudu niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti koji bi ukazivali na njenu nezakonitost.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je od nadležnog tijela dopisom od 1.listopada 2015. zatražen obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u prilogu tog dopisa dostavljeno rješenje o izvedenom stanju od 21. siječnja 2015. (pravomoćno 20. veljače 2015.), nakon čega je ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 18. veljače 2022. utvrđen komunalni doprinos prema Proračunu troškova komunalnog doprinosa od 24. veljače 2021. godine.
7. Iz navedenog jasno proizlazi da je, u smislu članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), prva radnja u predmetnom upravnom postupku, pokrenutom po službenoj dužnosti radi utvrđivanja komunalnog doprinosa, obavljena tek donošenjem prvostupanjskog rješenja od 18. veljače 2022., kada je već važio Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG/18). Naime, navedeni Zakon (ZKG/18) stupio je na snagu 4. kolovoza 2018. te je u članku 126. stavku 1. propisao da će se samo oni postupci donošenja upravnih akata koji su započeti po ZKG/95 do dana stupanja na snagu ZKG/18 dovršiti prema odredbama ZKG/95, što ovdje nije slučaj, zbog čega su, suprotno stajalištu žalitelja, za rješavanje predmetne stvari mjerodavne odredbe ZKG/18.
9. Prema pak odredbi članka 83. stavka 3. ZKG/18, rješenje o komunalnom doprinosu donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisanom drukčije.
10. S obzirom da odredbe ZKG/18 ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ/16) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja upravnih rješenja, a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.) s tim da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).
11. U konkretnom slučaju, nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 21. siječnja 2015. postalo pravomoćno (a time i izvršno) 20. veljače 2015., a što znači da je zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016. godine.
12. Navedeno ima za posljedicu da je rješenje tuženika od 11. svibnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 18. veljače 2022,. doneseno nakon proteka zastarnog roka, čime je učinjena povreda odredbe članka 108. stavka 1. i članka 109. stavka 3. OPZ- a, sukladno kojoj su na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.
13. Pri tom valja istaknuti da se i u primjeni ZKG/95, iako nije izrijekom propisivao prekluzivni rok za utvrđenje obveze komunalnog doprinosa, primjenjuju odredbe OPZ- a o zastari porezne obveze, kako na izvršenje obveze komunalnog doprinosa, tako i na utvrđenje te obveze jer je OPZ-om izrijekom propisano da se odredbe tog Zakona primjenjuju i na druga javna davanja, a kakvo je i komunalni doprinos, koje pravno shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u presudi, broj: U zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024. godine. Iz navedenog razloga, neosnovano je pozivanje žalitelja na raniju sudsku praksu, odnosno pravna shvaćanja izražena u sudskim odlukama koje citira u žalbi.
14. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenje drugostupanjskog i prvostupanjskog tijela.
15. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, valjalo je žalbu odbiti.
U Zagrebu 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
