Poslovni broj: Usž-2389/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi sudske pristojbe u predmetu šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-517/2024-14 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-517/2024-14 od 7. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja istog suda, poslovni broj: Us I-517/2024-12 od 16. travnja 2025., kojim je tužitelj pozvan na plaćanje sudske pristojbe u predmetnom upravnom sporu u ukupnom iznosu od 185,81 €.
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). U bitnom, drži spornom obvezu tužitelja na plaćanje sudske pristojbe na tužbu i rješenje, smatrajući da u konkretnom slučaju ima razloga za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe, pri čemu upire na članak 11. stavak 1. točku 16. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23. – dalje u tekstu: ZSP), a temeljem koje odredbe su oslobođene od plaćanja sudskih pristojbi stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi. Pored ostalog, upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-815/2013 od 8. svibnja 2014., u kojoj je, razmatrajući zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta, Ustavni sud naveo da je odluka donesena u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Smatra nevjerojatnim da prvostupanjski sud proturječi obvezujućem pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je, odlučujući po ustavnoj tužbi protiv rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o ocjeni zakonitosti predmetnog općeg akta, odnosno Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, izrazio shvaćanje da novčana pomoć koju je ostvario tužitelj temeljem predmetnog pojedinačnog upravnog akta, donesenog primjenom Odluke o novčanoj pomoći roditelj odgojitelj, spada u socijalna prava iz članka 62. Ustava Republike Hrvatske. Nastavno, tužitelj upire i na članak 11. stavak 1. točku 17. ZSP-a, temeljem kojeg su oslobođene plaćanja sudskih pristojbi i stranke koje pokreću postupak za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. Ističe da je pokrenuo upravni spor zbog zaštite ustavnih prava, i to prava na mirno uživanje vlasništva, prava na zaštitu obiteljskog i privatnog života te socijalnog prava, jer sva ta prava proizlaze upravo iz pravomoćnog rješenja koje je tužitelju dalo to pravo, a koja su se nastojala zaštititi tužbom. Pritom tužitelj upućuje i na praksu Europskog suda za ljudska prava te odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje smatra povrijeđenim. Iznoseći opširno i druge razloge, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i ukinuti osporeno rješenje, odnosno preinačiti isto i usvojiti prigovor te poništiti rješenje o pristojbi i tužitelja osloboditi plaćanja sudskih pristojbi uz primjenu odredaba ZUS-a. Ujedno potražuje naknadu troškova za sastav ove žalbe u iskazanom iznosu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je tužba tužitelja odbačena rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-517/2024-6 od 9. listopada 2024., zakonitost kojeg je, povodom tužiteljeve žalbe, potvrđena ovosudnim rješenjem, poslovni broj: Usž-4407/2024-3 od 12. ožujka 2025., slijedom čega je, sukladno članku 22. stavku 1. ZSP-a, tužitelj osnovano utvrđen obveznikom plaćanja sudske pristojbe u predmetnom upravnom sporu.
5. Tužitelj žalbom ni ne dovodi u sumnju činjenice temeljem kojih je utvrđen pristojbenim obveznikom, već pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a, prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi.
6. U konkretnom slučaju, međutim, ovaj Sud nalazi da novčana pomoć za roditelje odgojitelje, zasnovana na općem aktu jedinice lokalne samouprave, nije pravo kakvo ima u vidu citirana zakonska odredba, a na koju okolnost se pravno relevantnim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud osnovano otklanjajući prigovore tužitelja po toj osnovi.
7. Nadalje, a suprotno žalbenim navodima, ovdje nema mjesta primjeni ni odredbe članka 11. stavka 1. točke 17. ZSP-a, prema kojoj su oslobođene od plaćanja pristojbe stranke koje pokreću postupke za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o takvom (ustavnosudskom) postupku, već o upravnom sporu predmet kojeg je ocjena zakonitosti upravnih akata i postupanja javnopravnih tijela, odnosno zakonitost propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava te zakonitost općeg akta.
8. Slijedom izloženog, proizlazi da je predmetna sudska pristojba određena na zakonom propisani način, a što tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
9. Na kraju, Sud ne nalazi osnovanim niti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, jer sudska pristojba ne predstavlja izdatak učinjen tijekom ili u povodu spora kakav ima u vidu odredba članka 144. stavka 1. ZUS-a, zbog čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagrebu, 15. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
