REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž 1196/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u pravnoj stvari tužitelja CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Tihomir Volić, odvjetnik u OD Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., Garešnica, protiv tuženika BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini Pn-21/2022-35 od 19. lipnja 2024., u sjednici vijeća 15. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Presuda Općinskog suda u Kutini Pn-21/2022-35 od 19. lipnja 2024. se potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke za dosuđeni iznos naknade štete u visini 5.094,88 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Presuda Općinskog suda u Kutini Pn-21/2022-35 od 19. lipnja 2024. se ukida u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete u visini 5.094,88 EUR, u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke te u odluci o troškovima postupka (toč. IV. izreke) te se u ukinutom dijelu vraća predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odbacuje se žalba tuženika protiv toč. II. izreke prvostupanjske presude.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Tužitelj tužbom traži naknadu imovinske štete u visini 5.094,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 25. prosinca 2021., budući da je 25. prosinca 2021. tuženik, upravljajući vozilom koje je unajmio od tužitelja, skrivio prometnu nesreću na način da je izgubio kontrolu nad vozilom te se prevrnuo, čime je počinio štetu na vozilu marke BMW 550D, registarske oznake [registarska oznaka]. Ujedno potražuje i naknadu troškova izračuna visine nastale štete po procjenitelju u iznosu 132,72 EUR. Potražuje i troškove parničnog postupka.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete na vozilu, s time da je na dosuđeni iznos naknade štete tijek zakonske zatezne kamate odredio od 29. ožujka 2022. po stopi 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena (toč. I. izreke) dok je toč. II. izreke odbio tijek kamate za razdoblje od 25. prosinca 2021. do 4. ožujka 2022. na iznos naknade štete dosuđen toč. I. izreke (toč. II. izreke). Toč. III. izreke prvostupanjski sud je tužitelju dosudio zahtijevani iznos izračuna visine nastale štete po procjenitelju, sa zakonskom zateznom kamatom od 4. ožujka 2022. po stopi 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a toč. IV. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu 2.555,81 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (19. lipnja 2024.) po stopi 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu pobija tuženik navodeći da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koja se sastoji u tome da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se uopće ne može ispitati. Tvrdi da je izreka presude nerazumljiva, proturječi razlozima presude, obrazloženje presude nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni ili proturječni. Tuženik je mišljenja da pobijana presuda ima nedostataka jer sud ne navodi koje je odlučne činjenice utvrđivao, dokaze koje je izvodio i kako ih je cijenio, što je bio dužan učiniti sukladno čl. 338. ZPP-a. Tuženik smatra da presuda uopće na navodi sadržaj materijalnih dokaza, iskaza tužitelja i tuženika, a u odnosu na iskaze svjedoka, isti se samo usputno spominju bez potpune analize i ocjene u smislu čl. 8. ZPP-a.

3.1.

Tuženik tvrdi i da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je uzrok nesreće istrošenost pneumatika, a ne prekoračenje brzine, te da je stoga pogrešno primijenio i materijalno pravo.

3.2.

Tuženik i u žalbenoj fazi postupka osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, tvrdeći da je stvarni vlasnik vozila ZG, a ne tužitelj.

3.3.

Tuženik osporava i visinu dosuđene kamate. Tuženik ističe da je presuda nezakonita u dijelu u kojem je sud dosudio zateznu zakonsku kamatu po navedenoj stopi i dijelu u kojem je određen način određivanja kamatne stope u slučaju promjene jer se radi o potpuno pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Samo primjerice radi, u razdoblju od 29. ožujka 2022. kamatna stopa u ostalim odnosima, a koja se primjenjuje među strankama, je iznosila 5,31% godišnje, nikako 12% kako to traži tužitelj i kako je sud to pogrešno dosudio.

3.4.

Tuženik tvrdi da je neosnovano sud usvojio tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, kako u visini tako i u dijelu kamate od 29. ožujka 2022. Obrazloženje je u ovom dijelu presude nerazumljivo jer sud navodi da je tog dana tuženik zaprimio tužbu s nalazom vještaka Mladena Luketića od 4. ožujka 2022., što je datum računa, a ne nalaza. Nalaz je sačinjen 6. ožujka 2022., što je vidljivo na strani 5. nalaza.

3.5.

Tuženik tvrdi da je nezakonita odluka suda i u odnosu na toč. III. izreke presude kojom je tužitelju dosuđen trošak izrade privatnog nalaza po procjenitelju Mladenu Luketiću u iznosu 132,72 EUR, prvenstveno iz razloga jer tužitelj nije dokazao da bi platio taj trošak. Na samom nalazu stoji da je naručitelj procjene ZG. Također, račun je isto izdan na ime ZG, a ne na ime tužitelja. Stoga, razlozi o dosudi ovog zahtjeva tužitelja u suprotnosti su s materijalnom dokumentacijom u spisu. Neovisno o navedenom, tuženik smatra da sud nikako nije trebao usvojiti zahtjev pod toč. III. izreke jer predmetni nalaz nije korišten kao dokaz u postupku (u smislu visine naknade štete) te se ne radi o opravdanom trošku niti u smislu mirnog rješenja spora.

3.6.

Tuženik prigovara žalbom utvrđenju suda da tužitelj ima pravo na kamate od dana dostave procjene štete tuženiku prilikom dostave zahtjeva za mirno rješenje spora. Tuženik ističe da zahtjevu za mirno rješenje spora, osim punomoći, nije prilog nikakav nalaz vještaka. Tuženik tvrdi da je zahtjev za mirno rješenje upućen 3. ožujka 2022., a nalaz je naručen 4. ožujka 2022. te izrađen 6. ožujka 2022. pa je posve nejasno na temelju kojih dokaza je sud zaključio da je privatni nalaz tuženiku dostavljen. Samim time nerazumljiv je i zaključak, odnosno odluka suda o tome s kojim danom tužitelj ima pravo na zatezne kamate.

3.7.

Nadalje, tuženik ističe da je toč. II. izreke presude, kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete za period od 25. prosinca 2021. pa do 4. ožujka 2022., nerazumljiva i u suprotnosti s toč. I. izreke presude s obzirom da je toč. I. kamata dosuđena počevši od 29. ožujka 2022. Stoga, ne postoji odluka suda za period od 5. ožujka 2022. pa do 28. ožujka 2022.

3.8.

Tuženik osporava i način obračuna troškova postupka. Tvrdi da je presuda nerazumljiva i ne može se ispitati niti u dijelu odluke o troškovima postupka jer ne sadrži nikakvo obrazloženje niti odredbe materijalnog prava. Posebice se osporava dosuđeni trošak zahtjeva za mirno rješenje spora koji tužitelj u tužbi temelji na odredbi tadašnje Tbr. 28 (sada Tbr. 32) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U konkretnom slučaju radi o zahtjevu tužitelja za naknadu štete prema fizičkoj osobi, a ne o zahtjevu tužitelja protiv države, tijela državne uprave, drugih državnih tijela, osiguravajućih društava, trgovačkih društava i sl., a kako se to navodi u citiranim odredbama.

3.9.

Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3.10.

Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. ZPP-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, prethodno odlučne žalbene navode tuženika citiravši u točkama 3. do 3.8.

4.2.

Žalba je djelomično osnovana.

4.3.

Prvostupanjski sud nije počinio prethodno citirane apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.4.

Presuda prvostupanjskog suda u pogledu glavne stvari iz toč. I. izreke (naknada imovinske štete na vozilu) sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti između izreke i razloga u pogledu glavne stvari, a sud je valjano utvrdio sve činjenice bitne za donošenje odluke.

4.5.

Nije osnovan ni tuženikov žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a), kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) u odnosu na presuđenu glavnu stvar iz toč. I. izreke prvostupanjske presude.

4.6.

Odlučujući o glavnom potraživanju tužitelja za naknadom imovinske štete na vozilu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1046. i čl. 1085. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, dalje: ZOO-a).

4.7.

Neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj vlasnik vozila temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog **.**.2021. s ZG, što je potvrdio i sam svjedok ZG. Činjenica da vozilo još nije prepisano na tužitelja u evidencijama MUP-a nije relevantna jer se prema čl. 116. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) vlasništvo nad pokretninama stječe predajom u posjed, što je u ovom slučaju učinjeno.

4.8.

Nisu osnovani ni žalbeni prigovori vezani uz prometno vještačenje. Prometni vještak Ivan Pekera detaljno je obrazložio svoj izračun brzine kretanja vozila od 87 km/h temeljem analize materijalnih tragova na mjestu nesreće. Vještak je jasno utvrdio da stanje pneumatika nije bilo u uzročnoj vezi s nastankom prometne nesreće, već da je uzrok bio neprilagođena brzina i nagli okret upravljačem udesno. Ovakvi zaključci vještaka potkrijepljeni su iskazima policijskih službenika LG i OG koji su potvrdili da, prilikom izlaska na očevid nakon nesreće, na kolniku nisu primijetili nikakve supstance koje bi mogle utjecati na prianjanje vozila. Nadalje, činjenica da je tuženik vozilo koristio četiri dana prije nesreće bez ikakvih problema jasno ukazuje da stanje vozila, uključujući pneumatike, nije bilo takvo da bi predstavljalo uzrok nesreće. Tuženik je imao dovoljno vremena primijetiti eventualnu neispravnost vozila i o tome obavijestiti tužitelja, što nije učinio. Stoga je neosnovan žalbeni prigovor opisan pod 3.1.

4.9.

Iz naprijed navedenih razloga, kako dakle u pogledu glavne stvari presuđene toč. I. izreke prvostupanjske presude ne postoje žalbeni razlozi koje tuženik navodi u žalbi, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 366. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci drugostupanjske odluke.

4.10.

Međutim, s obzirom da se u toč. 8. obrazloženja prvostupanjske presude navodi da je tužitelju dosuđena zatezna kamata od 29. ožujka 2022. kada je tuženik zaprimio tužbu zajedno s nalazom vještaka Mladena Luketića od 4. ožujka 2022., a potom da tužitelj ima pravo na kamate od dana dostave procjene štete tuženiku prilikom dostave zahtjeva za mirno rješenje spora, onda je ovakvo obrazloženje nerazumljivo jer određuje dva različita trenutka od kojih počinje teći zakonska zatezna kamata.

4.11.

Također, presudom se ne obrazlaže zašto je prvostupanjski sud smatrao pravno relevantnim tužitelju na iznos dosuđen mu toč. III. izreke presude, odrediti zakonsku zateznu kamatu od 4. ožujka 2022. Prvostupanjski sud navodi da je tužitelj tuženiku dostavio zahtjev za mirno rješenje spora 3. ožujka 2022., ali se ne poziva na konkretni propis materijalnog prava po kojem bi zatezna kamata na taj vid štete išla od trenutka kojeg je odredio prvostupanjski sud.

4.12.

Osim toga, iz presude ne proizlazi na temelju kojeg konkretnog propisa je prvostupanjski sud utvrdio da stopa zakonske zatezne kamate, koju je u pogledu dosuđenih vidova štete pod toč. I. i III. odredio prvostupanjski sud, iznosi 12% pa se u ovom dijelu presuda prvostupanjskog suda ne može ispitati, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

4.13.

K tome, presuda ne sadrži ni konkretno pozivanje na materijalnopravni propis na temelju kojeg je prihvaćen zahtjev pod toč. III. izreke prvostupanjske presude. Obrazloženje prvostupanjske presude svodi se na to da je ovaj trošak bio potreban za eventualno mirno rješenje spora između stranaka, no ne sadrži pravnu analizu je li obraćanje tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora bilo nužno odnosno zakonski uvjetovano prije pokretanja parničnog postupka, zbog čega bi takav trošak bilo opravdano dosuditi. S druge pak strane, ako obraćanje jedne strane drugoj zahtjevom za mirno rješenje spora nije zakonski uređeno kao procesna pretpostavka za pokretanje sudskog postupka za naknadu štete, tada nema osnove za nalaganje tuženiku snositi ovaj trošak procjene koji je tužbenim zahtjevom zahtijevao tužitelj.

4.14.

Stoga, kako je u pogledu zakonske kamate (visine i tijeka) određene točkom I. i III. izreke prvostupanjske presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, prvostupanjska presuda je ukinuta u ovom dijelu, s tim da je iz razloga ostvarene iste bitne povrede odredaba parničnog postupka ukinuta i u preostalom dijelu pobijane toč. III. izreke prvostupanjske odluke.

5.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno utvrditi ima li tužitelj pravo na naknadu troška izrade procjene štete te odlučiti o visini i tijeku zakonske zatezne kamate na potraživanja koja je tužitelj istakao u postupku, uvažavajući izneseno u ovoj odluci drugostupanjskog suda i dajući za svoju odluku jasne i konkretne razloge, pri čemu će, s obzirom da je presuda djelomično ukinuta, pa zasad nije poznat uspjeh stranaka o svim zahtjevima postavljenim u postupku, odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.

6.

Slijedom navedenog, primjenom čl. 375. st. 3. i 4. ZPP-a, u vezi čl. 369. st. 1. ZPP-a riješeno je kao pod toč. I. izreke rješenja žalbenog suda.

7.

Toč. III. izreke rješenja žalbenog suda temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega će se o zahtjevu tuženika za naknadom troškova postupka povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci prvostupanjskog suda.

8.

Toč. II. izreke rješenja žalbenog suda temelji se na čl. 358. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 367. st. 1. ZPP-a, budući da žalitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv točke II. izreke prvostupanjske presude, s kojim dijelom prvostupanjske odluke je uspio u sporu.

U Osijeku 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić