REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž 816/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u pravnoj stvari tužitelja IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Maja Krstović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Vedrana Belin, odvjetnica u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku Pn - 40/2021 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženikova žalba se odbija te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku Pn - 40/2021 od 29. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III.

II. Tužiteljeva žalba se prihvaća te se preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku Pn - 40/2021 od 29. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. i u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka (toč. III. izreke) i sudi:

1. Nalaže se tuženiku, pored iznosa dosuđenog tužitelju toč. I. izreke prvostupanjske presude (6.860,44 EUR s pripadajućim zateznim kamatama), isplatiti tužitelju s naslova neimovinske štete dodatni iznos od 2.430,15 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama od 19. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve to u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku, pored iznosa parničnog troška dosuđenog tužitelju toč. III. izreke prvostupanjske presude (1.395,58 EUR s pripadajućim zateznim kamatama), isplatiti tužitelju dodatni parnični trošak u iznosu 365,08 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama od 29. veljače 2024. do isplate, prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu 451,86 EUR.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Tužitelj tužbom traži naknadu neimovinske štete u iznosu 9.290,59 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, zbog tjelesnih ozljeda. Naime, 7. listopada 2016. tuženik je udario tužitelja zatvorenom šakom u predio nosa, čime mu je nanio teške tjelesne ozljede - prijelom nosne kosti s pomakom i razderotinu na hrbatu nosa. Zbog ovih ozljeda tužitelj je morao proći operativni zahvat, a zaostale su trajne posljedice. Tuženik je za ovo djelo pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Dubrovniku K-222/2017 od 21. siječnja 2020. zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, određujući toč. I. izreke da je tuženik dužan tužitelju s naslova neimovinske štete isplatiti 6.860,44 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 19. svibnja 2021. do isplate, po stopi navedenoj u toč. I. izreke.

2.1.

Toč. II. izreke prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za iznos 2.430,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2.2.

Toč. III. izreke naloženo je tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 1.395,58 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 29. veljače 2024. (dan donošenja presude) do isplate, po stopi navedenoj u toč. III. izreke.

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu pobijaju i tuženik i tužitelj.

3.1.

Tuženik prvostupanjsku presudu pobija u toč. I. izreke i toč. III. izreke, u dijelu u kojem mu je naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka.

3.2.

Tužitelj presudu prvostupanjskog suda pobija u toč. II. izreke i djelomično u odluci o troškovima postupka (toč. III. izreke) i to onom dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

3.3.

Tuženik navodi da prvostupanjska presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva te proturječi sama sebi i razlozima presude, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

3.4.

Tuženik i u žalbenoj fazi postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te dosuđeni iznos naknade štete tužitelju te tvrdi da između stranaka ostaje sporno je li za predmetni događaj odgovoran tuženik ili je do istog došlo zbog krivnje tužitelja, što tuženik smatra razlogom nastanka nezgode.

3.5.

Tuženik ističe da prvostupanjski sud nije izveo predložene dokaze saslušanjem svjedoka EE, ZE, HE, ŠE, RE i ĐE, niti je saslušan sam tuženik, zbog čega smatra da nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

3.6.

Nadalje, tuženik navodi da je u tijeku postupak po izvanrednom pravnom lijeku u spisu pod brojem K-222/2017, Kž - 306/2020.

3.7.

Tuženik smatra da prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastale štete, niti odgovornost za štetu, pa je nepravilno primijenio materijalno pravo.

3.8.

Konačno, tuženik pobija odluku o troškovima postupka navodeći da je ista kontradiktorna i neobrazložena.

3.9.

Tužitelj osporava dio presude kojim je prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu 2.430,15 EUR s pripadajućim kamatama. Tužitelj smatra da je ovaj dio zahtjeva odbijen bez valjanih razloga, jer prvostupanjski sud nije naveo jasne razloge zbog kojih je zatraženi iznos smatrao pretjeranim.

3.10.

Tužitelj navodi da je primjenom Orijentacijskih kriterija na rezultate provedenog vještačenja, prvostupanjski sud vidljivo uzeo donju granicu dana trajanja pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha, a ne gornju granicu ili srednju vrijednost, što nije u skladu s načelom pravičnosti. Također navodi da naknada za duševne boli uslijed smanjenja životne aktivnosti nije određena u skladu s Orijentacijskim kriterijima, jer tužitelju po toj osnovi pripada 1.990,00 EUR, a prvostupanjski sud dosuđuje 746,57 EUR.

3.11.

Tužitelj se žali i u pogledu odluke o troškovima postupka, navodeći da prvostupanjski sud nije cijenio kvalitativan i kvantitativan uspjeh tužitelja u sporu, odnosno da nije pravilno cijenio uspjeh tužitelja s obzirom na istaknutu osnovu tužbenog zahtjeva i s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva.

3.12.

Nijedna strana nije odgovorila na žalbu druge strane.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a) propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, prethodno odlučne žalbene navode tuženika citiravši u točkama 3.3. do 3.8., a žalbene razloge tužitelja u točkama 3.9. do 3.11.

4.2.

Žalba tuženika nije osnovana, dok tužiteljeva žalba jest.

4.3.

Prvostupanjski sud nije počinio prethodno citirane apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.4.

Nije osnovan tuženikov žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) koji ističe u odnosu na pobijanu odluku o naknadi neimovinske štete iz toč. I. izreke prvostupanjske presude, ali je osnovan tužiteljev žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu visine naknade štete koju je prvostupanjski sud dosudio tužitelju toč. I. izreke, slijedom čega je odbijajući dio odluke prvostupanjskog suda iz toč. II. izreke prvostupanjske presude ovaj drugostupanjski sud preinačio i tužitelju dosudio i daljnji zahtijevani iznos od 2.430,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kako je to odlučeno izrekom odluke žalbenog suda.

4.5.

Tuženikov žalbeni navod o nerazumljivosti izreke presude je neutemeljen. Izreka prvostupanjske presude je jasna i precizna, te ne postoji nikakva proturječnost između izreke i obrazloženja presude, a niti tuženik konkretizira što bi činilo takvu proturječnost.

4.6.

Što se tiče neizvedenih dokaza, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude izričito naveo da nisu izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka koje u žalbi apostrofira tuženik jer izvođenje ovih dokaza nije pravno relevantno za utvrđivanje činjenica važnih za donošenje odluke. Ovo je u skladu s ovlastima suda iz čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojem sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dodatno, sam tuženik nije pristupio na ročište zakazano radi saslušanja stranaka, a obje stranke su u konačnici odustale od ovog dokaznog prijedloga, pa se tuženik ne može osnovano pozivati na to da nije saslušan.

4.7.

Činjenica da je u tijeku postupak po izvanrednom pravnom lijeku ne utječe na zakonitost prvostupanjske odluke. Prema čl. 12. st. 3. ZPP-a, u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženika proglašava krivim. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku K-222/2017 od 21. siječnja 2020., koju je potvrdio Županijski sud u Splitu presudom Kž-306/2020 od 23. veljače 2021., tuženik je oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede počinjenog na štetu tužitelja.

4.8.

Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno kroz saslušanje tužitelja kao stranke, medicinsko vještačenje stalnog sudskog vještaka dr. Velibora Puzovića, pregled cjelokupne medicinske dokumentacije i uvid u kazneni spis. Postojanje dodatnih dokaznih prijedloga ne znači automatski da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, posebno kada su rezultati izvedenih dokaza dovoljni za donošenje odluke, tim više imajući u vidu zakonsku odredbu čl. 12. st. 3. ZPP-a o vezanosti parničnog suda kaznenom presudom kojom je tuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede koje je dovelo do nastanka štete tužitelju, a radi naknade te štete se vodi upravo ovaj, građanski, parnični postupak. Stoga neosnovano u žalbi upire tuženik da je sporno je li za predmetni događaj odgovoran tuženik ili je do istog došlo zbog krivnje tužitelja, te da u parničnom postupku nije utvrđeno postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastale štete, budući da su krivnja tuženika za nastanak štetnog događa, odnosno teških tjelesnih ozljeda tužitelja i uzročna veza svoje opravdanje našle u pravomoćno presuđenoj kaznenoj stvari.

4.9.

Razmatrajući žalbu tužitelja u dijelu koji se odnosi na visinu dosuđene naknade neimovinske štete, ovaj žalbeni sud je pažljivo analizirao sve okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu se vodi zakonskim imperativom da pri određivanju visine pravične novčane naknade sud mora voditi računa o svim relevantnim okolnostima slučaja (čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023)), pri čemu Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske (broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenoga 2002. i Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., dalje: Orijentacijski kriteriji) predstavljaju korisne smjernice, ali ne i krute okvire od kojih se ne smije odstupiti.

4.10.

Čak štoviše, Orijentacijskim kriterijima propisano je da oni ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade.

4.11.

U primjeni ovog propisa, ponavlja se, valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

4.12.

U postupku je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom nosnih kostiju s pomakom te ranu razderotinu na hrptu nosa. Navedene ozljede čine cjelinu. Nakon događaja, tužitelju je u Općoj bolnici Dubrovnik izvršen redresman i tamponada nosa te je uz propisivanje analgetika otpušten na kućno liječenje, s povremenim kontrolnim pregledima. Oko godinu dana nakon ozljeđivanja, tužitelj je radi teškoća u disanju i radi deformacije nosa podvrgnut operativnom zahvatu korekcije nosa i nosne pregrade. Nakon 4 dana hospitalizacije je otpušten na kućnu njegu, uz povremene specijalističke preglede. Liječenje je dovršeno uz zaostale trajne posljedice.

4.13.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj, uzimajući u obzir bolove koje je trpio prilikom ozljeđivanja, trpio bolove jakog intenziteta koji su trajali 3-5 dana, srednjeg intenziteta 6-8 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 2-3 tjedna, dok bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera ulaze u smanjenje životne aktivnosti. Nadalje, trpio je strah jakog intenziteta, primarnog karaktera koji je trajao koliko i događaj ozljeđivanja, a zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha, ukupno je bio jakog intenziteta oko 2-3 dana, srednjeg intenziteta oko tjedan dana, slabog intenziteta oko 2 tjedna.

4.14.

Prvostupanjski sud je također utvrdio da su, nakon dovršetka liječenja, kod tužitelja zaostale trajne posljedice vezane uz ozljede zadobivene u predmetnom događaju koje se očituju u otežanom disanju na nos, povremenim bolovima te kod tužitelja postoji smanjenje životne aktivnosti za 5%, zbog čega trpi duševnu bol. Kod tužitelja postoji naruženost lakog do srednjeg stupnja zbog promjene izgleda nosa. Tužitelj kroz oko 2 tjedna radi tamponade nosa uopće nije mogao disati na nos, što predstavlja jedini fiziološki način disanja.

4.15.

Prvostupanjski sud je stoga na ime pretrpljenih fizičkih bolova, straha, postotka smanjenja životne aktivnosti i stupnja naruženosti dosudio tužitelju ukupno 6.860,44 EUR na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. 4.16.

Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve relevantne činjenice o ozljedama tužitelja i njihovim posljedicama, međutim, pri kvantifikaciji naknade zanemario je da trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha, te postotak smanjenja životne aktivnosti i stupanj naruženosti imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade. Stoga pristup prvostupanjskog suda koji se ograničio samo na navedene okolnosti, u ovom slučaju ne odražava u potpunosti težinu i složenost pretrpljenih trauma.

4.17.

Valja uzeti u obzir da je tužitelj pretrpio prijelom nosne kosti s pomakom koji je zahtijevao operativni zahvat, što predstavlja ozbiljnu tjelesnu ozljedu s dugotrajnim liječenjem. Operacija je provedena tek godinu dana nakon ozljeđivanja, što ukazuje na složenost medicinske problematike.

4.18.

Posebnu pažnju prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade zaslužuje činjenica da je ozljeda nastala kao rezultat kaznenog djela teške tjelesne ozljede, za koje je tuženik pravomoćno osuđen. Ovakav način nastanka štete, koji uključuje namjerni fizički napad, ima dodatni traumatski učinak na žrtvu u odnosu na ozljede nastale nesretnim slučajem. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je promijenio ponašanje u konfliktnim situacijama, što ukazuje na trajne psihološke posljedice događaja.

4.19.

Pri određivanju naknade za smanjenje životnih aktivnosti od 5%, potrebno je uzeti u obzir kumulativni učinak ove trajne posljedice s drugim aspektima štete. Tužitelj ne samo da ima trajno otežano disanje i povremene bolove, već i vidljivu naruženost koja mu uzrokuje nelagodu u socijalnim interakcijama. Činjenica da u dobi 44 godine mora živjeti s ovim trajnim posljedicama značajno utječe na kvalitetu njegova života.

4.20.

Nadalje, potrebno je uzeti u obzir vremenski kontekst. Orijentacijski kriteriji doneseni su 2002., s dopunama iz 2020. Tijekom tog razdoblja došlo je do značajnih promjena u troškovima života i medicinskih usluga, što opravdava određenu prilagodbu iznosa naknade. Sam Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci o izmjeni Orijentacijskih kriterija prepoznao je utjecaj inflacije na adekvatnost predviđenih iznosa.

4.21.

Dakle, uzimajući u obzir cjelokupnost okolnosti - težinu ozljeda, način njihova nastanka, dugotrajnost liječenja, trajne posljedice koje utječu na različite aspekte tužiteljeva života, njegovu dob u vrijeme ozljeđivanja te vremenski razmak od donošenja Orijentacijskih kriterija - ovaj sud ocjenjuje da iznos od 9.290,59 EUR predstavlja pravičnu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu. Stoga je ovaj žalbeni sud odlučio preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva te pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100. ZOO-a dosuditi tužitelju i preostali iznos 2.430,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe (19. svibnja 2021.), u skladu sa čl. 1103. ZOO-a.

5.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je uspjeh tužitelja u postupku 73,84 %, pa mu je na ime naknade troškova prvostupanjskog postupka dosudio 1.395,58 EUR. Kako je drugostupanjski sud utvrdio da je konačni uspjeh tužitelja 100%, dosuđeni parnični trošak uvećan je za 26,16%, odnosno za 365,08 EUR i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa), kako je to riješeno u toč. II. podtoč. 2. izreke ove drugostupanjske odluke.

6.

Za sastav žalbe drugostupanjski sud je tužitelju dosudio 312,50 EUR (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) te 139,36 EUR na ime plaćene sudske pristojbe za žalbu, odnosno ukupno 451,86 EUR na ime troškova žalbenog postupka, sve uz primjenu čl. 154. st. 1. ZPP-a.

7.

Imajući u vidu da ne postoje žalbeni razlozi koje tuženik navodi u žalbi, primjenom čl. 366. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci drugostupanjske odluke pod toč. I.

8.

Imajući u vidu da je tužiteljeva žalba osnovana, primjenom čl. 366. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, imajući u vidu da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu visine naknade štete koju je dosudio tužitelju, presuđeno je kao u izreci drugostupanjske odluke pod toč. II.

U Osijeku 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić