REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2628/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Lalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623 i 2. Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, radi utvrđenja da je ugovor sklopljen, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1566/2024-2 od 5. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-99/2023-13 od 6. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, zbog osobito teških povreda odredaba parničnoga postupka i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo vlasništva i pravo na pravično suđenje, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan a djelomično nedopušten.
4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanja:
„1. Je li došlo do sklapanja Ugovora o kupoprodaji u postupku javnog natječaja za prodaju nekretnine u trenutku primitka pisane izjave ponuđenika da odabire, kao najpovoljniju, pisanu ponudu ponuditelja za kupnju nekretnine za ponuđenu cijenu, sve sukladno odredbama čl. 252. st. 1. i 247. Zakona o obveznim odnosima?,
2. Je li pisanim prihvatom pisane ponude za kupnju nekretnine u postupku javnog natječaja sukladno odredbi čl. 259. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ispunjena forma pisanog oblika za sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine propisana odredbom čl. 359. Zakona o obveznim odnosima?,
3. Je li sud pogrešno primjenio odredbu čl. 375. Zakona o parničnom postupku ako se nije očitovao na sve bitne žalbene navode o odlučnim činjenicama, a na kojima je sud utemeljio odluku te time ujedno počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku?,
4. Smatra li se bezuvjetnom izjavom volje, sukladno čl. 249. Zakona o obveznim odnosima, izjava ponuditelja da prihvaća ponudu ponuđenika u kojoj su navedeni svi bitni sastojci ugovora uz uvjet pribave suglasnosti Vlade Republike Hrvatske ili očitovanje nadležnog tijela da suglasnost Vlade Republike Hrvatske nije potrebna, ako niti jednim propisom nije propisano da je takva suglasnost za sklapanje ugovora potrebna, te proizvodi li takva izjava volje pravni učinak kojim je sklopljen ugovor? i
5. Smatra li se da je javnopravno tijelo, u skladu s odredbom čl. 21. st. 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku, suglasno sa sklapanjem ugovora o kupoprodaji, odnosno smatra li se da je ugovor o kupoprodaji sklopljen u slučaju kada javnopravno tijelo u roku od 30 dana nije odlučilo o zahtjevu za izdavanje prethodne suglasnosti za sklapanje ugovora o kupoprodaji?“.
4.2. Niti jedno od naznačenih materijalnopravnih pitanja (1., 2., 4. i 5. citirano pitanje) nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP jer od niti jednoga od njih, s obzirom na u sporu utvrđeno činjenično stanje, ne ovisi odluka u sporu. Tužitelj, naime, problematizirajući učinak prihvata ponude tuženika zanemaruje utvrđenu činjenicu da su tuženici svim potencijalnim ponuditeljima, pa i tužitelju kao mogućem kupcu njihove nekretnine, jasno dali na znanje da je njihova izjava o prihvatu ponude uvjetna, odnosno, da zadržavaju pravo poništenja natječaja bez davanja obrazloženja, što su i učinili. Tužitelj se izlažući razloge važnosti ovih pitanja neosnovano poziva na pravna shvaćanja izražena u određenim odlukama viših sudova jer su ta shvaćanja izražena u drukčijim činjeničnim situacijama.
4.3. U prijedlogu naznačeno postupovnopravno pitanje (3. citirano pitanje) nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer to prema tome članku mogu biti samo ona pitanja koja su nižestupanjski sudovi u postupku razmatrali. Drugostupanjski sud nije izrazio shvaćanje da je bez posljedica na pravilnost i zakonitost njegove presude ako ne odgovori na „sve bitne žalbene navode o odlučnim činjenicama“. Stoga je naznačeno pitanje tek postupovnopravni prigovor tužitelja obrazloženju drugostupanjske presude te isticanjem takvoga prigovora tužitelj prijedlog za dopuštenje revizije sadržajno pretvara u samu reviziju.
4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5. Nižestupanjske su presude jasno i neproturječno obrazložene, a drugostupanjski je sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode. Pogrešnu primjenu materijalnoga prava tužitelj vidi sagledavajući činjenično stanje onakvim kakvim ga on vidi, a ne onakvim kakvo je u postupku utvrđeno. Zato ništa ne upućuje na povredu Ustavnih i Konvencijskih prava tužitelja pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 15. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
