Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3823/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Zoran Belušić, odvjetnik u Bujama i Aisa Pertić Brajković, odvjetnica u Umagu, protiv tuženika:

Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stala služba u Bujama-Buie poslovni broj P-2032/2019-30 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stala služba u Bujama- Buie poslovni broj P-2032/2019-30 od 19. veljače 2024. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom III., IV. i V. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice:

„ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473, isplatiti tužitelju NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 2.198,92 (dvijetisućestodevedesetosam eura i devedesetdva centa) eura uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana:

01.12.2005. godine na iznos od 0,94 Eura, pa do isplate,

01.01.2006. godine na iznos od 2,12 Eura, pa do isplate,

01.03.2006. godine na iznos od 0,77 Eura, pa do isplate,

01.04.2006. godine na iznos od 0,69 Eura, pa do isplate,

01.05.2006. godine na iznos od 1,28 Eura, pa do isplate,

01.08.2006. godine na iznos od 0,58 Eura, pa do isplate,

01.10.2006. godine na iznos od 0,63 Eura, pa do isplate,

01.12.2006. godine na iznos od 0,41 Eura, pa do isplate,

01.01.2007. godine na iznos od 0,03 Eura, pa do isplate,

01.03.2007. godine na iznos od 0,17 Eura, pa do isplate,

01.06.2007. godine na iznos od 1,38 Eura, pa do isplate,

01.08.2007. godine na iznos od 0,92 Eura, pa do isplate,

01.09.2007. godine na iznos od 0,28 Eura, pa do isplate,

01.10.2007. godine na iznos od 0,17 Eura, pa do isplate,

01.11.2007. godine na iznos od 17,23 Eura, pa do isplate,

01.12.2007. godine na iznos od 14,71 Eura, pa do isplate,

01.01.2008. godine na iznos od 17,48 Eura, pa do isplate,

01.02.2008. godine na iznos od 16,94 Eura, pa do isplate,

01.03.2008. godine na iznos od 31,36 Eura, pa do isplate,

01.04.2008. godine na iznos od 25,43 Eura, pa do isplate,

01.05.2008. godine na iznos od 28,07 Eura, pa do isplate,

01.06.2008. godine na iznos od 30,07 Eura, pa do isplate,

01.07.2008. godine na iznos od 25,50 Eura, pa do isplate,

01.08.2008. godine na iznos od 28,48 Eura, pa do isplate,

01.09.2008. godine na iznos od 28,85 Eura, pa do isplate,

01.10.2008. godine na iznos od 33,33 Eura, pa do isplate,

01.11.2008. godine na iznos od 23,75 Eura, pa do isplate,

01.12.2008. godine na iznos od 29,12 Eura, pa do isplate,

01.01.2009. godine na iznos od 29,06 Eura, pa do isplate,

01.02.2009. godine na iznos od 29,24 Eura, pa do isplate,

01.03.2009. godine na iznos od 35,23 Eura, pa do isplate,

01.04.2009. godine na iznos od 27,42 Eura, pa do isplate,

01.05.2009. godine na iznos od 27,58 Eura, pa do isplate,

01.06.2009. godine na iznos od 29,43 Eura, pa do isplate,

01.07.2009. godine na iznos od 33,66 Eura, pa do isplate,

01.08.2009. godine na iznos od 40,45 Eura, pa do isplate,

01.09.2009. godine na iznos od 39,95 Eura, pa do isplate,

01.10.2009. godine na iznos od 38,32 Eura, pa do isplate,

01.11.2009. godine na iznos od 41,45 Eura, pa do isplate,

01.12.2009. godine na iznos od 38,75 Eura, pa do isplate,

01.01.2010. godine na iznos od 41,45 Eura, pa do isplate,

01.02.2010. godine na iznos od 42,16 Eura, pa do isplate,

01.03.2010. godine na iznos od 41,53 Eura, pa do isplate,

01.04.2010. godine na iznos od 42,00 Eura, pa do isplate,

01.05.2010. godine na iznos od 45,99 Eura, pa do isplate,

01.06.2010. godine na iznos od 45,85 Eura, pa do isplate,

01.07.2010. godine na iznos od 37,04 Eura, pa do isplate,

01.08.2010. godine na iznos od 33,06 Eura, pa do isplate,

01.09.2010. godine na iznos od 41,92 Eura, pa do isplate,

01.10.2010. godine na iznos od 39,23 Eura, pa do isplate,

01.11.2010. godine na iznos od 45,60 Eura, pa do isplate,

01.12.2010. godine na iznos od 26,33 Eura, pa do isplate,

01.01.2011. godine na iznos od 30,14 Eura, pa do isplate,

01.02.2011. godine na iznos od 22,70 Eura, pa do isplate,

01.03.2011. godine na iznos od 25,94 Eura, pa do isplate,

01.04.2011. godine na iznos od 25,34 Eura, pa do isplate,

01.05.2011. godine na iznos od 35,56 Eura, pa do isplate,

01.06.2011. godine na iznos od 30,20 Eura, pa do isplate,

01.07.2011. godine na iznos od 30,79 Eura, pa do isplate,

01.08.2011. godine na iznos od 52,71 Eura, pa do isplate,

01.09.2011. godine na iznos od 16,05 Eura, pa do isplate,

01.10.2011. godine na iznos od 20,87 Eura, pa do isplate,

01.11.2011. godine na iznos od 21,49 Eura, pa do isplate,

01.12.2011. godine na iznos od 22,62 Eura, pa do isplate,

01.01.2012. godine na iznos od 24,9 Eura, pa do isplate,

01.02.2012. godine na iznos od 24,33 Eura, pa do isplate,

01.03.2012. godine na iznos od 24,65 Eura, pa do isplate,

01.04.2012. godine na iznos od 24,84 Eura, pa do isplate,

01.05.2012. godine na iznos od 25,00 Eura, pa do isplate,

01.06.2012. godine na iznos od 26,06 Eura, pa do isplate,

01.07.2012. godine na iznos od 24,71 Eura, pa do isplate,

01.08.2012. godine na iznos od 24,81 Eura, pa do isplate,

01.09.2012. godine na iznos od 19,65 Eura, pa do isplate,

01.10.2012. godine na iznos od 22,87 Eura, pa do isplate,

01.11.2012. godine na iznos od 25,94 Eura, pa do isplate,

01.12.2012. godine na iznos od 23,56 Eura, pa do isplate,

01.01.2013. godine na iznos od 25,89 Eura, pa do isplate,

01.02.2013. godine na iznos od 26,12 Eura, pa do isplate,

01.03.2013. godine na iznos od 21,29 Eura, pa do isplate,

01.04.2013. godine na iznos od 25,43 Eura, pa do isplate,

01.05.2013. godine na iznos od 23,02 Eura, pa do isplate,

01.06.2013. godine na iznos od 25,68 Eura, pa do isplate,

01.07.2013. godine na iznos od 23,60 Eura, pa do isplate,

01.08.2013. godine na iznos od 24,53 Eura, pa do isplate,

01.09.2013. godine na iznos od 25,03 Eura, pa do isplate,

01.10.2013. godine na iznos od 23,48 Eura pa do isplate

01.11.2013. godine na iznos od 26,19 Eura pa do isplate,

01.12.2013. godine na iznos od 26,82 Eura pa do isplate

01.01.2014. godine na iznos od 22,61 u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana. ¸“

„Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473, isplatiti tužitelju NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 4.737,77 (četiritisućesedamstotridesetsedam eura i sedamdesetsedam centi) eura uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana:

01.10.2005. godine na iznos od 0,13 Eura, pa do isplate,

01.11.2008. godine na iznos od 4,9 Eura, pa do isplate,

01.01.2009. godine na iznos od 6,32 Eura, pa do isplate,

01.02.2009. godine na iznos od 8,26 Eura, pa do isplate,

01.03.2009. godine na iznos od 9,24 Eura, pa do isplate,

01.04.2009. godine na iznos od 6,92 Eura, pa do isplate,

01.05.2009. godine na iznos od 6,58 Eura, pa do isplate,

01.06.2009. godine na iznos od 2,94 Eura, pa do isplate,

01.08.2009. godine na iznos od 0,86 Eura, pa do isplate,

01.09.2009. godine na iznos od 3,23 Eura, pa do isplate,

01.10.2009. godine na iznos od 1,88 Eura, pa do isplate,

01.11.2009. godine na iznos od 0,56 Eura, pa do isplate,

01.12.2009. godine na iznos od 3,59 Eura, pa do isplate,

01.01.2010. godine na iznos od 6,46 Eura, pa do isplate,

01.02.2010. godine na iznos od 9,48 Eura, pa do isplate,

01.03.2010. godine na iznos od 8,69 Eura, pa do isplate,

01.04.2010. godine na iznos od 13,78 Eura, pa do isplate,

01.05.2010. godine na iznos od 2,46 Eura, pa do isplate,

01.06.2010. godine na iznos od 15,02 Eura, pa do isplate,

01.07.2010. godine na iznos od 29,43 Eura, pa do isplate,

01.08.2010. godine na iznos od 26,15 Eura, pa do isplate,

01.09.2010. godine na iznos od 38,45 Eura, pa do isplate,

01.10.2010. godine na iznos od 31,97 Eura, pa do isplate,

01.11.2010. godine na iznos od 27,09 Eura, pa do isplate,

01.12.2010. godine na iznos od 41,93 Eura, pa do isplate,

01.01.2011. godine na iznos od 51,10 Eura, pa do isplate,

01.02.2011. godine na iznos od 44,45 Eura, pa do isplate,

01.03.2011. godine na iznos od 45,43 Eura, pa do isplate,

01.04.2011. godine na iznos od 40,65 Eura, pa do isplate,

01.05.2011. godine na iznos od 42,12 Eura, pa do isplate,

01.06.2011. godine na iznos od 58,37 Eura, pa do isplate,

01.07.2011. godine na iznos od 60,65 Eura, pa do isplate,

01.08.2011. godine na iznos od 78,63 Eura, pa do isplate,

01.09.2011. godine na iznos od 72,10 Eura, pa do isplate,

01.10.2011. godine na iznos od 61,93 Eura, pa do isplate,

01.11.2011. godine na iznos od 61,67 Eura, pa do isplate,

01.12.2011. godine na iznos od 60,56 Eura, pa do isplate,

01.01.2012. godine na iznos od 64,25 Eura, pa do isplate,

01.02.2012. godine na iznos od 68,31 Eura, pa do isplate,

01.03.2012. godine na iznos od 68,44 Eura, pa do isplate,

01.04.2012. godine na iznos od 65,88 Eura, pa do isplate,

01.05.2012. godine na iznos od 66,92 Eura, pa do isplate,

01.06.2012. godine na iznos od 68,44 Eura, pa do isplate,

01.07.2012. godine na iznos od 66,80 Eura, pa do isplate,

01.08.2012. godine na iznos od 66,94 Eura, pa do isplate,

01.09.2012. godine na iznos od 66,94 Eura, pa do isplate,

01.10.2012. godine na iznos od 65,42 Eura, pa do isplate,

01.11.2012. godine na iznos od 66,04 Eura, pa do isplate,

01.12.2012. godine na iznos od 67,28 Eura, pa do isplate,

01.01.2013. godine na iznos od 66,78 Eura, pa do isplate,

01.02.2013. godine na iznos od 61,79 Eura, pa do isplate,

01.03.2013. godine na iznos od 65,25 Eura, pa do isplate,

01.04.2013. godine na iznos od 66,05 Eura, pa do isplate,

01.05.2013. godine na iznos od 64,49 Eura, pa do isplate,

01.06.2013. godine na iznos od 59,89 Eura, pa do isplate,

01.07.2013. godine na iznos od 57,03 Eura, pa do isplate,

01.08.2013. godine na iznos od 59,56 Eura, pa do isplate,

01.09.2013. godine na iznos od 61,31 Eura, pa do isplate,

01.10.2013. godine na iznos od 65,77 Eura, pa do isplate,

01.11.2013. godine na iznos od 63,31 Eura, pa do isplate,

01.12.2013. godine na iznos od 64,41 Eura, pa do isplate,

01.01.2014. godine na iznos od 65,31 Eura, pa do isplate,

01.02.2014. godine na iznos od 67,02 Eura, pa do isplate,

01.03.2014. godine na iznos od 68,82 Eura, pa do isplate,

01.04.2014. godine na iznos od 67,90 Eura, pa do isplate,

01.05.2014. godine na iznos od 66,10 Eura, pa do isplate,

01.06.2014. godine na iznos od 65,29 Eura, pa do isplate,

01.07.2014. godine na iznos od 65,65 Eura, pa do isplate,

01.08.2014. godine na iznos od 67,91 Eura, pa do isplate,

01.09.2014. godine na iznos od 70,21 Eura, pa do isplate,

01.10.2014. godine na iznos od 70,01 Eura, pa do isplate,

01.11.2014. godine na iznos od 71,16 Eura, pa do isplate,

01.12.2014. godine na iznos od 72,83 Eura, pa do isplate,

01.01.2015. godine na iznos od 72,15 Eura, pa do isplate,

01.02.2015. godine na iznos od 116,87 Eura, pa do isplate,

01.03.2015. godine na iznos od 110,16 Eura, pa do isplate,

01.04.2015. godine na iznos od 114,64 Eura, pa do isplate,

01.05.2015. godine na iznos od 110,30 Eura, pa do isplate,

01.06.2015. godine na iznos od 115,95 Eura, pa do isplate,

01.07.2015. godine na iznos od 114,01 Eura, pa do isplate,

01.08.2015. godine na iznos od 109,03 Eura, pa do isplate,

01.09.2015. godine na iznos od 100,14 Eura, pa do isplate,

01.10.2015. godine na iznos od 101,15 Eura, pa do isplate,

01.11.2015. godine na iznos od 100,42

01.12.2015. godine na iznos od 100,38

01.01.2016. godine na iznos od 103,08 u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. „

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 214,16 eura, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-2032/2019 od 19. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio ništetnom odredbu Ugovora o kreditu broj [broj kredita], od dana **.**.2005., sklopljenog između tužitelja NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s jedne strane i tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kao davatelja kredita s druge strane, solemniziranog po Javnom bilježniku Krajina Željku iz Buja, pod posl.br. OU-1265/05 dana 25. kolovoza 2005. godine, u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa na način da je banka ovlaštena vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika sadržava u čl. 2. i 7. Ugovor o kreditu.

Pod točkom II. izreke sud je utvrdio ništetnom odredbu Ugovora o kreditu broj [broj kredita], od dana **.**.2005., sklopljenog između tužitelja NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s jedne strane i tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kao davatelja kredita s druge strane, solemniziranog po Javnom bilježniku Krajina Željku iz Buja, pod posl.br. OU-1265/05 dana 25. kolovoza 2005. godine, u dijelu kojem je glavnica kredita vezana za švicarski franaka (valutna klauzula) i kojom se korisnik kredita NN obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, sadrža u čl.7. Ugovora o kreditu.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.198,92 eura uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana kako je to navedeno u izreci pod točkom III. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.737,77 eura uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana kako je to navedeno u izreci pod točkom IV.

Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.719,08 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2024. pa do isplate.

Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je dopustio preinaku tužbe u ovom pravnoj stvari.

2. Protiv ove presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom utvrdio ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] od **.**.2005. sklopljenog između tužiteljice NN kao korisnice kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, kao davatelja kredita koji je solemniziran po Javnom bilježniku Krajina Željku iz Buja, pod posl.br. OU- 1265/05 dana 25. kolovoza 2005. godine te naložio tuženiku isplatu iznosa navedenih u točki III. i IV. izreke pobijane presude a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 8/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i tvrdnji da joj tuženik navedeni iznos duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,49% po Ugovoru o kreditu do izvršene konverzije Ugovora o kreditu.

7. Između stranaka je nesporno:

- da su zaključili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] od **.**.2005. na iznos od 61. 972,01 CHF i s promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,50 5 godišnje,

- da je provedena konverzija kredita sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu od 21. siječnja 2016. sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj temelju 102/15 - dalje: ZID ZPK/15)

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužiteljica ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03; dalje u tekstu – ZZP/03) prema kojoj je potrošač svaka osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Kako je iz predmetnog Ugovora o kreditu razvidno da je namjena kredita kupnja stana, a što proizlazi i iz iskaza tužiteljice saslušane u svrhu dokazivanja, to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim prigovor tuženika kojim osporava tužiteljici status potrošača jer je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da tužiteljica nema status potrošača Obzirom da tuženik tu činjenicu tijekom postupka nije dokazao, to niti zaključak suda prvog stupnja, nije doveden u sumnju žalbenim navodima tuženika.

9. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa na način da je banka ovlaštena vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika u čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu te da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i kojom se tužiteljica kao korisnica kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu sadržanu u čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovarano, te su ništetne sukladno čl. 322. ZOO-a te čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanu u čl. 2. Ugovora o kreditu, tužiteljici predočio i dao na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pa tužiteljica nije mogla niti imala mogućnosti utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Isto tako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 7. nepoštena jer se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati budući da je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru pa time položaj tužiteljice pri sklapanju ugovora o kreditu bio nepovoljniji pri čemu pravilno ističe da je tužiteljica pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

10. Tako je prvostupanjski sud na temelju, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, dalje: ZZP-a/14), te čl. 322. ZOO-a pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

11. S tim u vezi, valja reći da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Dodatka Ugovoru o kreditu nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točki I. i II. izreke.

12. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik 21. siječnja 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su sukladno ZID ZPK/15 izvršili konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

13. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pozvao na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama donesenim u kolektivnom sporu koji je pokrenuo Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, među kojima je i tuženik, a radi utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima koji su zaključeni u određenom vremenskom periodu i to na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-1401/12 u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbe o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ništetne.

14. Odbijen je i prigovor zastare, obzirom da je zastarni rok kod stjecanja bez osnove pet godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako tužiteljica traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu rok počinje teći od 13. lipnja 2014., a kod utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe zbog valutne klauzule rok teče od 16. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

15. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskom vještaku Ljubomiru Jeliću kojim je utvrđeno kako je tuženik temeljem djelomično ništetne ugovorne odredbe u Ugovoru o kreditu broj [broj kredita], od dana **.**.2005., o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja prema jednostranoj odluci tuženika, od tužiteljice naplatio iznos od 16.567,79 kuna / 2. 198,92 eura /, te temeljem djelomično ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu iznos od 35.696,72 kuna / 4.737,77 eura[1] /.

16. Prvostupanjski sud je primjenom 1111. i 1115. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti nalažući točkom III. i IV. pobijane presude tuženiku isplatiti tužiteljici utužene iznose sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Tuženik tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica s tuženikom dana 21. siječnja 2016. sklopila Dodatak Ugovora o kreditu, kojim je na temelju Zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EU sukladno odredbama ZID ZPK/15 temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužiteljice izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulom, u EUR.

18. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da provedena konverzija temeljem ZID ZPK/15 i sklopljeni Dodatak Ugovora o kreditu nije od značaja za postavljeni tužbeni zahtjev i da istim nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

19. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

20. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

21. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

22. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.

23. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

24. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, valja reći da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.

25. Međutim, to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužiteljici neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.

26. Stoga se nepravilnim ukazuje shvaćanje prvostupanjskog suda kako sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s toč. 4. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (toč. 4. i 5. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

27. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između tužiteljice, korisnice kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informirana o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imala mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

28. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužiteljica kao korisnica kredita slobodno pristala.

29. Kada su, dakle, iznosi koje je tužiteljica platila više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisnici kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.

30. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan u dijelu pod točkom II. i III. izreke kojim je tuženiku naložena isplata utuženih iznosa.

31. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pod točkom V. izreke pobijane presude te odlučiti o troškovima temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice T i S, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužiteljica, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

32. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.

33. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a pobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe koju je tužiteljica konačno postavila podneskom od 22. prosinca 2023. sukladno nalazu vještaka. Naime, prema čl. 190. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (st. 1.), a iznimno od odredbe st. 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga, tužiteljica nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, odnosno tako dugo dok joj nije dostavljen nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, budući da tužiteljica ne raspolaže potrebnim znanjima financijske struke potrebnim za pravilno razrješenje ovog spora, radi čega je u konačnici i provedeno odgovarajuće financijsko vještačenje. S tim u vezi, valja navesti da je isto pravno shvaćanje zauzeto na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudaca sa sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021. prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

34. Suprotno žalbenim navodima tuženika valja reći da iako je tužiteljica podneskom od 22. prosinca 2023. preinačila tužbu, u konkretnom slučaju nije došlo do izmjene činjenične ni pravne osnove tužbe, slijedom čega je podnošenjem tužbe prekinuto zastarijevanje novčanog zahtjeva. Prema tome, kada vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnese tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka na temelju iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima, po shvaćanju ovoga suda, i u pogledu preinačenog (povišenog) dijela zahtjeva treba uzeti da je, u smislu odredbe 241. ZOO-a do prekida zastare došlo već u trenutku podnošenja tužbe. S tim u vezi Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je svoje pravno stajalište presudom broj Rev-977/2023-4 od 9. listopada 2024. koje glasi: „U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbu povlačenjem tužbenog zahtjeva na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.“. Nadalje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) od 27. svibnja 2024., zauzeto je pravno shvaćanje, a koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.

35. Imajući u vidu gore iznesene razloge, žalba tuženika izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog suda kojom je dopuštena preinaka tužbe je neosnovana, slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 380. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje.

36. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom to je temeljem Tbr.10 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23; dalje- Tarifa) valjalo tuženiku dosuditi trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura i sudske pristojbe u iznosu od 57,91 eur, što ukupno iznosi 214,16 eura, te odlučiti kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu 15. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić